Privrženost je dugotrajna psihološka povezanost između ljudi, emocionalan odnos koji se zasniva na razmjeni brige, zadovoljstva i udobnosti. Attachment theory iliti teorija privrženosti je teorija psihijatra i psihoanalitičara Johna Bowlbyja koja objašnjava kako djeca u ranijim stadijima razvoja razvijaju odnose s ljudima koji su im najbliži – roditeljima ili skrbnicima.
Iz te su teorije psihijatar Amir Levine i psihologinja Rachel Heller u svojoj knjizi Attached razvili teoriju o tome kako se način ili stil privrženosti, kojeg naučimo od svojih roditelja, u odrasloj dobi preslikava na naše romantične odnose. Primjerice, ako smo u djetinjstvu razvili nezdravi stil privrženosti, dokle god ne osvijestimo svoje uzorke, nesvjesno ćemo tražiti sličnu dinamiku u romantičnim odnosima.
Stilovi privrženosti
Jedan je siguran stil privrženosti i tri su nesigurna – ambivalentni, izbjegavajući i dezorganizirani. Važno je imati na umu da stilovi privrženosti nisu dijagnoze niti konačne kategorije. Oni su samo mehanizmi u kojima se osjećamo ugodno te su kao takvi fluidni i promjenjivi tijekom života.
Različiti partneri u nama mogu izazvati različite stilove, a podizanjem svijesti o svojem uzorku i stilu možemo prepoznati koji je partner dobar za nas, a s kojim nemamo kompatibilne stilove. Ipak, ako se već nalazite u odnosu s partnerom do kojeg vam je stalo, ali osjećate kako vam stilovi nisu kompatibilni i patite zbog toga, to ne znači da morate prekinuti za opće dobro.
Baš suprotno, upravo bi vam svijest o stilovima i tome da proživljavate nešto teoretski opisano moglo pomoći. Uz malo komunikacije, volje i strpljenja odnos se zasigurno može popraviti.
Siguran stil
Siguran stil privrženosti imaju oni ljudi koji su u djetinjstvu dobivali potrebnu količinu podrške i pažnje; njihove su potrebe uglavnom bile zadovoljene i nisu imali problema s odsutnim, zahtjevnim ili previše involviranim roditeljima ili skrbnicima.
Djeca koja su razvila siguran stil privrženosti pokazuju veću razinu empatije, manje su sklona agresiji i zrelija su od djece koja su razvila druge stilove privrženosti. U odrasloj dobi ove sretnike krasi zdrav pogled na ljubavne odnose, manjak straha od intime ili približavanja drugima, veće samopouzdanje, lakše se otvaraju drugim ljudima i dijele svoje brige i probleme te u pravilu ostvaruju dulje i zdravije odnose.
Cilj osoba s nesigurnim stilovima privrženosti je što više usvojiti siguran stil privrženosti. Također, osobe sa sigurnim stilom privrženosti su najbolji izbor partnera za osobe s bilo kojim nesigurnim stilom.
Ambivalentan stil
Ambivalentni stil privrženosti razviju djeca čiji roditelji nisu dosljedno dostupni. Primjerice, dijete nije sigurno hoće li se i kada roditelj pojaviti, a pojava roditelja ga ne smiruje kao dijete koje ima sigurni stil. Odrasle ljude tog stila karakterizira manjak samopouzdanja, nesigurnost u sebe i svoj odnos, zaokupljenost svojom vezom (propitivanje vjernosti partnera, iskrenost partnerovih riječi i namjera, sumnja u to da ih parter voli), a nakon završetka romantičnog odnosa su jako emocionalni i mnogo pate.
Često ih se u popularnoj kulturi opisuje kao posesivne, clingy i needy. Ovaj stil često upada u dinamiku s izbjegavajućim stilom – takozvani ples ambivalentnog i izbjegavajućeg stila, u kojem osoba ambivalentnog stila često “naganja” osobu izbjegavajućeg jer je ta dinamika poznata i udobna i jednoj i drugoj strani.
U odrasloj se dobi može razviti nakon velike ljubavne izdaje – nakon prevare ili jako ružnog prekida. Ovo je tip koji vjerojatno najviše može profitirati od teorije privrženosti jer najviše pati tijekom neravnomjernih ljubavnih odnosa.
Izbjegavajući stil
Izbjegavajući stil privrženosti karakterizira ljude koji smatraju kako su sami sebi dostatni i dovoljni, jer su tako naučili u djetinjstvu ili su se zatvorili od drugih nakon bolnog završetka veze do koje im je bilo jako stalo. Ne vole se investirati u ljubavne, ali nerijetko i prijateljske emocionalne odnose te imaju problem s izražavanjem i verbaliziranjem svojih stvarnih misli i osjećaja.
Često su jako usmjereni na svoju karijeru, ali je, kad su međuljudski odnosi u pitanju, više koriste kao opravdanje i štit od potencijalnog povezivanja s drugima. Kako im nije previše ugodno s vlastitim emocijama, često ne znaju kako pružiti partneru podršku u teškim trenutcima.
Nakon završetka romantičnog odnosa nisu previše pogođeni jer nisu ni investirali puno sebe. Ipak, unatoč svim svojim obrambenim mehanizmima, ljudi izbjegavajućeg tipa privrženosti se i dalje žele povezati s drugima, samo to povezivanje ide protiv njihove prirode jer uključuje gaženje svakog njihovog instinkta. Za bezbolno povezivanje s drugima im je potrebno mnogo rada na sebi. Često privuku partnere ambivalentnog tipa privrženosti jer imaju izrazitu kemiju.
Dezorganiziran stil
Dezorganiziran stil privrženosti spaja strah od napuštanja ambivalentnog stila privrženosti sa strahom od blizine izbjegavajućeg stila privrženosti, a često se razvije kao posljedica nedosljednog odgajanja ili kao posljedica odrastanja u nestabilnim, agresivnim ili nasilnim uvjetima.