Đurđicu Vorkapić prvi put sam upoznala prije četiri godine kad sam s njome radila intervju za jedan naš dvomjesečnik. Mislila sam da će to biti još samo jedan u nizu ispraznih promo-razgovora, no oduševila me je svojim načinom razmišljanja i gledanja na svijet koji nas okružuje. Teško da ćete je navesti da priča o sebi osobno jer svu pozornost medija preusmjerava na svoje kolekcije.
Đurđica je od onih rijetkih koji žive svoj rad i stapaju se s njime. Svestrana je i, pored ostalog, bavi se i industrijskim dizajnom pa je pored salvi hvala publike i kritike za svoje modne kolekcije i dobitnica niza nagrada u području inovacija. Primjerice, njezin držač za torbu ili vrećicu dobio je 2011. godine Zlatnu medalju na hrvatskom sajmu inovacija, a srebrnu na Svjetskom sajmu inovacija u Ženevi u konkurenciji od 1 100 proizvoda.
Javnosti je nepoznato njezino veliko srce dobrotvora koji nesebično pomaže potrebitima velikodušnim financijskim donacijama. Što još o Đurđici reći?! – persona grata, naša eminentna modna dizajnerica, inovatorica, svijetli primjer ženskog poduzetništva… Ovaj intervju ju ocrtava onakvu kakva jeste: jednostavna, snažna, moćna i skromna.
Zaista ste svestrani, dizajnirate odjeću, kišobrane, torbice, espadrile, kozmetiku, organizirate razne evente, poput nadolazećeg Modnog adventa, vodite svoj brand Hippy Garden… Kako sve to stignete?
– Valjda sam rođena s time. Prepoznala sam tu svoju nišu, nešto u čemu sam najbolja, a to je da u potpunosti finiširam stvari od početka do kraja. To nije suprotno mom habitusu i s lakoćom to obavljam. Znači, uvijek kad radim neki posao ide mi lako, to radim od srca i u potpunosti bez da razmišljam kako je to lako ili teško. Samo obavim i – to je to.
Uspijete li u svaki projekt uložiti jednako žara i energije?
– Moram naglasiti da je ključ u energiji. Energija je sve, pokretač svakog živog bića na kugli zemaljskoj. No, kod mene je situacija da se dajem u potpunosti svakom projektu. Fokusiram se od početka do kraja i nema popuštanja u ničemu. Ne želim da mi išta odvuče pozornost. Stoga, da odgovorim na vaše pitanje – da, zaista uspijevam.
Pojasnite mi malo ono o energiji, molim vas.
– Dakle, ključ svega što živi na kugli zemaljskoj je energija, to je nekakva moja nit vodilja za stvaranje. Prepoznajem vibraciju bilo čega i onda se vodim time. No, kvaka je u tome da ako ne radite nešto u potpunosti, bolje nemojte to ni započinjati. Osobno, ne radim za ocjenu tri – ili radim za jedan (i to je isto trud ) ili većinom radim za čistu peticu. Pri tome priznajem sebi propuste, greške, uspjehe i sve što ostvarujem, tako da se u potpunosti dajem svakom projektu.
Što je to što vas motivira i tjera dalje?
– Ne bih rekla da me nešto tjera dalje. Jednostavno se opustim i vidim da sam za neku misiju stvorena. Znači, ja sam svjesna da neću promijeniti svijet tako što ću smisliti lijek za, recimo, karcinom, ali promijenit ću svoju okolinu tako da ću djelovati po onome što je meni prirodno i što mi dolazi. Znači, ako na vrijeme otkrijete svoj blagoslov onda ste dobri u tome što radite. Moj blagoslov je da mi Bog daje inspiraciju, tako da jednostavno samo, da se grubo izrazim, izbacujem van. Puno puta se osjećam kao puka "metla", zato što dobijem zadatak koji mi je netko poslao. No, u tome prepoznam sebe, nađem svoju dubinsku potrebu da stvaram. Nema tu nekog tko me tjera, nego kad ste na izvoru, onda vam ideje samo dolaze. Potom, u meni one probude motiv da ih prepoznajem, ostvarujem i da se nekako kroz njih u cijelosti manifestiram. Možda čudan odgovor, ali je istinit.
Što je mala Đurđica sanjala da će jednog dana postati?
– Kao dijete nisam baš ništa planirala. Igrala sam se. Odrastala sam u 70-ima prošlog stoljeća, u nekakvom drugačijem vremenu. Tada nije bilo kao danas da se djecu forsira da se definiraju kroz neko životno opredjeljenje tipa budući posao i sl. Moj je zadatak bio da budem samo dijete. Hvala Bogu da sam se tada rodila jer sam zapravo svoju kreativnost probudila s time što sam bila na drvetu, pala s njega oko 500 puta, igrala se Indijanaca i kauboja i uživala u tome. Bila sam bezbrižna i uopće nisam razmišljala o tome što će biti kad odrastem, niti sam znala što to znači. Samo sam se veselila tome što jesam.
Jeste li ostvarili svoj životni san?
