U posljednje vrijeme sve se više govori o problemima s prostatom. Budući da se svjesnost u vezi problematike povećala, bolesti prostate se dijagnosticiraju i liječe sve ranije.
Prostata je žlijezda koja se nalazi kod muškaraca, veličine je oraha a nalazi se u maloj zdjelici između mokraćnog mjehura s prednje i debelog crijeva sa stražnje strane. Kroz nju prolazi početni dio mokraćne cijevi. Proizvodi sjemenu tekućinu koja služi prijenosu i prehrani muških spolnih stanica.
Najčešće bolesti prostate su upale (akutne i kronične), benigno povećanje(adenom) i rak prostate.
Benigno povećanje prostate poznato kao benigna hiperplazija ili adenom prostate predstavlja čestu zdravstvenu problematiku kod muškaraca. Sa starenjem se povećava postotak oboljelih. Javlja se u 35% muškaraca iznad 50 godina starosti, 60-70% muškaraca iznad 60 godina i 80-90% iznad 80 godina starosti, a tek 30-40% oboljelih ima simptome.
Benigna hiperplazija prostate predstavlja povećanje broja njenih stanica. Zbog toga se uzrokuje opstrukcija ili sužavanje mokraćne cijevi, pritišće mokraćni mjehur i otežava proces mokrenja. Simptomi su česte potrebe za mokrenjem uz osjećaj hitnosti, naročito noću, mokrenje sa zadrškom, slabi mlaz prilikom mokrenja, osjećaj punog mjehura i nakon mokrenja, mokrenje sa prekidima, nemogućnosti mokrenja, pojava krvi u urinu ili spermi, gubitak tjelesne težine. U težim slučajevima može doći i do slabljenja mjehura-inkontinencije, infekcije uretre, mjehura i bubrega kao i smanjenja njihove funkcije.
Upale prostate mogu biti akutne i kronične. Za akutne upale je karakteristično povišenje temperature tijela, bol i peckanje kod mokrenja, bol u donjem abdomenu, zdjelici ili genitalijama, zastoj mokrenja, bolne ejakulacije i bol kod defekacije.
Kod kronične upale se javljaju učestale potrebe za mokrenjem, povremeni bolovi u donjem abdomenu i peckanje za vrijeme uriniranja.
Pregled prostate se u početku vrši palpatorno digitorektalno čime se određuje veličina, oblik i konzistencija prostate, čime se pronalaze eventualne neravnine i otvrdnuća. Ukoliko je potrebno, provodi se transrektalni ultrazvuk kojim se jasnije vide sve promjene parenhima prostate, adenome i ciste, tumorskih nakupina, promjene na mjehuru i mokraćnoj cijevi.Vrlo je važno isključiti tumor prostate određivanjem PSA ( prostata specifičnog antigena), bjelančevina koje proizvode stanice prostate, a ponajviše njene tumorske stanice.
Uzroci povećanja su starija dob i muški spolni hormoni (osobito testosteroni). Poznato je da ginekološki problemi kod žena i poremećaji prostate su česti uzroci boli u donjem djelu leđa, rebrima, zdjeličnoj regiji i kukovima.
Liječenje se uglavnom bazira na medikamentoznoj terapiji kroz uzimanje antibiotika u cilju liječenja upale i hormonskoj terapiji sa tendencijom smanjenja prostate i smanjenja pritiska na okolne strukture. Urološka terapija je usmjerena na transuretralnu resekciju prostate čime se proširuje mokraćna cijev, a ponekad se odstranjuje dio ili cijela prostata što za posljedicu često ima komplikacije.
Osteopatskim pristupom se utječe na sprečavanje benignog povećanja prostate, pružaju odlični rezultati u liječenju kroničnog prostatitisa i sindromu kronične boli u zdjelici. Pozitivno djeluje na okolno tkivo i posljedičnu disfunkciju prostate i drugih organa. Pomaže u poboljšanju odvodnje limfe, boljoj cirkulaciji krvi u prostati, otpuštanju vezivnog tkiva, strukturi žljezdanog parenhima.
Prilikom tretmana prostate, osteopatija potiče funkcionalno jedinstvo svih organa i struktura kroz poticanje homeostaze, održavanja stalne koncentracije tvari u izvanstaničnoj tekućini kako bi stanice u svakom trenutku dobile sve što im treba za život i rad.
Napisao: Bojan Nasteski, viši fizioterapeut
Zdravstvena ustanova Medeor
