Prva asocijacija na Tajland za većinu je Phuket ili Maya Beach, ona slavna plaža iz filma „The Beach“, ali Tajland skriva i druge ljepote i druge otoke koji se (još) nisu proslavili. Jedan od najljepših otoka (a brojne svjetske zvijezde odabrale su baš taj) je i Ko Samui, u prijevodu – Siguran raj.
O Ko Samuiju čula sam prije puno godina od jedne prijateljice koja ga je posjetila sa svojim dragim i koja me na prvu zainteresirala, toliko da je to postala moja sljedeća destinacija. Pješčane plaže, malo turista, dobra hrana, džungla i prekrasna priroda bili su dovoljan razlog da kupim kartu do Bangkoka, da napokon hladnu zimu zamijenim za ljeto.
Besplatan smještaj – najbolji smještaj
Kroz priču drage mi prijateljice, razmišljam koliko bi me mogao stajati tjedan na ovom otoku. Nakon nekoliko dana Bangkoka, trebat će mi odmor, negdje daleko, a to bi moglo biti skupo. Cijene su sigurno, kada već slovi kao neki „hidden gem“, dvostruko skuplje nego na Phuketu. Stan, kuća, bungalov ili Guest House, svega ovdje ima, izbor je poveći, a cijene otprilike 50 američkih dolara za neki rang od tri zvjezdice po noćenju. Veljača je i naravno da pola svijeta želi minus 10 zamijeniti s plus 25, pa i nije neshvatljivo da je možda sada najskuplje – zato krećem u traženje najbolje varijante.
Za mene uvijek postoji alternativa ponudi smještaja i ne, nije riječ samo o tome da prođem jeftino. Naime, već 10 godina koristim servis Home Exchange – idem kod nekoga doma, u kuću ili stan, i taj netko dođe k meni, pa je tako moj smještaj besplatan. Poseban je to osjećaj, odeš nekamo, uzmeš ključ tamo gdje se već dogovorite, budeš unutra dan, dva ili tjedan, dva… Izađeš i ne vadiš kreditnu karticu za plaćanje jer je riječ o zamjeni. I to je to. Besplatno.
Vrlo brzo odlučujem se za opciju Home Exchange na Ko Samuiju. Tako sam prošla za nula kuna u resortu s pet zvjezdica, u dvoetažnom penthouseu s privatnim bazenom gdje je noćenje nekoliko stotina eura. Uz to je nagrađivan kao najljepše zdanje na otoku. Možda zvuči pretenciozno, ali Home Exchange ostvaruje snove, meni više puta, diljem svijeta.
Sloboda na dva kotača
Oduševilo me to kako su spretni i organizirani Tajlanđani. Na putu do otoka promijenili smo taksi, avion, autobus, brod i automobil, a opet, nismo bili iscrpljeni jer te doslovce vode za ruku. S naljepnicom koju ti zalijepe na check-inu, u boji, s brojem i logom za koji samo oni znaju što točno znači. Simpatično, a opet svaka čast.
Koji je najbolji prijevoz po otoku? Pa motor, naravno! Ovdje ima brdo skutera, i mislim da će nam malo nabrijanija Yamaha biti dovoljna jer do tog našeg zdanja trebamo voziti uzbrdo. Jača nije koštala dvostruko, samo malo više, pa smo to platili manje od 200 kuna na dan. Benzina ima posvuda uz cestu, prodaju ga u bocama baš kao iz nekih kaubojskih filmova. Bilo je to prvi put da sam vidjela benzinsku „na azijski način“, a potom mi je već na sljedećem putovanju to postalo normalno.
Motor ti daje slobodu, nije ti vruće, možeš svugdje stati, pa i snimati kamerom, mobitelom ili selfie stickom. Gledaš druge turiste, svi se voze, ali može biti i opasno. Svako-malo netko se polomi. Puno puta mi je prošlo kroz glavu kako bih se razderala da samo lagano skliznem niz pijesak na cesti, ali sreća i pamet bili su na našoj strani, pa smo doma došli čitavi.
Palme, more, pijesak…
Kada gledaš vodič, proučavaš sve te izlete. Ima sto stvari za vidjeti, ali kada dođeš tamo, vrijeme leti, a najradije ne bi išao nikamo. Samo bi buljio u taj bijeli pijesak, u tirkizno more, palme i pijuckao u dobrom društvu svježi kokos ili uživao u Pad Thaiju.
Vodopad Na Muang vrijedi vidjeti. Tamo se može i okupati, dosta je strmo za popeti se, ali doživljaj je poseban. Unutar tog parka možete vidjeti i slonove. Slonovi su atrakcija, neki ih posjećuju, neki su protiv takvog tipa turizma jer se životinje muče i iskorištavaju, ali onaj tko nikad nije vidio slona uživo, ne može, a da ih ne posjeti. Rijetki su oni koji će taj dio preskočiti na svom itineraru. Tigrove nismo išli gledati, kažu i za njih da su umjetno primireni kako bi se tih 500 turista na dan s njima moglo fotografirati… Svakome na odabir ili savjest.
Savršene pješčane plaže
Nakon što šećeš i provedeš cijeli dan na jednom takvom izletu, treba ti osvježenje, tražiš plažu. Iako mnogi tvrde da je to Chaweng, kilometarska, duga plaža s idealnim pijeskom za brčkanje, za mene je to Silver Beach. Nekolicina turista i veliko okruglo kamenje podsjetilo me na Sejšele, more savršene boje, a kupanje još bolje. Cijeli bih dan mogla ostati baš na tome mjestu. Tu plažu nikad neću zaboraviti.
Na ovom se otoku može naći još skrivenih uvalica ako imate više dana na raspolaganju. Možete posjetiti i otoke preko puta, doživjeti najluđe partyje za vrijeme punog mjeseca ili brodom obilaziti minijaturne otoke i uživati u ronjenju. Sve to ne morate unaprijed rezervirati, možete na licu mjesta, jer ponude ima i lako je organizirati izlet dan za dan.
Poznate su i plaže Lamai Beach, Bophut, Maenam i svaka je drukčija. Većini resorta i hotela na plaži možete prići i ako niste gost, popiti piće ne prekrasnoj terasi, ljuljati se na ljuljački i pijuckati koktel ili pojesti izvrstan ručak od svježih, egzotičnih plodova.
Hedonistički je ovo raj za okuse, mirise, ali i relaksiranje. Ljubitelji joge ovdje su na pravome mjestu. Možete proći cijeli tečaj, na više mjesta, ili samo vježbati jogu, sve za jako malo novca uz velike majstore učitelje. Spa-tretmani su posvuda – cijene, naravno, variraju, ali uvijek se možete simpatično cjenkati, pa ćete biti zadovoljni. Početna cijena od 100 kuna za sat vremena vrlo brzo padne na 60 kuna, što je zaista OK.
Hedonizam na najjače
Nakon brčkanja i tirkiznih plaža dođe i red na večernji izlazak. Ulazimo u neko manje mjesto, lokalna je fešta, bar tako izgleda, parking za motore je prepun, svi su ovdje, djeca, starci i turisti. Sto i jedna vrsta ražnjića, ribe, jastoga, školjaka koje pucketaju pod žarom roštilja, egzotičnih mirisa, začina, osjećaš ljutinu u zraku… Jela su ovdje pikantna, većinom prepuna raznovrsnih začina: slano od ribljeg i soja-umaka, slatko od šećera, voća, kiselo od limete, tamarinda, i ljuto, naravno, čili koji ubija sve bakterije na ovim temperaturama.
Volim Tajland jer se tu možete najesti morskih plodova i ribe kao nigdje. Cijene 5, 10, 20 kuna porcija, ne ribice, nego ribetine – to ima samo ovdje i prefino je. Najljuće što sam jela je njihova juha koju sam hrabro usula i umalo se ugušila od ljutine, ali sve drugo oborilo me s nogu i vrijedi za cijeli Tajland, a ne samo za Bangkok – ovdje ste na pravome mjestu za najbolji street food na svijetu. Salatu od papaje treba svakako probati. Mango, kokos i ananas ovdje se serviraju i jedu više puta na dan. A i pivo im nije loše, poznati brend Singha. Zaliješ i ubiješ ljuto. Paše.
Kako živi lokalno stanovništvo?
Ako se želite upoznati s lokalnim životom ribara, možete to doživjeti u „Fisherman Villageu“. Vidjeti ribare kako rade oko svojih mreža, kako uređuju i premazuju bojom brodove, što prodaju, što su ulovili, kako živi malo ribarsko mjesto, ali i popiti kavu ili pivo u vrlo autentičnom kafiću koji će vam sigurno ostati u sjećanju. Ko Samui me oduševio. Tjedan dana bilo je premalo za ovaj rajski otok, oazu prirodne ljepote, i sigurna sam da ću se jednom opet vratiti.
Dok ovo pišem, dogovaram svoje sljedeće putovanje, put sjevera u egzotiku druge vrste. I ovaj put zamijenit ću se s obitelji iz druge zemlje, s obitelji Islanđana, ja kod njih, oni kod mene. Veselim se upoznati Island iz prve ruke, baš kao i Ko Samui. Autentično.
