Zima me inspirira za ljubav od koje u zadnje vrijeme ljudi bježe kao vrag od tamjana, no to je neka druga tema. Stalno se vode polemike oko pravih i krivih ljubavnih kombinacija i odabira mada nam one krive vrlo često priušte puno više inspiracije.
Ono u što sam sigurna je da postoji idealna ljubavna KOMPLIKACIJA i da nije takvih ne bi bilo mnogih napisanih djela, romana, pjesama, predivne poezije, te filmova a sve to se obično rađa kada smo u potrazi više nego kada nađemo što tražimo.
Ponekad jednostavno “skrenemo u krivo” jer volimo biti izgubljeni. Nisam uzalud gastritis zaradila razbijajući mozak, srce i želudac mislima “biti ili ne biti” u “komplikaciji”. Izgledala je idealno dok je trajala. Kad se izgubio privid iz tog gubljenja se izrodilo jedno novo iskustvo.
Neki to vole vruće, neki pušu i na hladno…
Nekima je mlađe slađe. Neki vole partnere koji su kao vino, s godinama bolji. Neki vole čistu suprotnost sebi. Neki vole sličnost. Neki vole brzo. Neki vole sporo. Neki vole dobre. Neki vole zločeste.
Postoje li zapravo prave ili krive ljubavne kombinacije?
Nije li svaka kombinacija prava u tom trenutku?
A kad završi odjednom iz prave postaje kriva, a razlog je to što je mlađi, stariji, predobar, prezločest, preintenzivan, prelijen, pregrub, premimoza, preovakav i preonakav ili jednostavno naša mama ga ne voli (budimo realni, mama uvijek nanjuši nevolju).
A što nas je tjeralo da budemo u tome premda nije idealno osim nade da će možda biti bolje, da je možda to to ili možda jednostavno to što je gotovo ne znači da nije bilo dobro dok je trajalo. Idealna ljubavna kombinacija je idealna dok traje a čim završi je komplikacija kao da nas je sram pokušaja. Mnogi i odustanu pa i dalje kukaju da su svi isti, da nema normalnih frajera ni normalnih žena, ogorčenje ih pojede umjesto da shvatimo svi – jedna lasta ne čini proljeće pa tako ni jedna komplikacija nije pravilo da će svaka biti takva. U okusu treba uživati dok traje.
Kako pronaći/izgubiti frajera u par koraka?
Da se razumijemo – daleko od toga da znam odgovor na ovo gornje pitanje što se tiče pronalaska frajera. Kad mi se dogodi onda bude spontano i sve moje ljubavne kombinacije i komplikacije tako počinju, neplanski, svježe poput proljeća, a proljeće se nekad dugo čeka.
Postoji puno literature u kojoj možemo pročitati kako pronaći frajera. Pa tako kažu da moramo biti nježne, umilne, podatne poput plastelina. Postoji i literatura koja kaže da ga moramo gaziti, učiti i naučiti kako da nam „služi“. Ništa od toga ja nisam probala. Ja uvijek idem drumom dok drugi šumom, ja sam neprilagođena pravilima kako se ponašati u lovu, kako ga osvojiti, kako ga ne prestrašiti, kako da budete muškarac u vezi, kako da budete “bez mozga” u vezi, kako da naučite šutiti, kako da naučite kada pričati, kako da pomislit da ste ovo i ono. Ja idem onom narodnom – što vidiš, to i dobiješ.
Ako ću biti netko drugi u vezi onda koja poanta postojanja jedinstvenog identiteta ako se moram stopiti s masom?
Ako nismo ništa od onoga što prodajemo i serviramo sebe onakvu kakvu želimo da nas netko percipira i da ga zaintrigiramo nismo li onda glumice? Igramo ulogu onako kako zahtijeva naš trenutni „film“ u kojem smo. Kad tad svatko se umori od „fejkanja“ jer prodavati maglu je također posao i tada čovjek poželi odmoriti, biti ono što jeste makar se to nikome ne sviđalo. Čak i ako se naše pravo lice nikome ne sviđa a sviđa se nama – onda bolje biti to što jeste – bitno samo da nema nikakvih žrtava tog našeg JA.
Sva ta gluma i taj proces ispipavanja terena ponekad izgleda kao parada u kojoj glumite nešto što niste od straha da se nekome neće svidjeti ono što stvarno jeste. Ukoliko ne znate tko ste i ne volite sebe zašto bi vas netko drugi volio? Volim ljude dovoljno hrabre da budu to što jesu. Biti svoj znači biti slobodan. A ako u toj nekoj kombinaciji niste što jeste onda niste uopće nigdje. Onda ste možda dobili frajera ali ste izgubili sebe.
Postoji literatura koja vam točno korak po korak objašnjava kako da ga osvojite, zadržite, vratite i slično. Nije li to suludo? Pa ako netko želi otići trebate mu samo otvoriti vrata jer odluka je već donešena. A ako netko želi biti s vama doći će bez obzira na prepreke i strahove. Ima li smisla forsirati bilo kakvu situaciju samo zbog očajničke potrage za nečim što je idealno? Stisnuti smo od tog da ganjamo idealno, a možda imamo već ono što je idealno samo smo slijepi.
Tko kaže da je išta idealno i nečije idealno može biti nama muka. Od nas se očekuje da ganjamo pravu kombinaciju i nikakvu drugačiju i da sve bude savršeno poput savršeno lažnog osmijeha u američkim filmovima.
Ljubavne kombinacije nisu stvar matematike niti programiranja nečijeg ponašanja, a ponekad znaju biti pravi rat što ni ne čudi uz svo trovanje i brisanje pravih vrijednosti poput razumijevanja različitosti i poštovanja. Strast osjetim i prema omiljenoj čokoladi, lako za strast, ali da netko ima razumijevanja – to je teško.
Premda, kad mi je teško imam osjećaj da me moja omiljena čokolada zaista razumije… barem znam gdje me čeka, koliko će me koštati i koliko dugo joj okus traje.
Gdje god da ste, s kim god da ste, nadam se da uživate u toplini nečijih zagrljaja jer ljubavne kombinacije najbolje griju ove opake zime.
Napisala: Dijana Karabašić
