Zajednički obiteljski obroci dragocjeni su trenuci koji, osim što predstavljaju priliku za povezivanje, grade temelje za međusobno razumijevanje i podršku. Ono što svojoj djeci govorimo tijekom obroka može imati velik utjecaj na njihov odnos prema hrani i prehrambenim navikama. Važno je ne samo što poslužujemo za stolom, već i kako o tome razgovaramo. Mnogi roditelji, iako s najboljim namjerama, tijekom obroka mogu upotrijebiti fraze koje naizgled djeluju bezopasno, ali dugoročno mogu stvoriti nezdrav odnos prema hrani. Evo 7 stvari koje ne biste trebali govoriti svojoj djeci za stolom.
1. “Možeš dobiti desert ako pojedeš povrće.”
Nagrada u obliku deserta može stvoriti pogrešnu percepciju hrane kod djece. Kada desert postane sredstvo za nagrađivanje, povrće i ostala “zdravija” hrana počinju se doživljavati kao nešto što se mora “izdržati” kako bi se stiglo do nagrade. Djeca tada povrće vide kao dosadnu obvezu, a desert kao krajnji cilj, što može utjecati na njihove prehrambene navike u budućnosti. Ovakav pristup može ih navesti da uvijek traže nagradu za konzumaciju zdrave hrane, umjesto da nauče uživati u raznolikoj prehrani.
Umjesto toga, pokušajte desert učiniti dijelom obroka bez postavljanja uvjeta. Poslužite ga zajedno s glavnim jelom ili ga predstavite kao normalan dio obroka koji ne ovisi o tome koliko je dijete pojelo povrća ili druge hrane.
2. “Baš si izbirljiv.”
Etiketiranje djece kao “izbirljivih” može imati dugoročne posljedice jer djeca često usvajaju karakteristike koje im roditelji pripisuju. Kada ih stalno nazivate izbirljivima, počinju vjerovati da je to neizbježan dio njihove osobnosti, a s vremenom se mogu još više odupirati isprobavanju nove hrane. Ta etiketa postaje njihova definicija, a ono što je možda bila samo prolazna faza može postati trajni problem u prehrambenim navikama.
3. “Pojedi još pet zalogaja.”
Kada roditelji diktiraju koliko zalogaja dijete treba pojesti, to može omesti djetetovu sposobnost da prepozna vlastite signale gladi i sitosti. Djeca prirodno znaju kada su gladna i kada su sita, no ovakvi zahtjevi mogu im stvoriti osjećaj da moraju jesti više nego što im tijelo zapravo treba. Tako djeca mogu postati zbunjena i početi jesti izvan svojih prirodnih potreba, što dugoročno može dovesti do problema s prejedanjem ili smanjenom svjesnošću o vlastitim prehrambenim potrebama.
4. “Ne bi ti se svidjelo.”
Kada roditelji unaprijed pretpostave da djetetu nešto “ne bi moglo biti po ukusu”, to ga može obeshrabriti da proba novu hranu. Takve izjave šalju poruku da određena hrana nije vrijedna isprobavanja, a djeca, koja su prirodno znatiželjna, mogu zbog toga razviti sklonost prema rutini i izbjegavanju novog. Time se propušta prilika za širenje njihovog ukusa i otvaranje prema raznovrsnijim prehrambenim iskustvima.
Umjesto da unaprijed zaključujete što bi im se moglo svidjeti, potaknite ih da sami odluče. Ohrabrite ih na isprobavanje novih okusa kako bi bili otvoreni prema novim iskustvima, čime će s vremenom razviti pozitivan stav prema raznovrsnosti u prehrani.
5. “Ovo moraš probati.”
Iako je ključno poticati djecu na isprobavanje nove hrane kako bi razvili raznovrsne prehrambene navike, prisiljavanje može imati suprotan učinak. Kada dijete osjeća pritisak da mora pojesti određenu hranu, to može stvoriti negativne asocijacije i averziju prema njoj. Ovakav pristup može rezultirati otporom prema isprobavanju novih jela i dugoročno stvoriti selektivnost u prehrani. Umjesto da ih prisiljavate, pokušajte im dati slobodu izbora i dopustite im da sami odlučuju o onome što žele isprobati.
6. “Odlično si očistio tanjur!”
Kada dijete doživi pohvalu za ispraznjen tanjur, može početi povezivati odobravanje s količinom pojedene hrane, bez obzira na to je li još gladno ili ne. To može dovesti do toga da dijete zanemari svoje prirodne signale sitosti i jede isključivo kako bi zadovoljilo vanjska očekivanja.
Kada izbjegavate pohvale ili kritike vezane uz količinu hrane, pomažete djetetu da samo prepozna kada je sito i da uspostavi zdraviji odnos prema hrani, gdje nema potrebe za prejedanjem kako bi zadovoljilo tuđe očekivanje.
7. “Jedi više brokule, zdrava je.” ili “Pizza deblja.”
Kada određene namirnice nazivamo „dobrima“ ili „zdravima“, impliciramo da je svaka druga opcija manje vrijedna ili čak loša. Djeca tada mogu razviti crno-bijelu percepciju hrane i početi osjećati krivnju ili sram kada jedu nešto što smatraju “nezdravim”. Ovo može dovesti do nesigurnosti i poremećaja u prehrani, poput izbjegavanja određene hrane ili prekomjernog ograničavanja izbora.
Umjesto da hranu dijelite na “dobru” i “lošu”, potičite dijete na uravnotežen pristup hrani, naglašavajući da sve namirnice mogu biti dio zdrave prehrane. Razgovarajte o tome kako različite vrste hrane imaju različite uloge – neke nam daju energiju, druge vitamine, a neke su jednostavno užitak. Kada hranu prezentirate ovako, dijete može razviti pozitivniji i prirodniji odnos prema hrani, bez osjećaja krivnje ili potrebe da izbjegava određene namirnice.
Dakle, pažljivo birajte riječi koje koristite dok razgovarate s djecom, osobito za vrijeme obroka. Umjesto korištenja fraza koje mogu stvoriti negativne asocijacije, usredotočite se na podršku, ohrabrivanje i pozitivne poruke koje će ih potaknuti da izgrade zdrav i opušten pristup hrani te obiteljskim obrocima.
Pročitaj i ovo:
- 9 ključnih načina za oblikovanje zdravih prehrambenih navika kod djece
- Evo kada djeca jedu najviše šećera – a nije vrijeme nakon večere
- Potvrdila znanost: Djeca koja provode više vremena na otvorenom odrastaju u sretnije odrasle osobe