– Ma ja ustvari ne znam što je to životni san. Ako vi sada ostvarujete nekakve životne sne, prilagođavate se današnjem vremenu, a ne životu. Ostvarujem sebe, a ne životni san. Živim život, ispunjavam si dan, druženja, trenutke…
Sigurni smo da ne postoji univerzalni recept za uspjeh, ali da ga vi pišete, kako bi glasio?
– Ovisi što netko smatra uspjehom. Za nekog to može biti da je uspješan roditelj, za drugog, pak, može biti da je uspješan prijatelj ili da je uspješan poduzetnik jer različiti su pogledi na uspjeh. Moja definicija uspjeha, zapravo, moja formula uspješnosti je to da čovjek treba istraživati, biti hrabar i povoditi se samo za sobom, jer tuđi koraci nisu moji, tuđe želje nisu moje želje… Jednostavno, odvažite se isprobati i onda neminovno dolazi uspjeh. Samo, da li vi to onda tumačite kao uspjeh ili ne, to je druga forma.
Kakva je Hippy Garden žena?
Pa kroz odjeću koju ja stvaram, osjeti se taj jedan slobodan pristup i buntovnički duh i to je kroz sve moje kolekcije prisutno.
Što vas je inspiriralo na malo radikalniju kolekciju odjeće Unplugged jesen-zima 2016. godine?
– Unplugged vuče poveznicu kroz puno revija koje smo radili. Međutim, kada ste u nekoj grupi, onda niste vidljivi. Recimo, kolekcija Simply Woman velika je poveznica s Unpluggedom. Čak su nas pozvali da je nakon Cro a portera ponovo predstavimo u Berlinu. Međutim, stvar je u tome da kada ste u masi, onda ste nevidljivi. A kada, pak, radite stvari zasebno, onda vas ljudi vide, tako da su sad primijetili Unplugged. Međutim, ta kolekcija je za onoga tko zna moj popis poveznica kroz sve moje kolekcije. Samo, razlika je u tome što ih sad samostalno predstavljamo i ljudi mogu imati fokus na njih, što je meni bilo jako važno. Znači, sa samostalnim revijama dobijete mogućnost da svatko promatra kolekciju i vidi što to dizajner radi, a ne tko je od slavnih bio na dotičnoj reviji. Uspjela sam zapravo nametnuti standard da moda mora biti u prvom planu jer poanta predstavljanja kolekcije jeste da se ona gleda. Ljudi su u ovom trenutku prepoznali ono što smo mi zapravo stvarali jer je fokus bio na tome i zato mi je jako drago što ste postavili ovo pitanje. Dizajneru je najljepši i najveći kompliment kad se primijeti njegova kolekcija.
Na početku razgovora spomenuli smo Modni advent u Zagrebu. Objasnite čitateljima o čemu se točno radi.
– Prvi smo u Europi napravili jedan takav iskorak realizirajući Modni advent. Zapravo, Advent je ljudima koji proizvode velika prilika prezentirati svoj rad. No, na žalost za sada nitko to nije prepoznao na taj način. Uvijek je na Adventima prisutno svašta nešto – od rukotvorina, robe široke potrošnje, svakakvih ukrasa i sl., a najmanje od hrvatskog gospodarstva. Važnost Modnog adventa je velika zato što po prvi puta imate mogućnost vidjeti hrvatsko gospodarstvo, tj. 12 ljudi koji doprinose kroz cijelu godinu, na jednom mjestu. Osim toga, po prvi puta na jednom mjestu udružuje se "rubna industrija" tj. tekstilna i kožarska industrija. Za blagdane najavljen je posjet dva milijuna turista našoj metropoli, pa će to biti i odličan potez za hrvatsku ekonomiju. Promjene se moraju dogoditi prvenstveno u vama da bi se mogle dogoditi općenito, no mi kao nacija nismo baš skloni velikim promjenama i upravo iz tog razloga velika je stvar napraviti Modni advent. To je promjena jer mi ćemo doći na mjesto gdje su ljudi, a nećemo čekati da ljudi dođu k nama. Žao mi je što to nismo ranije napravili, no sada je idealna prilika kada je Zagreb postao broj jedan u Europi da konačno gospodarstvenici imaju pravo mjesto za prikazati što rade kroz cijelu godinu.
Što je, po vama, smisao blagdana?
– Smisao blagdana je u tome da ljudi osvijeste koga imaju pored sebe, s kime žele dijeliti dan i život i s kime se žele veseliti. Mi smo se zaboravili veseliti. Uvijek negdje jurimo, žurimo i uopće više ne vidimo svoj smisao. Smisao blagdana je u tome da se podsjetite svojih najmilijih i budete s njima – jer to je najveće bogatstvo.
Kraj je godine, vrijeme kada se podvlači crta i otvara nova stranica – ima li još projekata koji su u planu i koje biste voljeli ostvariti u 2017.?
– Prije pet mjeseci radili smo reviju u Francuskom paviljonu, projekt koji je bio izuzetno težak i zahtjevan, prije mjesec dana realizirali smo Unplugged, sada radimo Modni advent, tako da smo izuzetno zadovoljni sa svojim angažmanom. Za ovu godinu nemamo više projekata. A za sljedeću? Što Bog dade!