Naša najduhovitija PreCjednica, nepopravljiva hedonistica, spisateljica, voditeljica, organizatorica i stand-up komičarka Marijana Perinić, nadahnjuje žene, ali i muškarce gdje god se pojavi. Za njezin talk-show „Ženska priča“ traži se karta više, a trenutno promovira svoju treću knjigu po Hrvatskoj. Stoga nije neobično da joj se tvrtka zove ni više ni manje nego – Hiperaktiva. Bez dlake na jeziku, Marijana je dokaz kako se iskrenošću i kritičkim razmišljanjem mogu napraviti pomaci na osobnom planu koji život znače. Uhvatili smo je na kavi između (bez)brojnih aktivnosti i doznali kako pronaći mir u kaosu, razbiti rutinu inhaliranjem životne energije punim plućima te zašto Hrvati više slušaju komičare nego političare.
Tata je podrijetlom iz Vrsi kod Nina, mama iz Vrpolja kod Šibenika – osjećaš li se kao Šibenčanka, Zadranka ili možda Zagrepčanka, s obzirom na to da dugo živiš bez pogleda na more?
– Ja se osjećam „kao doma“ gdje god me dobro nahrane i gdje god spavam kao beba. Šibenik obožavam ljeti jer su tamo definitivno najbolji provodi i moja ekipa iz djetinjstva, dok mi je najbolji odmor u Vrsima kod Zadra, jer je zbog Velebita temperatura uvijek barem 10 stupnjeva niža nego u Zadru pa samo spavam, jedem te se izležavam kao polarna medvjedica… pa se uredno vratim u Zagreb s barem deset kila viška. Zagreb je moj treći dom u kojem sam stvorila sve ovo što danas jesam i koji me nakon Dalmacije, koja me odgajala punih 18 godina, i dalje uspješno odgaja. Ovdje su mi prijatelji, moja sestra i nećaci, projekti, izlasci i svaki put mi srce poskoči kad se nakon nekog putovanja vraćam i onda desnim okom škicnem Hendrixov most. Al’ da ću navijat’ za Dinamo, to nema šanse! Ipak sam vam ja pravi šibenski Funcut u duši!
Foto: Tomislav Šebek
Najpoznatija si PreCjednica, odnosno Kolindina imitatorica. Što te potaknulo da pustiš trepavice, zavežeš punđu i obratiš se naciji kao Kolinda? I jeste li se do sada i upoznale?
– Sve se dogodilo sasvim slučajno kad sam pripremala uvodni govor za treću godišnjicu svog stand-up comedy showa „Štiklom u mozak, loptom u dupe“. Kao voditeljica uvijek pričam o aktualnim temama pa sam tako jednom prilikom pustila Kolindin pobjednički govor te shvatila da joj poprilično mogu skinuti glas te da imamo slične obline. Tako sam se odlučila obratiti naciji kao njezina imitatorica, kupila plavu periku i trepavice te održala svoj prvi nastup, koji je u tjedan dana na YouTube-kanalu imao više od 400.000 pregleda. And the rest is history…
Nismo se još imale priliku upoznati, vjerujem da hoćemo uskoro. Jednom prilikom me zvala na svoj božićni domjenak za medije, ali sam nažalost bila na putovanju. Čekam poziv i ove godine! A voljela bih je ugostiti na „Ženskoj priči“.
Vječno si u petoj brzini. Odakle crpiš snagu? Jesi li kao beba pala u kotao s energetskim napitkom ili imaš neku drugu tajnu? Čime se trenutno baviš?
– Od kada sam freelancer i radim samo za sebe, poprilično sam usporila i prebacila iz šeste u treću brzinu. Nema više potrebe za mrcvarenjem jer napokon radim ono što volim i mogu birati s kim ću raditi i kojim tempom. Trenutno kombiniram više poslova: od booking managementa izvođača, imitacije PreCjednice, organizacije i voditeljstva talk showa „Ženska priča“ te promoviram svoju treću knjigu po Hrvatskoj. Meni je to treća brzina, onda možete misliti koliko sam prije letjela, pa nije ni čudo što mi se tvrtka zove Hiperaktiva.
