Izuzetno kišna godina donijela je mnogo muka i briga mnogima koji uzgajaju svoje povrće i voće. Nakon navale španjolskih puževa kojima su ovi uvjeti izuzetno odgovarali, preko raznih bolesti biljaka koje su se munjevito širile radi vlage, a najviše plamenjača, koja je mnogima uništila rajčice, kiše nisu stale – štoviše, izazivaju i poplave.
Otežane su i berbe na vrtu, ove godine smo doslovno spašavali urod graha i paprike od prevelike vlage na vrtu. A mnogi imaju ovih dana upravo problem s berbom krumpira. Naime, radi previše kiše i blata, jednostavno ga nije moguće izvaditi iz tla.
Već zadnjih mjesec dana planiram to napraviti, ali kako doslovno svakih nekoliko dana padne kiša, tlo se ne stigne osušiti. Još k tome imam ilovastu zemlju koja odlično drži vlagu, pa joj dugo treba da se ocijedi i osuši. Mnogima je već krumpir i radi predugog čekanja i radi previše kiše počeo truliti u zemlji. Kod mene neke vrste više, neke manje. Plavi mi je krumpir ispao najosjetljiviji, i na truljenje i na voluharice – tako da ako mi ostane trećina uroda, biti ću sretna. Nažalost. Sada svi već polako strepe što će ostati od uroda krumpira za ovo godinu.
Idealno vrijeme za vađenje krumpira je druga polovica kolovoza i prva polovica rujna. Kod berbe krumpira, ako je ljeto bilo vruće, treba prvo pričekati da se tlo ohladi i tek ga onda izvaditi, inače brzo propada. To ipak treba napraviti prije većeg jesenskog zahlađenja i previše kiša, jer to može uzrokovati ponovnu vegetaciju (klijanje i rast) krumpira. Kako je dakle ove godine izuzetno kišno, mnogi jednostavno radi blata ne mogu izvaditi krumpir.
Zemlja bi se trebala posušiti toliko da se blato ne lovi za gomolje krumpira da bi bilo idealno za berbu. Međutim, prognoze su stalno loše, pa ako kiše ne stanu, može se izvaditi i blatni – to je puno više posla, ali i neizvjesnije za trajnost krumpira. Trebate za početak imati mjesta gdje ga možete posušiti.
Bitno je da se krumpir očisti od blata i posuši prije nego ga stavite u vreće ili na hrpu. Mokri i blatni krumpir će na hrpi početi truliti. Možete početi svaki dan malo vaditi i sušiti u jednom sloju uz okretanje, pa ga onda spremajte u vreće za krumpir – da barem nešto bude osigurano za zimu. Imajte na umu da je i kod nižih temperatura i više vlage i plod krumpira osjetljiviji na udarce i oštećenja.
Dok ga posušite, još ga barem dva puta proberite – zato što naknadno neki mogu početi truliti pa da vam tako ne počnu i zdravi radi njih truliti. Tek nakon toga možete ga spremiti u podrum. Nemojte držati krumpir predugo na svjetlu jer, dok je gomolj krumpira izložen sunčevoj svjetlosti, povećavaju se u njemu količine solanina koji može naštetiti vašem zdravlju. To možete zamijetiti po zelenim dijelovima na krumpiru, što znači da je predugo bio izloženi sunčevoj svjetlosti.
Kako nismo dočekali duži period suhog vremena da se tlo posuši idealno za berbu, a krumpir je i kod nas radi silne vlage propadao u tlu, krajem prošlog tjedna odlučili smo ga izvaditi. Namučili smo se pošteno. Blato, buseni, mokra zemlja koju je trebalo micati s gomolja krumpira, probiranje trulih…. Ali nije gotovo, sada se sve to suši i slijedi nekoliko probiranja od trulih koje nismo prije zamijetili.
Doista teška godina – veli moja baka da im se nikad nije dogodilo da bi im skoro sav urod propao na polju. Ali eto, ne odustajemo. Srećom, za nas će biti dovoljno, a nadalje se nadamo nekim boljim godinama za uzgoj povrća.
