Narcis je uvjeren da je poseban i bolji od drugih, ljubomoran na druge i istodobno uvjeren da su drugi ljubomorni na njega. Očekuje da se njegove ideje prihvate odmah, bez propitkivanja, preuveličava vlastite talente i postignuća, istodobno žudi za pohvalama i hvalospjevima, a užasava se i najmanje kritike. Neki od njih pršte od ponosa na svoja postignuća i sve što učine, napravili su perfektno, a drugi se predstavljaju kao vječite žrtve…
To su samo neke od karakteristika koje se vezuju uz narcisoidni poremećaj ličnosti, psihički poremećaj osobnosti prepoznat u suvremenoj medicini. O osobnom iskustvu odrastanja s narcisoidnom majkom, Daniella Kordić, psihoanalitičarka i autorica psihološko-duhovne literature, progovara u knjizi Narcis i ruža, i time otvara veliku temu o kojoj se kod nas malo govori, a nalazi se u korijenu mnogih nezdravih odnosa u obiteljskom i poslovnom okruženju.
Završili ste studij psihoanalize u Londonu, no vaš se profesionalni interes uvelike temelji na iskustvima iz privatnog života. Autorica ste knjiga Narcis i ruža, Portret duge, Kozmički vatromet, a ove ste godine objavili i dječje knjige Bubamara Iskrica, Vila Latica i Slonica Ružica. Također ste u svojoj nakladničkoj kući Cosmos knjiga objavili Vodič za preživljavanje empata – pretpostavljam da je bilo iznimno bolno javno ispričati svoju priču o obitelji…
– Nije bilo toliko bolno napisati knjigu budući da sam priču donijela u psihoanalitičkoj obradi, dakle nisam iznosila ništa što nije potkrijepljeno stručnim stavom. Moje „bolno razdoblje” odigravalo se godinama prije nego što sam objavila knjigu Narcis i ruža. Knjiga je stigla u vrijeme kada se bol već razgradila u novo stanje svijesti, a to je mjesto u kojem traume iz djetinjstva više nemaju utjecaj na čovjekovo emotivno stanje.
Da, moja mala nakladnička kuća Cosmos knjiga objavila je Vodič za preživljavanje empata koju je napisala američka psihologinja Judith Orloff. Knjiga je iznimno tražena u Hrvatskoj; uskoro objavljujemo i novu knjigu sjajne spisateljice Alice Miller, Drama djetinjstva. To je knjiga za koju se govori da je mora pročitati svaki roditelj i odgajatelj.
„Narcisi su profesionalci u prikrivanju svog lažnog ja – mogu lukavo i manipulativno djelovati u društvu, a istodobno zadržati imidž sveca koji radi za javno dobro“
Je li vas iznenadio uspjeh knjige Narcis i ruža i tako dobar prijam kod hrvatske publike? Vaša je knjiga, iako teške tematike, pisana vrlo razumljivim i pristupačnim jezikom te je ubrzo postala svojevrsni priručnik svima koji su se ikada susreli s osobama koje pate od narcisoidnog poremećaja.
– Uspjeh knjige me, priznajem, ugodno iznenadio. Knjižnice me pozivaju da predstavim knjigu u njihovim gradovima. Uvijek se rado odazivam takvim događanjima jer druženja uz knjigu u mnogim ljudima potiču i svojevrsno otvaranje osjećaja. Zaista je čudesno slušati različite životne priče na jednom mjestu, a koje je potaknula ista priča – priča ispričana u knjizi. To nam učvršćuje saznanje da nismo sami na svojim putevima izlaska iz kriznih situacija. Emocionalno nasilje u obiteljima skrivena je tema o kojoj se ne govori „naglas”, što znači da je ljudima itekako potrebno iznijeti svoja iskustva. Razmjenom iskustava imamo mogućnost jedni drugima pružati potporu i poticaj da izađemo iz životnih uloga u kojima se ne osjećamo ugodno.
Možete li nam reći ponešto o narcisoidnim osobama? Ima li ih oko nas više nego što smo toga uopće svjesni?
– Fenomen narcizma često pobuđuje zanimanje onih koji ne mogu shvatiti kako netko može lukavo i manipulativno djelovati u društvu, a istodobno zadržati imidž sveca koji radi za javno dobro. To su narcisi – profesionalci u prikrivanju svog lažnog ja. I stoga je korisno upoznati se sa strategijama koje nam ukazuju na to kako raskrinkati folirantsku masku. Ljudi koji su u djetinjstvu bili emocionalno zlostavljani, dakle djeca koja dolaze iz narcisova gnijezda nešto će teže moći uočiti krinku, budući da oni u sebi nose obrasce koji u svoje živote privlače krutu narcisoidnu ljušturu. Njihovo unutarnje dijete traži potvrdu vrijednosti, a kako im je roditelj usadio iskrivljenu sliku ljubavi, oni će unutarnjim automatizmom privlačiti tuđe lažno ja.
Možete li opisati ponašanje jednog tipičnog narcisa? Kako ga raskrinkati?
– Narcisoidnost se sastoji od različitih točaka jednog velikog spektra. Maligni narcis, primjerice neće imati nimalo grižnje savjesti lagati vam u lice budući da u njegovu rječniku voljeti znači iskoristiti. Kad kaže da vas voli, on vas zapravo treba. Treba vašu ulogu žrtve s pomoću koje će dobiti potvrdu svoje grandioznosti i veličine. Vaši uspjesi mu laskaju, no uvijek će vam dati do znanja da bez njega nikada ne biste postigli ono što ste u životu stvorili. Narcis će brinuti i skrbiti o svojoj žrtvi no njegova će „briga” podrazumijevati kontrolu i vlast nad potlačenom osobom. Kad je riječ o tuđoj nesreći, možemo sa sigurnošću reći da je ona najslađa narcisova poslastica. Njegova je sreća potpuna kada svoju žrtvu vidi nemoćnu, slabu, prikovanu na samo dno.
Širenje svijesti o problemu narcizma itekako je potrebno kako bi se ljudi što bezbolnije suočili sa zamkama na radnim mjestima, školama, susjedstvu i naravno, ondje gdje najmanje očekujemo ovakvu vrstu podvala, a to je u obiteljima. U obiteljskim zajednicama je, doduše, suočavanje s narcisima nešto složeniji proces, ali zato postoje stručne knjige koje ljudima pružaju ohrabrenje da krenu putem svoje autentičnosti i slobode.
Iako postoji nekoliko tipova narcisa, zajedničko je svima da žive u lažnom svijetu koji su sami kreirali. Recite nam nešto više o tome.
– U knjizi Narcis i ruža, žrtva se spominje u kontekstu Ruže koja je osvijestila svoju potlačenu ulogu i krenula u raščišćavanje unutarnjih konflikata. Dakako da je Ruža u procesu transformacije trebala doći u doticaj s dijelom narcizma u samoj sebi te rastvoriti njegove destruktivne sile. Naša je Ruža u knjizi zaista imala pune ruke posla.
Narcis i žrtva podsvjesno trebaju jedno drugo jer se njihove suprotnosti podudaraju u pronalaženju vlastitih „nedostataka”. Narcisa će privući žrtvina sklonost emocionalnim usponima i padovima dok će žrtvi biti zanimljiv narcisov tobožnji staložen i miran pristup životu, ali bitno je naglasiti, u kojemu nema iskrenog i sadržajnog emocionalnog odnosa. I jedan i drugi stoga žive u čahuri svojih neprobavljenih unutarnjih sadržaja.
„Kad je riječ o tuđoj nesreći, možemo sa sigurnošću reći da je ona najslađa narcisova poslastica. Njegova je sreća potpuna kada svoju žrtvu vidi nemoćnu, slabu, prikovanu na samo dno“
Postoji li još nešto što je zajedničko svim narcisima?
-Zajedničko svim narcisima nedostatak je empatije koji povlači za sobom eksploatatorske odnose. Narcis zasigurno može vrlo dobro emitirati osjećaje, čak i suosjećajno zaplakati ako je to potrebno. Izvrstan je glumac i zato često ljudi „na prvu” nasjednu njegovim klopkama dok s vremenom ne shvate da imaju posla s prepredenim smutljivcem.
Koji su to trikovi kojima se narcis služi u svom zavođenju i manipulaciji?
– Narcis će već kod upoznavanja „procijeniti“ osobu s kojom dolazi u doticaj. Ako primijeti bilo kakvu nesigurnost ili ranjivost kod svoga sugovornika, on će njegove „emocionalne nedostatke” vješto skloniti sebi u korist. Narcisov „lak plijen” su osobe koje unutar svojih mentalnih struktura nemaju čvrsti oslonac.
Kakvi su narcisi kao roditelji? Spominjete u knjizi kako, ako narcisi imaju dvoje djece, jedno je „zlatno dijete“, a drugo „žrtveno janje“…
– Ako u obitelji ima više djece, narcisoidna majka će se potruditi da se među njima ne razvije ljubav i bratska privrženost. U nekim će slučajevima majka napraviti podjelu među djecom pa će izabrati tzv. ‘zlatno dijete’ koje će imati zadatak da majci uvijek bude na usluzi izvršavajući njezine prohtjeve. ‘Zlatno dijete’ nadoknađuje majčine životne propuste i postaje ono što je majka oduvijek željela biti. I sve to, kako ona tvrdi, za djetetovo dobro, što znači da ‘zlatno dijete’ odrasta u uvjerenju da je majka žrtvovala sebe kako bi njemu osigurala bolji život.
‘Žrtveno janje’, s druge strane, dobiva ulogu crne ovce koja je nesposobna i netalentirana bez obzira na to koliko se trudila udovoljiti majci. ‘Žrtveno janje’ će u svoje sjećanje odrastanja zauvijek usaditi majčinu porugu: „Pogledaj kako je tvoj brat/sestra sposoban/sposobna! Zašto baš ti nikada ne napraviš nešto korisno?”
No i „zlatno dijete“ je također žrtva narcisa?
– Da, tako je. Iako se promatraču sa strane, možda, čini kako je ‘zlatno dijete’ majčin miljenik, ono je ustvari samo mala igračka u rukama majke koja upravlja njegovim životom.
Možemo li se na trenutak vratiti još malo na vas – kako vam je bilo odrastati uz narcisoidnu majku i kako se njezin utjecaj manifestirao na vas, a kako na vašeg brata?
– U mojoj obiteljskoj zajednici majka narcis imala je ključnu ulogu. Udaljila je članove obitelji jedno od drugih. Otac je, presudivši sam sebi, pokleknuo pred životom. Bio je emotivac koji je živio pod narcisoidnim pritiskom moje majke i njezine obitelji. Brat i ja bili smo podijeljeni na uloge ‘zlatnog djeteta’ i ‘žrtvenog janjeta’ koje su nam ostavile duboke emocionalne ožiljke. Budući da postoje razni eksternalizirani oblici unutarnje neravnoteže, brat i ja, iako smo odrastali pod istim krovom, poslije smo u životu kreirali dva potpuno različita životna pejzaža.
„Ako u obitelji ima više djece, ponekad će narcisoidna majka napraviti podjelu na tzv. ‘zlatno dijete’ i ‘žrtveno janje’. No, oba su djeteta žrtve narcisa“
Kakvi su narcisi kao partneri? Spominjete kako se često vežu uz empate… Je li to prema načelu „suprotnosti se privlače“?
– Narcisi su iznimno destruktivni u ljubavnim odnosima; boje se duboke intime te bježe od situacija u kojima je izražena bliskost. Romansa, doduše, započinje vrlo bajkovito; sve se čini savršenim, budućnost je obećavajuća. No nevolje u raju pojavljuju se mnogo prije nego što se rajsko carstvo uopće uspjelo formirati. Nemoguće je ostvariti zdrav ljubavni život s osobom koja je emocionalno nedodirljiva. Postoji čvrsta spona privlačnosti između narcisa i empata – oni vrlo rado ulaze u simbioznu zajednicu u kojoj će s pomoću svog partnera željeti nadoknaditi svoje „slabe točke”. Njihova „ljubav” kratka je vijeka – jer za narcisa sve je to ipak samo igra!
Na kraju, otkrijte nam kakvi su narcisi kao poslovni partneri i suradnici. Na što trebamo pripaziti kada surađujemo s narcisima?
– Najbolje bi bilo odmaknuti se od narcisa, bilo u poslovnom ili privatnom okruženju. No ako baš moramo s njima poslovno surađivati, važno je ne upuštati se u emocionalni dijalog. Ako nam je narcis poslodavac, on će koristiti sve svoje adute nadređenog i pokušati nas iscijediti do maksimuma. Na nama je da postavimo jasne granice te da ostanemo čvrsti i svoji. Na taj način lišit ćemo predatora uživanja u našem stresu i uznemirenosti.
Prijeđimo na savjete kako se obraniti od narcisa. Što možemo učiniti za sebe u zreloj dobi jer pretpostavljam da smo svi koji smo imali iskustvo s takvim osobama, iz takvih odnosa izašli „oštećeni“?
– Najučinkovitija obrana od narcisa je vlastita osviještenost. Put iscjeljenja nije kratak za one koji su rasli u narcisoidnoj obitelji. Djeca narcisoidnih roditelja nose u sebi pregršt zamršenih emocionalnih sadržaja koje je potrebno procesuirati kako bi se otvorile barijere u psiho-energetskom sustavu. Jedna od korisnih vježbi za otvaranje emocionalnih blokada jest psihološka metoda koju nazivamo introspekcijom, odnosno samoopažanjem.
Kako izgleda put iscjeljenja?
– Sustavnim opažanjem vlastitih misli svjesno uočavamo koju emociju uzrokuje misao te kakva je naša reakcija na emociju, odnosno misao. Vježba samoopažanja može biti vrlo bolna jer ona otkriva duboko zakopane istine koje smo još u djetinjstvu umrtvili u podsvjesnoj strukturi uma. Kada nam u procesu samoopažanja emotivna stanja poput ljutnje, krivnje, mržnje, straha izbiju na površinu, ne ostaje nam previše izbora – pobjeći ili se s njima suočiti! Jednom kad prihvatimo svoju ranjivost naša će se svjesnost odvojiti od umnih sadržaja. Počet ćemo sagledavati svoju bol iz perspektive spoznaje i mudrosti. A to je trenutak kada jednom i zauvijek kazujemo patnji zbogom. A tada sve postaje lakše…
Koliko je u tom procesu iscjeljenja važno opraštanje?
– Opraštanje dolazi kao svjetlosna kruna na glavi osobe koja je prošla svojom metamorfozom. Boje prošlosti počinju se slagati u životni pejzaž koji jasno dočarava unutarnju i vanjsku svrhu. Istinsko opraštanje možemo doživjeti kad spoznamo da „negativac” nije u biti osoba koju osuđujemo, nego je ona učitelj od kojeg učimo važnu lekciju. Nakon što je lekcija naučena, možemo mirno oprostiti.
Sjećate li se točnog trenutka u kojemu ste se osjetili konačno oslobođenom od svoje prošlosti? Kako se osjećate danas kada se prisjetite svog odrastanja?
– Osjećaj unutarnjeg oslobođenja koji je rezultirao opraštanjem za mene je bio ulazak u slobodu postojanja. Vrijednost spoznaje bezvremenskog trenutka neprocjenjiva je. To je trenutak kada se iz objektivnog promatrača svoje životne drame preobražavamo u promatračku svijest. Danas na svoje odrastanje gledam kao na neki izblijedjeli film čije sam glumce maknula iz svog života. Oko mene više nema glumaca; okružena sam autentičnim ljudima s kojima prolazim kroz život.
„(Pre)živjeti u zajednici s narcisom znači naučiti da u ljudskom obliku ne stanuje uvijek ljudsko biće“
Koliko su vam u otpuštanju prošlosti pomogle neke tehnike osobnog i duhovnog razvoja, poput meditacije?
– Meditacija je drevni lijek za iscjeljivanje i ima blagotvorno djelovanje na um. Uveliko mi je pomogla u procesu samospoznaje. Nekad sam voljela sklopiti oči i utonuti u trenutke spokoja u kojima sam dopuštala i otpuštala. Dopuštala sam mislima da u meni otvore prostor tišine te ih onda otpuštala u svjesnom postojanju. Međutim, danas više ne meditiram na taj način. Meditacija za mene počinje od trenutka kada ujutro otvorim oči do večeri kada ih sklopim. Više ne trebam, tijekom dana, tražiti 10 minuta na mirnom mjestu gdje mogu uroniti u tišinu. Unutarnja tišina prati me cijeli dan, a kad je mirno unutra, mirno je i izvana – bez obzira na to kolikim se intenzitetom događaji oko mene odvijaju.
Što biste danas poručili jednoj mladoj osobi, dvanaestogodišnjakinji, petnaestogodišnjakinji,… koja odrasta uz majku ili oca narcisa?
– Poručila bih joj da ostane svoja koliko god joj to dopuštaju trenutačne životne mogućnosti. Još bih joj rekla da se ne ustručava potražiti stručnu pomoć u kriznim situacijama. Djeca tinejdžerske dobi vrlo različito doživljavaju emocionalni razdor u obiteljima. Kod nekih se njihova psihička rascjepkanost manifestira unutarnjom agresijom poput anoreksije, bulimije, samoozljeđivanja…, dok drugi nedostatak roditeljske ljubavi pokazuju povlačeći se u sebe, projektivnim identifikacijama ili nesocijalizacijom.
Postoji također velik broj djece (djeca-borci) koja su već od ranih dana svojih života svjesna psihičke nestabilnosti roditelja pa čim se osamostale, odlaze iz zagušene energije obiteljskog okruženja i stvaraju sebi nove okolnosti. U svakom slučaju svatko od njih imat će svoju jedinstvenu putanju u koju će morati uložiti rad i trud kako bi ispod psiholoških obrazaca „nedovoljno dobar” podigli na površinu svoju autentičnu prirodu te osjetili slatki miris slobode. Osobno, od srca im želim sretan put.
Pročitaj i ovo:
- Mirela Priselac – Remi: “Proturječim sama sebi i tražim balans“
- Ashley Colburn: “Ako nešto želite, tada riskirajte i pokušajte to ostvariti”
- Moja Sense dijeta: Dijeta bez odricanja i bez gladovanja
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
