Vrsta: Arnica montana L., Asteraceae
Hrvatski naziv: arnika, brđanka
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: Cvijet.
SASTAV: Alkaloidi, amini (betain, kolin i trimetilamin), ugljikohidrati (sluzni polisaharidi uključujući inulin), kumarini (skopoletin i umbeliferon), flavonoidi 0.4-0.6%, seskviterpenski laktoni: helenalin, eterično ulje 0.2-0.3%, aminokiseline, gorke tvari, kavena kiselina, karotenoidi, masne kiseline, fitosteroli, poliacetileni, tanini.
UPOTREBA: U fitoterapiji se lokalno koristi kod opeklina, ozeblina, ugriza insekata, gingivitisa, iščašenja, modrica, reumatoidnih problema i afta. Također se koristi kod posljedica nesreća i sportskih ozljeda (hematomi, otekline…). Preporuka je izbjegavati oralnu upotrebu.
DOZIRANJE: Za vanjsku upotrebu kod odraslih: 2-4 mL tinkture za vanjsku primjenu. Masti, kreme, gelovi i komprese pripravljeni od tinktura (5-25%), tekućih ekstrakata (5-25%), razrijeđenih tinktura ili tekućih ekstrakata (1:3 – 1:10), dekokta (2g/100mL vode).
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama pokazala su antimikrobnu, antitumorsku, protuupalnu, analgetsku, imunostimulatornu i kardiotoničnu aktivnost što se pripisuje njenoj seskviterpenskoj sastavnici – helenalinu. Za sada su provedena klinička istraživanja kojima se potvrdio pozitivan učinak arnike na upalu mišića i poboljšanje venskog tonusa. Potrebno je još kontroliranih istraživanja da se potvrde ostali učinci na ljudima.
NUSPOJAVE: Uzeta oralno, arnika može biti toksična. Iritira sluznicu gastrointestinalnog trakta što vodi do gastroenteritisa, može uzrokovati paralizu mišića, promjenu pulsa, palpitaciju, kratkoću daha. Topikalna primjena može uzrokovati dermatitis. Helenalin posjeduje citotoksično svojstvo, ali nije mutagen.
KONTRAINDIKACIJE: Arnika se ne smije uzimati oralno osim u primjerenim homeopatskim razrjeđenjima. Kod osjetljivih osoba može izazvati iritaciju i primjenjena na kožu. Smije se primijeniti samo na neoštećenu kožu. Zbog nedostatka informacija, potrebno je izbjegavati korištenje u trudnoći.
