Način na koji odgajate svoje dijete je potpuno individualiziran i prilagođen vašoj situaciji, osobnosti, stilu života i potrebama. Kao takav, ‘dobar roditelj’ ima puno različitih varijabli i ono što funkcionira jednoj obitelji nije nužno dobro za drugu. I to je potpuno u redu. Ono što znamo je da postoje stilovi roditeljstva koji ostaju prilično dosljedni – čak i ako se ti stilovi različito predstavljaju u stvarnom životu. I koji su to stilovi? Pa, stručnjaci su ga suzili na četiri uobičajena.
Što je to stil roditeljstva i zašto je važan?
Koncept četiri različita stila roditeljstva skovala je 60-ih godina psihologinja Diana Baumrind koja je proučavala djecu predškolske dobi i njihovo ponašanje. Zatim je usporedila spomenuto ponašanje s interakcijom njihovih roditelja i njihovim disciplinskim strategijama, načinom na koji brinu i njeguju svoje dijete, kako komuniciraju i druge faktore.
Na temelju toga je otkrila da postoje četiri različita stila, od roditelja koja su autoritarni, neuključeni, popustljivi i disciplinarni (poznati i kao autoritativni). Iako se ova četiri stila razlikuju, roditelji mogu prepoznati svoje ponašanje iz više redova (na kraju krajeva, ljudi su složene jedinke); međutim, više je riječ o tome kako se općenito oblikuju stilovi roditeljstva.
Iza njih također stoji i veliki kulturni kontekst jer činjenica da neka zajednica ne izražava brigu i ljubav na način kako to rade drugi, ne znači da ne voli svoju djecu jednakim intenzitetom. Međutim, ti su stilovi i dalje dosljedni, ali se razlikuju u načinu izražavanja.
1. Disciplinarni
Ovakvi roditelji imaju kruti, nepopustljivi i rigidni stil odgoja. Drugim riječima, oni ‘vladaju’ domom u kojem postavljaju visoke zahtjeve. U osnovi, to nije problem – problem je u niskoj osjetljivosti. Što se tiče djece, ovakav stil roditeljstva može uzrokovati da dijete osjeti odsutnost kontrole nad svojim životom, smanjeno samopoštovanje i bude pod stresom. Ovdje dijete nema mnogo prostora za razvoj i izražavanje vlastitog mišljenja pa se može javiti i depresija te osjećaj tjeskobe.
Primjeri:
- Odgovor na “zašto” je često: “Jer ja tako kažem.”
- Postavljanje nedostižnih ciljeva i zadataka, istovremeno ne pružajući podršku koja bi mogla pomoći u njihovom ostvarenju.
- Oštro kažnjavanje za manje prekršaje.
2. Popustljivi
Ovaj stil roditeljstva je, u osnovi, potpuna suprotnost autoritarnom. Ovi su roditelji vrlo osjetljivi i topli, ali se ne osjećaju ugodno s postavljanjem granica i pokušavaju biti ‘najbolji prijatelji’ djetetu. Rijetko govore “ne”, podložni su manipulaciji i uglavnom ne pružaju mnogo strukture. Nažalost, iz ovakvog odgoja mogu proizaći djeca koja se bore s preuzimanjem odgovornosti, lošim odnosom prema svojim obvezama te su skloni problemima sa samopoštovanjem.
Primjeri:
- Ne kažnjavaju djecu, bez obzira na to koliko je velik njihov prijestup.
- Sjajni kao rame za plakanje i utjehu, vrlo neuspješni u postavljanju granica.
- Više brinu o tome da se svide svojoj djeci, nego što im dopuštaju da odrastu i razvijaju se.
3. Neuključeni
Neuključeni roditelji nisu prilagođeni djetetovim potrebama i obično ih ostavljaju na miru da se brinu sami za sebe. Ne zanimaju se previše za svoje dijete ili njegove aktivnosti i ne troše puno vremena na druženje s njim. Ovaj se stil općenito smatra najproblematičnijim stilom roditeljstva jer se svodi na – zapostavljanje. Ovakva djeca imaju problema s odnosima, učenjem, samopoštovanjem, mentalnim zdravljem i s još mnogo toga.
Primjeri:
- Odsutni, ponekad fizički, ali gotovo uvijek emocionalno.
- Ne kažnjavaju svoju djecu, ali ih također na hvale zbog dobrog ponašanja.
- Ne nude smjernice niti savjete.
4. Autoritativni
Ovdje imamo stil roditeljstva koji se zapravo vodi pod mnogim imenima: pažljivo roditeljstvo, nježno roditeljstvo i tako dalje. U osnovi, autoritativno roditeljstvo idealan je balans osjetljivosti i jasnih očekivanja, granica i zahtjeva kojima stručnjaci i ‘obični’ ljudi godinama teže. Ovi se roditelji slažu sa svojim djetetom, ali ne pod svaku cijenu. To ima puno smisla – za odrastanje su potrebne smjernice, ali i sigurnost koja se dobiva kroz postavljanje granica.
Zašto ovaj roditeljski stil djeluje tako dobro? Zato što pomaže djeci da se razvije u odgovorne, brižne ljude – uglavnom vođenima primjerom. Naime, smatra se da autoritativni roditelji najviše uzimaju u obzir djetetove misli i osjećaje kada odlučuju o granicama i dok nameću posljedice. Djeca koju su odgajali takvi roditelji obično imaju dobre socijalne vještine, boljeg su ponašanja prema drugima i uspješnije se nose s emocijama.
Primjeri:
- Svi su osjećaji dobrodošli; sva ponašanja nisu.
- Slušanje i pokazivanje empatije, ali i pomaganje djetetu u pronalasku načina za poboljšavanje situacije.
- Kazne odgovaraju prekršaju i obično dolaze s objašnjenjem, ali i smjernicama kako poboljšati situaciju.
Pročitaj i ovo:
- Koji je ključ za uspostavljanje zdravih granica s roditeljima?
- Kako karijera roditelja utječe na život njihove djece?
- Evo kako prekomjerna kontrola roditelja utječe na buduće odnose
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
