Postali ste roditelji. Držite to maleno savršeno biće u svojim rukama, obasuti ste silnim emocijama, a svaki trenutak s vašim malim zlatom je neprocjenjiv. No, kako vrijeme brzo prolazi, sjećanja na dragocjene trenutke mogu izblijedjeti, pa je važno te trenutke zabilježiti i pretvoriti ih u bezvremenske uspomene.
Ako ste u potrazi za nekim tko će ovjekovječiti vaše uspomene, ali im udahnuti i sasvim novu dimenziju, dopustite da vam predstavimo Martinu Špoljarić Pracaić, majku dviju djevojčica, veliku ljubiteljicu fotografije, starina i astronomije, koja svojim objektivom dragocjene trenutke pretvara u bezvremenske uspomene koje oduzimaju dah.
Iako se prvotno nije planirala profesionalno baviti fotografijom, Martina je danas jedna od najtraženijih fotografkinja novorođenčadi, djece, ali i trudnica. U njezinu rasporedu nema slobodnih termina do rujna, no ponekad se, na radost mnogih roditelja, u posljednji tren oslobodi pokoji last-minute termin. Kako je započela njezina priča, Martina nam je ispričala u nastavku…
Kako je i kada započela Precious moments priča pwd by Martina Špoljarić? Odakle inspiracija i hrabrost za pokretanje vlastitoga posla?
Ljubav prema fotografiji započela je davne 2009. godine, no tek sam 2018. odlučila pretvoriti svoj hobi u posao. Iskreno, nisam planirala otvarati obrt. Nisam bila sigurna mogu li uspjeti, pa o tome nisam niti razmišljala. No sve se promijenilo nakon jednog prekrasnog vjenčanja koje sam fotografirala i koleginog savjeta da se upustim u poduzetništvo.
Vaš se studio nalazi u Bedekovčini. Što sve imate u ponudi? Što vas inspirira i gdje pronalazite razne rekvizite, odjeću i ostale čarobne detalje koji upotpunjuju vaše fotografije?
Nudim fotografiranje trudnica, novorođenčadi, beba starijih od 8 mjeseci te djece do 10 godina, ponekad i nešto starijih klinaca. Prije nego što sam počela fotografirati djecu, fotkala sam svoje prijateljice i poznanice u temama koje su uvijek bile bajkovite ili povijesne jer me to već godinama inspirira. Kostimi su rađeni po narudžbi, neki izvan Hrvatske, a neke je radila moja draga kostimografkinja i dugogodišnja poznanica iz Zagreba. Neki rekviziti i namještaj datiraju iz prošlog stoljeća, a nešto sam nabavljala i putem interneta.
Potvrda Vašeg uspjeha su, uz brojne zadovoljne klijente, i brojna priznanja kojima se možete pohvaliti. Postoji li neko koje biste posebno istaknuli?
Imala sam priliku sudjelovati na brojnim fotografskim natječajima, a neka od mojih ostvarenja nagrađena su i bez službene prijave. Posebno bih istaknula fotonatječaje posvećene newborn, trudničkoj i dječjoj fotografiji, u kojima sam također postigla zapažene uspjehe. Međutim, jedan od meni najdražih natječaja, koji nije povezan s newborn i dječjom fotografijom, okupljao je vrhunske fotografe uglavnom iz Rusije. Osvojiti priznanje na tom natječaju za mene je iznimno velik uspjeh jer sam svjesna snažne konkurencije i teškoća koje je potrebno prevladati da bi se među vrhunskim fotografima izdvojio svojim radom.
Što biste izdvojili kao najveće izazove u pokretanju i vođenju vlastitog posla?
Marketinške aktivnosti, papirologija i financije predstavljaju mi velik izazov jer sam više fokusirana na kreativni aspekt svoga poslovanja. No sve ovo nabrojeno – neizbježno je! Problem je svakako i nedostatak slobodnog vremena.
Kako pristupate planiranju i organiziranju fotografiranja novorođenčadi i djece, uzimajući u obzir njihove potrebe i raspoloženje? Sigurna sam da ste doživjeli svašta. Imate li kakvu anegdotu koju biste mogli podijeliti s nama?
Ne planiram previše kad su u pitanju novorođenčad. Imam plan B uvijek u slučaju da beba ne surađuje. Isto tako imam i određeni workflow po kojem radim, ali ne ide uvijek baš kako si zamislimo. Bilo je svega – bebica koje mi kakaju i piške u krilo, djece koja razbijaju i vrište po studiju, potrgane opreme, ali bilo je i puno veselih trenutaka, šale i smijeha. Radost i sreću koju bilježim svojim fotografijama čine sve to vrijednim truda.
Uspijevate li izbalansirati poslovni i privatni život? Kako izgleda Vaš uobičajeni radni dan?
Uh, nisam sigurna da mi ide dobro. Ujutro odvedem cure u vrtić i to nam je usput druženje i šetnja, skoknem do dućana, popijem kavu i bacim se na posao. Ujutro uglavnom editiram fotografije. Često mi u pomoć priskoči majka, a muž preuzima djecu popodne, kad imam sessione. Vikende uglavnom provodim s fotićem u ruci, a godišnji moram isplanirati nekoliko mjeseci unaprijed. U danu se trudim izdvojiti bar sat ili dva za svoje cure, uglavnom predvečer.
Koji su Vam daljnji planovi?
Učiti i dalje, napredovati u poslu te se malo više posvetiti obitelji i sebi.
Izvor: Poduzetnik.biz
Pročitaj i ovo:
- Ratko Mavar: „Svojim fotografijama slavim žensku ljepotu“
- Vedrana Orlović: “Želja mi je kroz slasne fotografije i recepte dati prijedloge kako domaći kefir ukomponirati u jela”
- Najbolje fotografije National Geographica
