U posljednjih nekoliko godina iz različitih izvora dolazi vijest da je permakultura nekako prerasla u kulturu. Povremeno se može pronaći na internetu ili drugdje pa smo se zabrinuli za permakulturu koja tako gubi svoju permanentnost, praktičnost i povezanost sa Zemljom (zemljom). Mogli smo pomisliti i ovo: “Super, napokon su ponovno otkrili što je kultura značila prije nego je Ciceron dodao novo značenje i zamutio vodu!”
Većina ljudi danas ionako ne zna prvobitno značenje “kulture” (barem ne iz vlastitog iskustva, jer preko 50% ljudi danas živi u gradovima). Valja naglasiti da je prvobitno značenje te riječi i danas glavno značenje, samo što joj je kao prefiks dodan “agro/i”, iz nekog razloga. A s modernom agrikulturom više ne govorimo o kultiviranju zemlje, već prije o izrabljivanju i/ili uništavanju. Što bi to moglo značiti da se permakultura odjedanput, kao iz nekog hira, svela na kulturu? Može li to biti povezano s činjenicom da permakultura sadrži mnoge teme koje nisu izravno vezane uz zemlju?
Zajednički nazivnik im je (samo)održivost u skladu s prirodom pa tako permakultura sadrži održivu energetiku, gradnju prirodnim materijalima (premda su beton i iverica također prirodni, ali restrukturirani), sociologiju “novog društva” i uglavnom sve ostalo što je potrebno u egzistenciji čovjeka ili društva. Mora biti neki put koji vodi van iz permanentne agrikulture… i eto kulture. Može isto tako biti da je mnogim ljudima smetala sama riječ permakultura (jer je komplicirana). Riječ “kultura” definitivno je jednostavnija i lakše se izgovara. Njezino značenje može biti mnogo kompleksnije i obuhvatnije od značenja složenice “permakultura”, ali isto tako može biti i pojednostavnjenje.
Permakultura od samog početka uključuje u sebi sve poznate kulture i njihove sadržaje pa ih usmjerava u djelatnosti koje su usklađene s prirodom i njezinim navikama ponašanja. To nije karakteristika nijedne dominantne kulture u pisanoj povijesti. Permakultura je, čini se, termin višeg reda (ili budućeg).
Čini se da su ljudi prestali, zbog slabosti mišljenja, razumijevati permakulturu prema definiciji koju je Bill Mollison oblikovao u svojim knjigama. Mollison se, zajedno s Davidom Holmgrenom, navodi kao začetnik i osnivač permakulture. Ta definicija govori o životu u skladu s prirodom, a glasi: “Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava. To je harmonična integracija ljudi i krajolika u kojoj ljudi na održiv način pribavljaju hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijalne(!) potrebe. Bez permanentne agrikulture nema mogućnosti stvaranja stabilnog socijalnog reda”.
S druge strane gledano, čini se da stabilan socijalni red nije u interesu kulture u kojoj živimo. Jer da jest, to bi sigurno već bila realnost. Zapravo, oko nas su mnoge različite kulture. Pronađe li netko stabilan socijalni red u bilo kojoj od njih, uključujući permakulturne grupe i zajednice, vjerojatno se zabunio.
U prevladavajućoj “zapadnoj” kulturi priroda je odavno izbačena kroz prozor (bez iznimke, uljučujući i tzv. ekološki aktivizam). Tobožnja evolucija permanentne agrikulture u kulturu može značiti i to da permakultura nije potrebna jer kulturu već imamo. Možda bi bilo zgodno pročitati osnovnu literaturu iz permakulture, razumjeti (moguće i prihvatiti) pa vidjeti da li je ikome (osim manipulatora) potrebno srozavati permakulturu na kulturu kakvu poznajemo.
U jednom intervjuu prije 20-ak godina, čak je i Bill Molisson utvrdio da ni on sam više ne zna što je permakultura. Jedina smislena interpretacija kontroverznog Mollisona je da veći dio onoga što se u posljednjih 20-30 godina događa pod okriljem riječi “permakultura” zapravo nema nikakve veze s osnovama permanentne agrikulture… a prema našem mišljenju to odgovara stanju stvari.
