Kad nam netko kaže da se promijenio i postao “nova osoba”, prirodno je da reagiramo s dozom skepse. Osim toga, gotovo se svatko barem jednom našao u situaciji kad mu je došla voda do grla te se poželio u potpunosti promijeniti, no onda je odustao od te ideje te se pomirio s time da je takav kakav je.
Progovara li to iz nas samo cinizam ili imamo razloga biti nepovjerljivi prema navodnim drastičnim promjenama i dići ruke kad je riječ o sebi samima? Mogu li se ljudi zaista promijeniti?
Emocionalna spremnost
Ljudi jesu sposobni promijeniti se, no to ne znači da će to i učiniti. Za promjenu je potrebno mnogo truda, a u igri su i drugi čimbenici poput genetike, motivacije i osobnosti. Genetika uvelike određuje način na koji se ponašamo, no to ne znači da utjecaj okruženja u potpunosti treba otpisati. U prošlosti se smatralo da osobnost ostaje više-manje ista, no novija istraživanja pokazuju da se mijenja tijekom života.
Štoviše, najviše se mijenja između 20. i 40. godine. Ipak, ljudi ponekad nisu emocionalno pripremljeni na promjenu: većina ima tendenciju prikloniti se poznatome i tako izbjeći skok u nepoznato, čak i kad je to nepoznato i novo zapravo obećavajuće i može dovesti do poboljšanja.
Dugotrajan proces
Promjena iziskuje vrijeme i trud. Donošenje odluke o promjeni tek je početak: dobra namjera nije dovoljna za postizanje poboljšanja. Obično je potrebno eksperimentirati s raznim strategijama prije no što pronađete onu koja za vas funkcionira. Isto vrijedi i za to kad očekujete promjenu od drugih ljudi.
Nemojte se nadati uspjehu preko noći; ohrabrujte ih i cijenite trud koji ulažu kako bi održali odlučnost da se nastave truditi. Nadalje, čak i jednom kad krene nabolje ne znači da je sve riješeno. Lako je posustati i vratiti se starim navikama, stoga je dobro unaprijed imati na umu da će po putu biti iskušenja. Važno je držati se realnih očekivanja.
Možemo nekome ponuditi ohrabrenje i potporu ili pokušati biti uzor i voditi primjerom, no ne možemo kontrolirati tuđe ponašanje. Na kraju krajeva, odluka leži na osobi, stoga ne čudi da se ultimatumi najčešće pokažu beskorisnima.
Što se vrlo teško mijenja?
Znači li sve to da trebamo dati drugu šansu, primjerice, ljudima koji su nevjerni partnerima ili ljudima koji opetovano lažu? “Kvaka” je u tome što se takvi ljudi u većini slučajeva zapravo ne žele promijeniti. Do promjene ne može doći ako se osoba ne pozabavi pravim uzrocima takvog ponašanja koji mogu biti razni, poput laganja radi privlačenja pozornosti.
Naposljetku, ono što se vrlo teško mijenja je takozvanih pet glavnih crta ličnosti: ugodnost, savjesnost, ekstroverzija, neuroticizam i otvorenost. Iako je moguće utjecati na njih u određenoj mjeri, vrlo ih je teško znatnije promijeniti. Primjerice, netko tko je bio povučen kao dijete i tinejdžer vjerojatno neće postati netko tko u svakoj situaciji želi biti centar pažnje.
Pročitaj i ovo:
- Kako da utišate sumnju u sebe i ostvarite sve što želite – u 5 moćnih koraka
- Put transformacije: Korijeni kao oslonac, krila kao sloboda
- Iscijelite svoje unutarnje dijete: 5 koraka do emocionalne slobode