Snagu crpim u redovnom odmoru i zdravoj prehrani, jogi te odlascima u Plasma Saal centar, gdje se uz pomoć frekvencija izbalansiram i dovedem u red. Onda opet svoj mir volim razdrmati putovanjima i izlascima. Tako da vam je kod mene život na vječnoj bilanci, zbog čega i uživam jer si ništa ne ograničavam.
Humorom, a osobito crnim, mnogi se lakše izvlače iz životnih kriza. Nije nimalo lak posao nasmijati ljude, no misliš li da loša situacija u državi ide u prilog domaćim komičarima?
– Što je veća kriza, mi komičari imamo više materijala, a time i više posla. Nedavno sam negdje čula da su ljudi počeli slušati komičare, a smijati se političarima. Što hoće reći da nas puno više vole saslušati jer znaju da govorimo istinu.
Tanka je linija između humora i kritike, a mnogi i dalje ne razumiju značenje satire. Jesu li ikoga uvrijedile ili naljutile tvoje šale?
– Bilo je svega nekoliko ružnih poruka u inbox, i to je to. Komentare na portalima ne čitam jer nisam mazohist. Vjerujem da ljudi ipak imaju smisla za humor, a oni koji ga nemaju, mene i ne zanimaju. Njih iskreno žalim.
Tko ima više smisla za humor – Hrvati ili Slovenci? Dalmatinci ili kontinentalci?
– Humor nema veze s nacionalnom, vjerskom, seksualnom ili bilo kojom drugom opredijeljenošću. Mislim da ima više veze s inteligencijom. Ili je imaš ili je nemaš.
U Hrvatskoj je stand-up još uvijek mlad. Kako je to izgledalo u počecima i što te navelo da staneš na pozornicu. Koji je najveći „blam“ što ti se dogodio? A koji ti je nastup najbolje sjeo? Što rade komičari kad se nitko ne smije?
– Stand-up komedijom sam se počela baviti na nagovor nekadašnje komičarske skupine SVE 5 još davne 2007. godine. Naravno da sam umirala od straha, ali je sve prošlo super jer sam u publici imala barem 35 prijateljica koje su mi pljeskale. No, sljedeći put kad ih nije bilo bilo je puno teže jer nisam imala zaleđe. U tome i jest ljepota stand-upa jer stvarno nikad ne znaš kako će nastup proći. Mislim da je to jedna od najnepredvidljivijih izvođačkih disciplina pa nije ni čudo što za nas komičare govore da smo luđi i od padobranaca.
Najveći blam mi je bio kad sam jednom na sceni zaboravila tekst… i to doslovce na petnaestak sekundi. Onda sam mrtvo hladno ispalila: „Ekipa, ja nemam pojma šta ja sad triban reć“ – i naravno da je uslijedio pljesak i da mi se odmah sve u glavi posložilo.
Svatko u svojoj karijeri ima odlične, dobre i loše nastupe. Na to smo mi spremni, a upravo nas ta nepredvidljivost i vozi, jer smo ovisnici o adrenalinu. A kad prođe loše, pa ništa… Poklopiš se ušima, zapitaš se „šta meni ovo triba?“ i onda opet sljedeći put izađeš na scenu. Pa nitko nije umro od lošeg nastupa. Poanta je da sam sebi objasniš da je nastup bio loš, a ne ti kao osoba.
Što te navelo da brojke zamijeniš slovima? Je li ti koristila diploma Ekonomije?
– Pitajte me prije što me ikad navelo da pomislim da ću se ikad baviti brojkama. Diplomirala sam financije, ali se time nisam nikad bavila. Dok se s druge strane managementom & marketingom svojih projekata bavim na redovnoj bazi pa mi je ipak diploma iz ekonomije i više nego dobrodošla.
Tvoja posljednja knjiga „Jesi online?“ bavi se muško-ženskim, ali i prijateljskim odnosima. Ima jedinstvenu formu u Hrvatskoj – pisana je poput dopisivanja mobitelom. U kojoj je mjeri nadahnuta stvarnim događajima, a koliko fikcijom? Prepoznaju li se tvoje prijateljice u knjigama koje pišeš?
– Nijedan autor nije tabula rasa i svi mi pišemo iz svoje podsvijesti. Knjiga je definitivno inspirirana stvarnim događajima, ali opet – sve što je na papiru je fikcija. Moje prijateljice su često inspiracija, ali s druge strane, ja svoje likove mogu osmisliti pod utjecajem nečijeg iskustva, no taj će lik ipak u knjizi voziti neku svoju priču.
„Ženska priča“ je započela kao književna večer i nastavila se kao talk-show. Mnogo je gostiju s tobom popričalo o najraznovrsnijim temama. Koga pamtiš i zašto? Kako je „Ženska priča“ utjecala na tebe?
– Mislim da je „Ženska priča“ nešto najbolje što sam osmislila u životu. Toliko sam predivnih, pametnih, kreativnih osoba upoznala koje i dan-danas imaju snažan utjecaj na moj život. Rekla bih da su ga neke od njih i promijenile. Interesantno je kako mi svatko u njih uđe u život baš kada treba i to su vam već prijateljstva koja traju godinama. Ne mogu nikoga posebno izdvajati jer je svatko u mom srcu poseban na svoj način.
Što te resetira? Imaš li neke rituale kojima skupljaš inspiraciju – dolaze li ideje brže nakon pozdrava suncu, putovanja na drugi kraj svijeta ili borovničke?
– Kod mene obično ide redoslijed – putovanje, borovnička pa pozdrav suncu. Prošlo ljeto sam otkrila Ashtanga Yogu pa sam odmah „bačena u vukove“ otišla na reatreat na Vis i nepovratno se zaljubila. Tako da redovno idem u Pink Elephant Yoga House, gdje se uistinu osjećam kao doma. Rekla bih da je druženje s prijateljima ipak najbolja psihoterapija, još kad uz to dodaš borovničku i spomenuto putovanje – eto ti materijala za novu knjigu.
Da moraš birati, što bi ponijela na pusti otok? Sto kila mišića s lijepim licem ili sto kila ćevapa (najboljih)?
– Ponijela bih samu sebe i sto kila ćevapa. Da se pošteno najedem i naspavam. A onda, kad sam ja čila, mila i nasmijana – garantirano ti u život stiže i sto kila mišića.
Kažeš da su putovanja tvoja strast. U Australiji si prvi put dotaknula ražu, našla divovsku blitvu, plivala u oceanu – koliko je važno stvari raditi prvi put?
– Onda se osjećam najviše živa. Potrebno je raditi što više stvari prvi put… Ali, nažalost, prvi put može biti samo jednom.
Na putovanjima te prati prasence. Koja se priča skriva iza tvoje Peppe Pig?
– Moj alter ego. Malo prasence koje se jednom sasvim slučajno našlo u mom koferu i od tada me prati po cijelom svijetu. Voli se fotkati ispred znamenitosti i kušati razne specijalitete pa odnedavno ima i svoju službenu stranicu na Facebooku.
Jednom si rekla da si muško zvala bi se Boško ili Mišo. Što bi prvo napravila da se sutra probudiš kao dečko?
– Zažalila bih što nisam žena.
Kažeš da se kulturan frajer koji hrče kao konj pobrine da njegova djevojka zaspi prije njega. Ima li pomoći za muškarce koji ne znaju skuhati jaje ili oprati suđe?
– Jedini savjet ženama – izbjegavajte ih u širokom luku, osim ako ne želite imati doživotno profesionalno zvanje – diplomirana sluškinja.
Možemo li uskoro očekivati četvrtu knjigu?
– Znate što ću vam reći… iako je prošlo već tri godine od moje zadnje knjige „Jesi online?“, mene i dalje gradovi zovu na gostovanja diljem Lijepe Naše… Tako da za sada nastavljam s promocijama, a četvrta knjiga će doći na red kad napokon stisnem kočnicu.
