Ako ste osoba koja voli boraviti u prirodi, prepoznajete biljke, cijenite njihove mirise i preferirate uradi-sam/a-pristup, možda imam prijedlog za aktivnost koja bi vam mogla uljepšati dane ljetne dokolice. Krajnje je jednostavna, vrlo relaksirajuća (puštanje mozga na pašu zagarantirano!), a ishod je proizvod kojim ćete definitivno podići kvalitetu zraka u svakom prostoru u kome boravite i prožeti ga mirisima prirode. Dakle: jeste li kad radili svežnjiće za zadimljavanje?
Čemu oni služe?
Kako kad, kako gdje i kako kome.
Zadimljavanje paljenjem mirisnog bilja kako bi se pročistilo okruženje spominju još staroegipatski zapisi, a nema razloga sumnjati da praksa seže i dalje u praprošlost, sve do trenutka kad su neki drevni preci prvi put bacili na oganj biljni materijal koji ih je iznenadio mirisom. U etnobotaničkim praksama diljem svijeta primjena mirisnih dimova ima različite namjene: ritualne, medicinske, religiozne, higijenske i/ili estetske. U svakom podneblju je dugotrajnom selekcijom lokalnog bilja izabrano ono s najboljim svojstvima za željenu namjenu, a u mnogim društvima se to znanje cijeni i brižno čuva.
Postupak se najčešće izvodi s namjerom čišćenja i uklanjanja negativne energije iz nekog prostora pa su svežnjići za zadimljavanje dobra zamjena za sredstva namijenjena dezinfekciji i mirisnoj animaciji prostora koja se nude u trgovinama.
Kako ih napraviti?
Izbor bilja za zadimljavanje ovisi o njegovoj dostupnosti, podneblju i osobnom ukusu. Odluka je na vama, a varijacije su bezbrojne. U našem podneblju u tu svrhu mogu poslužiti kadulja, ružmarin, lavanda, grančice borovice, smilje, metvice, majčina dušica, mravinac, bušini, matičnjak, bresina, bosiljak, primorski vrisak, grančice četinara, lazarkinja, cvjetovi lipe, listovi geranija, latice ruže …
Kod izrade svežnjića odabrane biljke slažite jednu na drugu stavljajući poravnate krajeve stabljika na jednu, a vrhove na drugu stranu. Pripremite dugačak komad tanke špage izrađene od prirodnih vlakana. Složene biljke čvrsto zavežite na strani gdje su krajevi stabljika, ostavljajući 10-ak centimetara dug slobodan kraj špage. Zatim, pridržavajući biljke jednom rukom, drugom ih čvrsto omotavajte špagom, krećući se prema suprotnom kraju. Ako su biljke nejednako duge, vrhove savijte unatrag kako bi svežanj cijelom svojom dužinom bio ujednačene debljine.
Nakon što ste omotali vrh svežnja, nastavite svežanj omotavati u suprotnom smjeru, prema krajevima stabljika. Omotavajte čvrsto, jer će se sušenjem bilja volumen svežnja smanjivati, pa bi se on mogao raspasti ako je labavo povezan. Kad ste se vratili na početnu poziciju, dva kraja špage dobro zavežite. Možete napraviti petlju pa ćete svežnjeve moći objesiti da se suše. Ako ih pak budete sušili položene, neka to bude na nekom prozračnom i sjenovitom mjestu, uz povremeno okretanje da se osuše ravnomjerno.
Kako ih koristiti?
Kad se osuše, svežnjevi su spremni za upotrebu.
Pripremite neku plitku zdjelicu, svjećicu, šibice i, ako želite, neko pero za rastjerivanje dima. Zatvorite prozore i vrata u prostoru koji želite zadimiti, prinesite vrh svežnja plamenu svjećice i pričekajte da se bilje zapali i počne dimiti. Tada svežanj prenesite nad zdjelicu i polako obiđite prostor. Dim možete rastjerivati dlanom slobodne ruke ili perom. Kad završite obilazak, možete u sredini prostora ostaviti svežanj da dogori u zdjelici ili ga ugasiti i spremiti za naredno zadimljavanje. Na kraju otvorite sve prozore i vrata i pustite da svjež zrak prostruji kroz prostor.
Prostor koji ste zadimili mirisat će po bilju koje se nalazilo u svežnju i neko vrijeme će u zraku biti manje štetnih mikroorganizama. Ako želite, prema vlastitim preferencijama i običajima proceduri zadimljavanja dodajte obredne detalje koji su vam važni.
