Sport djeci donosi brojne dobrobiti – razvija samopouzdanje, potiče timski duh i pozitivno utječe na fizičko i mentalno zdravlje. No, stručnjaci posljednjih godina upozoravaju na sve izraženiji problem koji se skriva iza želje za boljim rezultatima: anorexiju athleticu, poremećaj prehrane koji pogađa mlade sportaše i često prolazi nezapaženo.
Iako nije riječ o službenoj medicinskoj dijagnozi, anorexia athletica opisuje stanje u kojem sportaš postaje opsjednut tjelesnom težinom, sastavom tijela i prehranom s ciljem postizanja boljih sportskih rezultata. Za razliku od klasične anoreksije, gdje je naglasak prvenstveno na mršavosti i izgledu, ovdje je motivacija prije svega – sportska izvedba.
Zašto su mladi sportaši posebno ugroženi?
Djeca i tinejdžeri koji se natječu često su izrazito disciplinirani, ambiciozni i skloni perfekcionizmu. Upravo te osobine, koje ih čine uspješnima u sportu, mogu ih dovesti i do nezdravih navika. Psihijatrica Barbara Kessel, specijalizirana za poremećaje prehrane, ističe da su mladi sportaši čak tri puta skloniji razvoju poremećaja prehrane u odnosu na vršnjake koji se ne bave sportom.
Dodatni pritisak stvaraju pametni satovi i aplikacije koje neprestano prate broj koraka, potrošene kalorije, puls ili kvalitetu sna. Iako sami po sebi nisu štetni, kod djece koja su već usmjerena na postizanje što boljih rezultata mogu potaknuti nezdravu opsjednutost brojkama.
Veliku ulogu imaju i društvene mreže. Algoritmi korisnicima prikazuju sadržaj povezan s njihovim interesima pa mladi sportaši svakodnevno nailaze na savjete o prehrani, treninzima i idealnoj tjelesnoj građi. Problem je što su mnogi od tih savjeta namijenjeni odraslima ili nisu utemeljeni na stručnim preporukama.

Znakovi koje roditelji ne bi smjeli zanemariti
Anorexia athletica razvija se postupno pa je roditeljima ponekad teško primijetiti da je granica između discipline i opsesije prijeđena. Stručnjaci upozoravaju na nekoliko znakova koji mogu upućivati na problem:
- naglo ograničavanje prehrane ili izbjegavanje određenih namirnica
- pretjerano ili dodatno vježbanje izvan treninga
- često vaganje i opsjednutost tjelesnom težinom
- gubitak kilograma ili usporen rast kod djece
- kronični umor i manjak energije
- učestale ozljede ili spor oporavak
- izostanak menstruacije kod djevojaka
- razdražljivost, tjeskoba i promjene raspoloženja
- odbijanje druženja ako uključuje hranu, primjerice odlazak na pizzu s ekipom nakon treninga.
Posebno zabrinjava činjenica da mnoga djeca uopće nisu svjesna da razvijaju nezdrav odnos prema hrani. Smatraju kako rade upravo ono što je potrebno za uspjeh u sportu.
Kako razgovarati s djetetom o poremećaju prehrane?
Stručnjaci savjetuju da roditelji temu ne otvaraju tijekom obroka ili neposredno nakon treninga, kada su emocije pojačane. Mnogo je bolje razgovarati u opuštenoj atmosferi, primjerice tijekom vožnje automobilom, kada dijete ne osjeća pritisak izravnog kontakta očima.
Umjesto optuživanja, preporučuje se razgovor započeti opažanjima poput: “Primijetio/la sam da se nakon treninga oporavljaš sporije nego prije.” Ili “Čini mi se da si u posljednje vrijeme jako umoran/na. Misliš li da bi prehrana mogla imati veze s tim?” Takav pristup otvara prostor za razgovor bez osjećaja krivnje ili obrambene reakcije.

Hrana nije nagrada ni kazna
Pedijatri naglašavaju kako je važno djecu odmalena učiti da je hrana prije svega gorivo za tijelo. Ugljikohidrati, masti i šećeri nisu “loše” namirnice koje treba izbjegavati, nego važan izvor energije za rast, razvoj i oporavak nakon treninga. Kada djeca počnu pojedine namirnice dijeliti na “dobre” i “loše”, povećava se rizik od razvoja nezdravih obrazaca prehrane.
Ako se problem prepozna na vrijeme, liječenje najčešće uključuje nutricionista i psihoterapeuta specijaliziranog za poremećaje prehrane. Ako su se već pojavile fizičke posljedice, poput izrazitog gubitka tjelesne težine, hormonskih poremećaja ili srčanih tegoba, potrebno je uključiti i pedijatra. U nekim slučajevima mladi sportaš mora privremeno prekinuti treninge dok liječnici ne procijene da se može sigurno vratiti sportu.
Kako potaknuti zdrav odnos prema sportu?
Stručnjaci se slažu da bi sport djeci prvenstveno trebao biti izvor zadovoljstva. Roditeljima savjetuju da pohvale trud, upornost, timski duh i međusobnu podršku, umjesto da se usredotoče isključivo na rezultate ili izgled.
Jednako je važno djetetu pokazati da njegova vrijednost ne ovisi o medaljama, pobjedama ili sportskim uspjesima. Kada dijete zna da ga roditelji cijene zbog njegove osobnosti, prijateljstva ili dobrote, manja je vjerojatnost da će vlastitu vrijednost vezati isključivo uz uspjeh na terenu.
Na kraju, poruka stručnjaka jednostavna je i vrijedi jednako za djecu kao i za odrasle: tjelesna aktivnost trebala bi biti izvor zdravlja i zadovoljstva, a ne razlog za opsesiju vlastitim tijelom ili hranom.
Pročitaj i ovo:
- U porastu su poremećaji prehrane – kod dječaka i muškaraca!
- Je li za mršavljenje važniji unos kalorija ili vremenski ograničena prehrana?
- Vitamini i minerali neophodni za zdravlje djece







