Nismo se ni osvijestili od silnih događanja, a on nam se prišuljao. Proleti godina u trenu, dođe veliko finale,vrijeme za neke bilance…, duševne, poslovne ili ˝ne znam ni ja kakve˝. Propasti, presude, suze, tragedije, smetnuli smo ga s uma, a on pred vratima. Prosinac – trošinac. Mjesec radosti i darivanja. (My ass.)
Što nam to treba biti samo u posljednjem mjesecu u godini? Što se nismo mogli darivati i radovati jedni s drugima i ostatak godine, nego imamo rokove i termine za to? Čekam samo da me zaspe reklamna industrija svojom lažnom mašinerijom i blještavilom, pri čemu su mobilni operateri ipak najiritantniji i u redovnom ritmu svako deset minuta sišu krv običnim smrtnicima.
Sve laž do laži u zemlji Hrvatistanaca. Presretne obitelji u dnevnim sobama veličine zoološkog vrta, svi odjeveni u svijetle boje i pletivo, djed i baka kao predmet obožavanja visoko-tehnologiziranog naraštaja, veličanstveni bor kakav ni u Finskoj još nije niknuo. I za tu nestvarnu idilu je zaslužan baš taj i taj mobilni operater jer se inače nikako ne biste mogli naći svi u toj srcelažiranoj situaciji da nije njegovih gadgeta i impulsa koje potrošite na njih.
A ma nemoj. Fali samo simultani prijevod gotovo debilnih dijaloga: ..pa gdje si mi ti draga Ana, kolika si porasla od posljednjeg sms-a,… a kćeri draga, što smo se izlajkali neki dan …zete, nismo se vidjeli od tvog posljednjeg Facebook statusa…
Istina leži vrlo plitko ispod površine, ne komunicira se uopće licem u lice, gadgeti nam služe isključivo za brzi prijenos informacija i umreženost, tu bocu infuzije današnjice. I sada bi se odjednom trebali naći u dobu radosti i darivanja, a toliko dana smo potrošili tijekom godine bez da smo ikog iznenadili s čokoladom i obradovali ga kakvom brzinskom kavom makar ili da smo pitali djeda za posljednji nalaz dijabetesa. Najgora je još ona misao vodilja u predblagdanskom dobu da trebamo misliti na one koji su daleko potrebitiji od nas.
E, to će im stvarno biti lakše ako im otresemo mrvice sa svog stola između prve i četvrte nedjelje Došašća, a ostatak godine neka čekaju ispod stolnjaka – u tom vremenu ćemo isključivo misliti na Veličanstvo Myself. Ma bravo, nemojte zaboraviti poštaru zaželjeti ugodne blagdane, da vam savjest bude potpuno mirna dok on po ledari razvozi pošiljke – a, ne pardon…. vi čestitki nemate, jer ih ni vi niste poslali , ..vi ćete to sve sms-om riješiti, najbolje još onim skupnim sa nekom poetičnom rečenicom, to će primatelje baciti u potpunu ekstazu. A i ne morate tražiti po smočnici ima li još koja boca vina od preklani da je odnesete kome, ipak ste vi obavili svoju dužnost, nije da niste napravili ništa – poslali ste poruku.
Samo čekam negdje da osvane prvi tekst o tome kako su ljudi opsjednuti predblagdanskom kupovinom umjesto da sjede uz konvektor i pletu čarape za ove potrebite jednom rukom, a drugom broje Očenaše za ove koji imaju previše sve dok ne otkuca ponoć na Badnjak.
To mi je gora iluzija od pojma elitnog turizma u Hrvatistanu. Pa i mi smo kupljeni, a prvi su nas kupili ovi s gadgetima jer ne možemo život zamisliti bez njih,… bez djece, ljubimaca – da, ali…molim lijepo, ne bez toga, to je gore nego da nemamo OIB, a i to bi prihvatili u krajnjem slučaju. Iz svake stranice tiska, svakog portala, svakog listića vrišti ekstra ponuda sa popustom, svaka usluga se naplati , svaki touch na screenu se obračuna, iz grada se vratim sa punom torbom reklamnih listića jer mi bude žao onih nesretnika što se smrzavaju dijeleći ih.
Kupljen-spašen-promašen. Nemojte zaboraviti da u sljedećem božićnom blagdanskom razdoblju možda neće biti tu svi oni koje imate u imeniku vašeg mega-super-fantastično-multimedijalnog-smart-phona i da se onda nećete moći sjetiti poruke koje ste poslali, nego onog trenutka kojeg ste propustili provesti s njim sjedeći i smijući se.
Neka Vam blagdani donesu radost u srcu koju ćete moći prenijeti dalje. Merry Christmas!
