Što biste rekli na to da postoji studija koja rasvjetljuje tajne sretnog i svrhovitog života?! Vjerojatno biste odmahnuli rukom u nevjerici te našli bezbroj razloga zašto ju nije moguće realizirati, počevši od toga da bi trebala trajati par desetljeća, pratiti živote ljudi od djetinjstva pa sve do starosti i dr.
No, to nije pokolebalo skupinu istraživača s Harvarda koji su doista napravili istraživanje poznato pod nazivom Harvard Grant studija kako bi odgovorili na neka od temeljnih životnih pitanja: ‘Kako se mijenjamo dok rastemo?’, ‘Što cijenimo u tom procesu (kako se mijenja evaluacija stvari i pojava)?’ i ‘Što je to što nas usrećuje i ispunjava?’.
Doduše, Harvard Grant studija ima par nedostataka, a najveći je taj što u istraživanje nisu bile uključene žene. Ipak, ona pruža uvid u neke važne aspekte čovječanstva. U istraživanju je sudjelovalo 268 studenata iz klase 1938. – 1940. koji su praćeni tijekom 75 godina te su podaci o njima vezani za različite aspekte života prikupljani u pravilnim vremenskim razmacima. Na osnovi toga, izvedeni su univerzalni zaključci studije.
Psihijatar s Harvarda George Vaillant koji je vodio istraživanje od 1972. do 2004. godine napisao je knjigu o Harvard Grant studiji kako bi olakšao ljudima vlastitu potragu za sretnijim i ispunjenijim životom. U osnovi, cijeli njegov uradak može se sažeti u pet slijedećih lekcija.
Jedino je ljubav važna!
Očigledno, no stoga ne i manje istinito: Ljubav je ključ za sretan i ispunjen život. Vaillant navodi kako postoje dva stupa sreće: jedan je ljubav, a drugi je pronalaženje načina življenja koji uključuje i ljubav.
Najvažniji zaključak studije jest da jedino što vrijedi u životu su međuljudski odnosi. Možete imati uspješnu karijeru, novac, zdravlje, no bez podrške voljene osobe, nećete biti sretni. ‘Sreća je samo košarica a ljubav je konj’, konstatirao je Vaillant.
Nije sve u novcu i moći!
Grantova studija otkriva da posjedovanje novaca i moći nužno ne znači da ćete biti sretniji. Ta dva faktora samo su mali dijelovi mnogo veće slike i mada se mogu činiti velikima u jednom trenutku, oni gube na važnosti kad se sagledaju u kontekstu cijeloga života.
Ako niste imali sreće u početku života, nemojte da vas to obeshrabri, jer uvijek možete postati sretniji!
Stanoviti Godfrey Minot Camille sudjelovao je u Grantovoj studiji s poprilično niskim izgledima za životno zadovoljstvo: u startu je imao najnižu ocjenu stabilne budućnosti jer se pokušao ubiti. No, na kraju svog života, on je bio jedan od najsretnijih. Zašto? Vaillant objašnjava kako je Godfrey proveo život u potrazi za ljubavlju.
Veza je od krucijalne važnosti!
Vaillant je konstantirao ‘Veza predstavlja radost. Što tijekom života steknete više društvenih veza, to bolje.’ Rezultati studije otkrili su da su čvrste veze daleko najjači pokazatelj zadovoljstva životom. Čak i u pogledu zadovoljstva s karijerom, osjećaj povezan sa samim radom bio je važniji od zarađivanja novaca ili postizanja uspjeha.
Zaključak studije u psihološkom smislu jest da je društvena veza ustvari cilj ljudske interakcije. Kako život teče, veze postaju sve važnije. Istraživanja su povezala društvene veze sa dugovječnošću, nižom razinom stresa i rastom ukupne dobrobiti.
Izazovi i perspektiva koju oni pružaju mogu vas učiniti sretnijima!
‘Putovanje’ iz djetinjstva do zrelosti jest neka vrsta odmaka od početnog narcizma, a uvjetuje ga sam način na koji se nosite s izazovima. Vaillant je konstatirao: ‘Nečija sposobnost da iz ničega napravi nešto ima značajan utjecaj na društvenu podršku i ukupnu dobrobit.’.
Tajna je u usmjeravaju narcisoidnosti, tj. usredotočenosti na vlastite emocionalne oscilacije i probleme na zrelo izjašnjavanje vlastitog stava, što Vaillant zorno objašnjava navodeći Majku Terezu i Beethovena kao primjere.
‘Majka Tereza imala je grozno djetinjstvo, a njezin unutarnji duhovni život bio je jako bolan. No, ostvarila je vrlo uspješan život jer se brinula i pomagala drugim ljudima.’.
Kreativna ekspresija još je jedan način da se produktivno nosite s izazovima te postignete smisao i dobrobit. ‘Onaj tren kad je napisao ‘Odu radosti’, Beethoven je naučio nositi se s bijedom kroz svoje umjetničko izražavanje. Tajna je u tome da je bio u mogućnosti povezati se sa svojom glazbom’.
