Naše nasljeđe oblikuje nas na nesvjesnim razinama – obiteljski obrasci, društvene norme i emotivna nasljeđa usađuju se duboko u našu psihu. Ono što smo ponijeli iz djetinjstva može nam biti izvor snage, ali ponekad i teret koji nas sputava. Neki ljudi nose duboko ukorijenjene strahove ili sumnje koje ih sprječavaju da se oslobode i pođu svojim putem.
Sigurnost u prepuštanju
Često osjećamo potrebu za kontrolom – poznato je sigurno, dok je nepoznato prijeteće. No prava unutarnja sigurnost ne dolazi iz toga da imamo sve pod nadzorom, već iz povjerenja u sebe i život. Zamislimo dijete koje uči hodati – ono će pasti mnogo puta, ali se neće prestati dizati jer u sebi nosi urođeni impuls rasta. Slično je i s odraslima – kada otpustimo rigidne obrasce straha i nepovjerenja, počinjemo se slobodnije kretati kroz život.
Mnogi od nas su odrasli s uvjerenjem da se trebamo osloniti samo na razum, a da emocije treba potisnuti. No tijelo pamti. Sjetite se trenutka kada ste se našli u stresnoj situaciji, možda na poslu, u razgovoru s autoritetom ili prilikom donošenja važne odluke. Kako je vaše tijelo reagiralo? Možda su vam se ramena podigla, vilica stegnula, a disanje postalo pliće. Ti nesvjesni obrasci često su ukorijenjeni u prošlim iskustvima i drže nas u stanju napetosti. Kada se oslobodimo tih blokada, otvaramo prostor za dublje prepuštanje.
Centriranje i ravnoteža
Kao što stablo treba jake korijene da bi moglo rasti prema nebu, tako i mi trebamo stabilnost da bismo se usudili letjeti. Neki ljudi osjećaju da su previše vezani za prošlost, dok se drugi boje uopće pustiti korijenje. No pravo centriranje znači pronaći ravnotežu između ta dva ekstrema – ostati povezan sa svojim unutarnjim osloncem, ali se istovremeno otvoriti promjeni.
Na primjer, netko tko je odrastao u obitelji gdje su emocije bile potiskivane može kasnije u životu osjećati da mu je teško izraziti vlastite potrebe. S druge strane, osoba koja je odrasla u kaotičnom okruženju može se previše oslanjati na vanjske strukture kako bi osjetila sigurnost. U oba slučaja, put iscjeljenja leži u pronalaženju vlastitog središta – mjesta gdje možemo osjetiti unutarnju stabilnost, neovisno o vanjskim okolnostima.
Prepuštanje kao ključna vještina
Prepuštanje ne znači odustajanje, već dopuštanje da život teče. Kada naučimo vjerovati sebi, znamo kada je vrijeme za djelovanje, a kada za prihvaćanje. Umjesto da se grčevito držimo poznatih obrazaca, možemo se prepustiti novim iskustvima sa znatiželjom i otvorenošću.
Pogledajmo prirodu – rijeka ne pokušava kontrolirati svoj tok, već pronalazi put kroz prepreke. Kada naiđe na kamen, ne zaustavlja se, nego teče oko njega, nastavljajući svoje kretanje. Slično tomu, i mi možemo učiti kako se prilagoditi životnim izazovima bez grčevitog otpora. Ili zamislimo trenutak kada smo na putovanju u nepoznati grad – iako ne znamo točno gdje se nalazimo, možemo se prepustiti istraživanju, umjesto da osjećamo nelagodu zbog nesigurnosti.
Kako učimo vjerovati sebi?
Vjerovati sebi znači slušati unutarnji glas bez da ga ugušimo strahovima i sumnjama. To nije nešto s čim se rađamo u potpunosti razvijeno, već proces koji se uči kroz iskustvo. Svaki put kada donesemo odluku iz autentičnog mjesta u sebi, a ne iz straha ili očekivanja drugih, gradimo povjerenje u vlastitu intuiciju. Nekada su to sitni koraci – od slušanja vlastitih tjelesnih signala do prepoznavanja kada nešto nije u skladu s nama. Postupno, kroz praksu, učimo razlikovati unutarnju istinu od naučenih uvjerenja koja nas sputavaju.
Naš osobni razvoj nije linearna putanja, već ciklus stalnog rasta, otpuštanja i ponovnog oblikovanja. Korijeni nas podržavaju, krila nas nose – zajedno nas vode prema slobodi, autentičnosti i lakoći postojanja.
Ne propustite Ljetni intenziv tjelesne i transpersonalne psihoterapije!
Tijekom pet dana i sedam radionica istraživat ćemo ravnotežu između unutarnje stabilnosti i slobode. Kroz tjelesnu psihoterapiju, Open Floor ples i pokret, integrativno somatsko disanje i transpersonalne tehnike, pozivamo vas da se povežete s vlastitim korijenima – dublje razumijete tko ste – i istovremeno raširite svoja krila, oslobađajući se za rast i transformaciju.
Pročitaj i ovo:
- Tomislav Senečić: “Tjelesno orijentirana psihoterapija pomaže nam da živimo ispunjen i smislen život”
- Sigurnost u partnerskim odnosima: Povratak sebi kroz svjesnost, pokret i transpersonalni pristup
- Život kakav želim: Kako prikupiti energiju (i hrabrost) za uvođenje važnih životnih promjena?