Jutro je. Alarm zazvoni i prije nego što smo zapravo otvorili oči, ruka već traži mobitel. Koliko je sati? Kakvo će biti vrijeme? Stigla je poruka. Pogledamo vijesti, samo naslove. Usput saznamo da je netko koga jedva poznajemo stigao na Bali, da postoji novi način kako unositi više proteina i da se preko noći dogodilo nekoliko stvari o kojima bismo, navodno, trebali nešto znati.
Još nismo ni ustali iz kreveta, a naša je pažnja već nekoliko puta promijenila odredište. Dan se nastavlja u sličnom ritmu. Radimo, odgovaramo, razgovaramo, provjeravamo, planiramo. Dok pišemo jedan mail, pojavljuje se drugi. Dok čekamo u redu, provjeravamo poruke na mobitelu. Ako imamo pet slobodnih minuta, gotovo instinktivno tražimo čime ćemo ih popuniti.
Učinkovitost i unutarnji mir koji nisu kompatibilni
Radni dan je završio. Navečer napokon sjednemo na kauč. Mogli bismo jednostavno sjediti, malo predahnuti, pustiti mislima da vrludaju. A što mi učinimo? Ponovno posežemo za mobitelom. Postali smo nevjerojatno učinkoviti u popunjavanju svakog trenutka, bilo čime. Samo što takva učinkovitost i unutarnji mir nisu kompatibilni.
Mir sve češće zamišljamo kao nešto što ćemo jednog lijepog dana pronaći: kada završimo sve obveze, kada prođe naporno razdoblje, kada se stvari malo smire. Samo što život rijetko funkcionira tako. Jedna obveza završi, druga počne. Jedna briga prođe, pojavi se nova. Pojavljuje se i istovremeno, nekoliko njih. Ako čekamo da se sve oko nas smiri kako bismo našli mir, mogli bismo se prilično načekati. Možda nikad ne dočekati. Jer mir se ne pronalazi. Mir se vježba. I upravo tu počinje priča o mindfulnessu.
Kada ste posljednji put samo sjedili?
Bez mobitela, televizora, podcasta ili knjige. Bez potrebe da tih nekoliko minuta nekako korisno iskoristite. Za mnoge od nas takvi su trenuci postali neuobičajeni. Nakon nekoliko minuta ili čak sekundi pojavi se potreba da nešto činimo, ili da barem provjerimo koliko je sati. Znamo li mi uopće još biti mirni? Ili smo tu sposobnost zagubili u vrtlogu života? Pritom nije isto biti miran i biti smiren.
Možemo sasvim mirno sjediti na kauču, a u glavi vrtjeti tri rasprave, planirati sutrašnji dan i ponovno analizirati nešto što smo rekli ili čuli prošlog utorka. Izvana se ne događa ništa. A iznutra se održava prilično živahan sastanak, bez dnevnog reda i bez izgleda da će uskoro završiti.
Isto tako, možemo biti usred pretrpanog radnog dana, donositi odluke i rješavati probleme, a istovremeno u sebi osjećati određenu stabilnost. Biti miran ne znači nužno biti smiren. Cilj mindfulnessa nije ni biti smiren cijelo vrijeme. Ljutnja, strah, tuga i zabrinutost prirodan su dio života. Mindfulness nam pomaže da bolje primjećujemo što se u nama događa i kako da na to najbolje reagiramo.
Koliko vremena provodimo na autopilotu?
Događa nam se da vozimo poznatom cestom i gotovo se ne sjećamo posljednjih nekoliko kilometara. Pojedemo ručak razmišljajući o poslu, i uopće ne znamo što smo jeli i kakav je okus hrana imala. Nekoliko puta čitamo istu stranicu od početka, jer nam je pažnja negdje drugdje.
Naš um luta i to je sasvim prirodno. Automatsko obavljanje uobičajenih aktivnosti često nam olakšava život. Problem nastaje kada na autopilotu provodimo i trenutke u kojima bismo zapravo željeli biti prisutni, sad i ovdje. Koje bismo željeli istinski proživjeti i zapamtiti. Razgovaramo s djetetom, a razmišljamo o sutrašnjem sastanku. Prijateljica nam nešto povjerava, a mi već pripremamo savjet. Šetamo prekrasnom prirodom, ali u glavi ponovno vodimo jučerašnji razgovor. Život se odvija upravo sada, a mi velik dio vremena provodimo razmišljajući o onome što je bilo ili što bi se tek moglo dogoditi. I tako nam život izmiče, trenutak po trenutak, dan po dan…
Ono što ne primjećujemo, ne možemo mijenjati
Zamislite da vam netko na sastanku kaže nešto što doživite kao kritiku. Osjetite napetost, srce ubrzano lupa, pojavi se misao ‘Opet me napada’, a ljutiti odgovor je već na vrhu jezika.
Ponekad ga i izgovorimo. Tek kasnije pomislimo: Mogla sam to drukčije odraditi, možda bi bilo bolje da sam šutjela. Mindfulness praksa može nam pomoći da prije reakcije prepoznamo napetost u tijelu, emociju koja raste ili misao koja nas je uznemirila. Tada imamo priliku zastati i razmisliti želimo li doista reagirati onako kako smo u prvi trenutak namjeravali.
Naravno, neće nam uvijek uspjeti. Katkad ćemo tek nakon deset minuta shvatiti što se dogodilo. Drugoga ćemo puta primijetiti malo ranije. Sljedeći puta još ranije. I to je praksa, ponavljanje, vježba.
Mindfulness nije pražnjenje uma
Jedna od najčešćih zabluda jest da tijekom meditacije trebamo prestati misliti o bilo čemu. Pokušajte sada trideset sekundi ne misliti ni na što. Vjerojatno ste upravo pomislili na to da ne biste trebali misliti. Rijetkima ovo uspijeva.
Tijekom mindfulness prakse ne pokušavamo isključiti misli. Usmjeravamo pažnju na nešto stvarno oko nas, primjerice na disanje, i neko vrijeme ostajemo uz to iskustvo. Onda se sjetimo da trebamo kupiti mlijeko, počnemo planirati vikend ili razmišljati o jučerašnjem razgovoru. U jednom trenutku primijetimo da je pažnja odlutala i jednostavno je vratimo.
Upravo je taj trenutak primjećivanja važan. Nismo pogriješili zato što je um odlutao. Primijetiti da je odlutao i vratiti pažnju dio je same vježbe. I to je povratak na sad i ovdje. O mindfulnessu možemo pročitati bezbroj knjiga, no znati što je mindfulness u teoriji, nije isto što i primjenjivati ga u životu. Kao što čitanjem knjige o plivanju nećemo naučiti plivati, tako se ni pažnja i svjesnost ne razvijaju samo razumijevanjem njihovih koristi. Potrebna je praksa – ponavljanje trenutaka svjesne pažnje.
Probajte jednu minutu
Sjednite, ugodno se smjestite, i na trenutak odložite mobitel. Ugasite zvuk, notifikacije, a najbolje je da ga maknete iz vidnog polja. Usmjerite sada pažnju na disanje. Ne trebate disati sporije ni dublje. Samo primijetite kako tijelo već diše. Kako zrak ulazi u vaše tijelo i puni pluća. Gdje dah najlakše osjećate? U nosnicama, prsima ili trbuhu?
Ostanite uz nekoliko udaha i izdaha. Kada primijetite da ste počeli razmišljati o nečemu drugome, jednostavno vratite pažnju na disanje. Nakon minute nastavite sa svojim danom.
Jedna ovakva minuta neće čudesno promijeniti vaš život. Može vam, međutim, pokazati koliko je teško ostati ondje gdje smo odlučili biti. A to je dobar početak. No, jedna minuta nekoliko puta u danu, tijekom par tjedana, imat će čudesan učinak na vaš život.
Ne možemo zaustaviti valove
Život neće postati manje nepredvidiv zato što prakticiramo mindfulness. I dalje ćemo imati rokove, teške razgovore, brige i dane kada nam ništa neće ići kako smo zamislili. Nećemo baš svaki put biti smireni niti ćemo uvijek reagirati onako kako bismo željeli. S vremenom, uz ponavljanje ovih vježbi, naučit ćemo ranije prepoznati što nam se događa, u nama i oko nas, primijetit ćemo kada je komandu preuzeo autopilot i svjesnije odlučivati kako ćemo postupiti.
Sljedeći put kada napokon sjednete na kauč, prije nego što automatski posegnete za mobitelom, pokušajte nekoliko trenutaka jednostavno ostati u trenutku. Osjetite kako sjedite, primijetite dah, pogledajte oko sebe. Ne morate baš svaki slobodan trenutak nečime ispuniti. Ne možemo zaustaviti valove. Ali možemo naučiti ploviti.
Želite znati više o tome kako da mindfulness postane vaša supermoć?
Ako vještinu mindfulnessa želite upoznati kroz vođenu praksu, a ne samo čitati o njemu, ostaviti svoj kontakt na linku. Javit ćemo vam kada budu poznati termini novog mindfulness tečaja koji vodi dr. sc. Branka Novosel, edukacijska neuroznanstvenica i stručnjakinja za mindfulness.
________________________________________________________________________________________________________________
Dr. sc. Branka Novosel stručnjakinja je za neuroedukaciju i mindfulness, područje koje povezuje spoznaje o funkcioniranju mozga s učenjem, razvojem mentalnih vještina i kvalitetom života. Gotovo 30 godina bavi se neuroedukacijom, s posebnim naglaskom na razvoj potencijala, upravljanje stresom i jačanje emocionalne otpornosti. Osnivačica je programa MindBodyLab Mindfulness, kroz koji približava praktične tehnike svjesne prisutnosti, usmjeravanja pažnje i razumijevanja vlastitih misli i emocija. U svom radu povezuje znanstvene spoznaje s primjenjivim metodama za djecu i odrasle, roditelje, odgojno-obrazovne djelatnike i poslovne ljude. Osnivačica je i edukacijskog centra Littera, a sudjelovala je u razvoju programa poput ALOHA mentalne aritmetike i Malih divova. U središtu njezina rada nalazi se uvjerenje da se koncentracija, samoregulacija i emocionalna otpornost mogu razvijati te da nam svjesno upravljanje pažnjom može pomoći u svakodnevnom životu, učenju i nošenju sa stresom.
Pročitaj i ovo:
- Maja Prović: Mindfulness za ljude kojima ide na živce mindfulness
- Mikro-mindfulness: kratke vježbe od 30 sekundi smanjuju stres tijekom dana
- Mindfulness u edukaciji i skrbi za djecu i mlade: U školama sve potrebnija emocionalna otpornost
