Depresija je podmukla pojava s puno različitih lica. Katkad nismo ni svjesni da nam je ušla u život nenajavljeno i bez kucanja, a već se borimo s njezinim simptomima. Možda osjećamo umor i stalno nam se spava. Ili obavljamo svoje dužnosti automatizmom, bez osjećaja životne energije. Kao da smo neke dijelove sebe potpuno umrtvili.
Nemamo volje uživati u ljubavi sa svojim partnerom. Ili se ne smatramo dovoljno vrijednima da bismo uopće bili u vezi. I najmanji osjećaj motivacije izostaje. Nismo se voljni urediti tako da nam se svidi odraz u ogledalu, ili nam se pak ne da njegovati prostor u kojem živimo.
Možda ćemo u takvim situacijama proglasiti sebe lijenima, natovariti se krivnjom i još dublje potonuti u depresiju od koje je sve i počelo. Depresija ima neobičnu moć prekriliti sve sfere života negativnim mislima i neugodnim osjećajima. Odjednom na sve gledamo »drugim očima«, iako se kontekst najčešće nije uopće promijenio. Promijenili smo se mi i način na koji doživljavamo sebe i okolinu. A to nas prisiljava da ostajemo u autodestruktivnom krugu poput hrčka koji se vrti u svom kolutu ne doživljavajući ostatak svijeta.
No u sebi imamo snagu koja može pobijediti i najuporniju depresiju! Puno je različitih načina na koje možemo pomoći sami sebi, a ja ću zasad spomenuti samo tri: tjelovježbu, vježbanje zahvalnosti i vježbanje prisutnosti.
Vjerujem da je svakodnevna tjelovježba jedan od najučinkovitijih i najjednostavnijih lijekova za depresiju. Bilo kakva vrsta fizičke aktivnosti, šetnja ili igra sa psom, ples ili vježbe »5 Tibetanaca«, svakodnevno će nam dizati razinu životne energije, a to je potpuno nepovoljan medij za opstanak depresije. Već nakon kratkog vremena primijetit ćemo da se naše stanje mijenja nabolje te da okolinu i sebe doživljavamo na svjež, zdraviji način. Znam, teško je započeti s bilo kakvom tjelovježbom kada nam nije ni do čega, no može nas motivirati vježbanje u društvu. Poznanici, prijatelji ili rođaci nam u ovakvim situacijama mogu biti od velike pomoći.
Više puta sam čula kako se spominje vježbanje zahvalnosti u kontekstu osobnog rasta i duhovnog razvoja. Eto, prije nekoliko dana je i na Facebooku osvanuo kratki animirani film koji prikazuje razliku između nesretnog i sretnog mozga! Onaj koji polako uči obraćati pozornost na pozitivne aspekte svoga života za koje bi mogao izraziti zahvalnost, iz sata u sat postaje sretnijim i zdravijim. Sigurna sam da se svi u ovome trenutku možemo sjetiti bar nečega na čemu bismo mogli biti zahvalni. Iskreno, i sama si sve češće postavljam to pitanje, a svaki mi odgovor ukrasi lice bar jednim osmijehom.
Prema riječima Michaela Browna, prisutnost je univerzalni lijek koji može izliječiti bilo kakvu bolest ili ovisnost. To možda zvuči apstraktno i nedostižno, ali upravo vježbanjem prisutnosti Michael je izliječio vrlo tešku bolest za koju su mu liječnici diljem svijeta tvrdili da je potpuno neizlječiva. Pojednostavljeno, prisutnost možemo vježbati tako da se, kad god smo u mogućnosti, usredotočimo na vlastite udisaje i izdisaje. Evo, ako u ovome trenutku samo nekoliko puta svjesno i nježno udahnete i izdahnete, osjetit ćete kako se nešto u vama usklađuje i umiruje… Od srca vam preporučujem knjigu Michaela Browna Proces prisutnosti.
Kad nam je teško, mnogi će nam ljudi davati različite savjete. Tada nam njihovo nastojanje da nam pomognu može i zasmetati. No vjerujem da je osobno iskustvo najviši arbitar. Uvijek možemo napraviti mali pokus i provjeriti funkcionira li nešto u našem slučaju ili ne. Naprimjer, ako nakon tri dana tjelovježbe ne osjetite napredak, s punim pravom možete reći: »Hvala lijepa na savjetu, ali meni to ne funkcionira, pokušat ću nešto drugo!«
S ljubavlju,
Mela
