Na kraju svake godine svi pišu o novogodišnjim odlukama – klišej na klišej. Redovito se od ponedjeljka ide na dijetu jer za blagdane svi pretjeramo u jelu i piću (ionako pretjeramo više puta tjedno a ne samo za blagdane).
Kreće se s vježbanjem od Nove godine (tu sam ok jer sam već krenula prije Nove), netko si zacrta da će se udati pošto poto (ok, nisam još u toj fazi, premda moja mama ima za mene taj plan), netko da će biti bolja osoba (standard ali ne priznajemo nikome jer bi netko pomislio da već nismo dovoljno dobri), netko želi promijeniti svoj identitet (ponekad, samo ponekad ali nemam para za nadogradnju), netko želi promijeniti život (ponekad svi to želimo) – dakle svi mi nešto želimo od Nove godine i zato imamo velike novogodišnje odluke.
Ali budimo realni – ima li smisla donositi odluke ako u startu znamo da ih se nećemo pridržavati?
Rješenje je vrlo jednostavno – ako se zaista želimo pomaknuti s mrtve točke stagnacije u vremenu i prostoru i uploviti u Novu godinu odlučniji, onda je puno važnije od pompozno najavljivanih novogodišnjih odluka – napraviti prvi korak bila to Nova godina ili neki XY datum.
Umjesto novogodišnjih odluka – prošlogodišnje lekcije!
Moj prijatelj DD me svojim Facebook statusom inspirirao na promišljanje da je važnije napraviti inventuru i zagledati se u prošlu godinu i ono što smo naučili i umjesto novogodišnjih odluka razmisliti o prošlogodišnjim lekcijama. Podijelit ću par svojih lekcija s vama a osjećajte se dovoljno slobodno da podijelite svoje sa mnom ukoliko to naravno želite.
1. Pozitivkina lekcija: ”U se i u svoje kljuse”
Uvijek i zauvijek se uzdajte u se i u svoje kljuse jer to kljuse je najbolje što imate. Ulažite u sebe i razvoj svog tijela i duha. Ne treba zanemariti duh jer proširivanjem vidika, druženjem s pozitivnim, kvalitetnim ljudima, učenjem, uživanjem, prepuštanjem, opuštanjem razvijamo svoju snagu kojom ćemo prebroditi sve bure i oluje. Ako ne ulažete u svoj duh i oslanjate se na druge – zanemarujete sebe a VI ste ključ i rješenje. Njegovati sebe u svakom pogledu čini vas sretnijim.
Nekada trebate doći do točke kada se razočarate u sve i svašta, čak vam se poljuljka i vjera u sebe i u sve ali tada se možete spasiti jedino vi sami. Neće nitko doći niti pomoći vam ako vi sami sebi ne pomognete. Kljuse tj. mi vrijedimo više nego sami sebi pažnje pridajemo. I zato – vjerujte u sebe i volite se. Ako ne znate tko je osoba u ogledalu potrudite se saznati jer ta osoba je najbolje što imate i netko na koga se uvijek možete osloniti. Na kraju dana, možda jeste sami ali niste usamljeni ako imate sebe.
2. Pozitivkina lekcija: “Psi laju, karavane prolaze”
Kako dolazi do smjene godišnjih doba tako se smjenuju sreća i tuga. I kada baš zastružete dno – i to je ok, to je normalna faza i nema ništa sramotno kada vam ništa ne ide, kada jedino što imate su problemi jer i to je samo jedna životna faza i proći će. Ne treba se iščuđavati periodu tuge, melankolije, bezvoljnosti i depresije zbog velikih gubitaka s kojima smo se suočili. Treba se prepustiti, dopustiti tom osjećaju da prođe kroz nas jer nevjerojatno bi bilo da je život samo pošten, pravedan i sladak bez imalo gorčine.
A kada tu gorčinu i taj ružni period progutate i kada izađe iz vašeg organizma, još više cijenite ono slatko. Sve dođe i prođe, bitno je da ostanete snažni i svoji. Ništa ne traje vječno. Moramo biti spremni na sve, na sreću i na tugu. Moramo biti jaki da sve te smjene preživimo. Možda nekada moramo nestati da bi ponovo nastali – bolji, jači i ljepši.
3. Pozitivkina lekcija: Razočaranja su hrana
Koliko puta se razočarate pa glavu razbijate kako, zašto i zbog čega umjesto da gledate konstruktivno na to. Netko vas gleda u oči i priča kako vas voli i radi planove s vama i sutra vas iznenada ostavi – jer eto tako to ide i tako njemu paše. I vi se razočarate. Vjerujete u nekoga i mislite da imate dobar odnos, na kraju vas taj netko toliko izda, zabije nož u leđa i kuku lele, opet ste u šoku pa kako, zašto i zbog čega. Imate prijatelje i odjednom kada vam treba pomoć tih prijatelja nema i vi se razočarate pa kako, zašto i zbog čega.
Iskreno – nije ni bitno kako, zašto i zbog čega. U ljudskoj prirodi je da razočaraju i da budu razočarani. Nije to ništa čudno niti novo. Događalo se prije, događa se sada a budite spremni – dogodit će se i u budućnosti. I što kada se to dogodi – budite spremni, isisajte iz tog razočaranja ono najbolje – lekciju, veliku i vrijednu. Uzmite ono najbolje za sebe – životnu školu.
Nisu sve ljubavi prave. Nisu sva prijateljstva prava. Nisu ni svi odnosi pravi odnosi. Neki ljudi imaju figu u džepu i nisu iskreni nego su tu jer imaju koristi a kada više nemaju koristi, okrenu vam leđa. Jednostavno su takvi. Ukoliko sjednete i kukate, niste ništa napravili da vam bude bolje. Normalno je malo kuknjave si dopustiti ali nakon toga, otresite pepeo i krenite dalje. Ljudi dođu i prođu, samo oni rijetki pravi uvijek su tu. Neke druge ljude koji su samo u prolazu ne možete izbjeći nažalost niti promijeniti ali možete od njih učiti i zato su razočaranja hrana – ukoliko na to tako gledate.
Sljedeći put kad pogledate osobu u ogledalu, vjerujte u tu osobu i njene sposobnosti jer ta osoba može sve ako vjeruje u sebe.
A ako ne vjerujete u sebe, nećete nikuda doći.
Doći će vam neka velika prilika a vi ju nećete znati prepoznati.
Ako ne vjerujete u sebe, svi će vas lomiti.
Ako ne vjerujete u sebe, ne živite punim plućima.
Zato hedonistički uživajte u svom postojanju i ulažite u sebe jer povrat na tu investiciju je zagarantiran.
Ništa nije greška nego je sve lekcija.
Sve najbolje u Novoj i u svakoj godini, svim dobrim ljudima želim od srca!
Napisala: Dijana Karabašić
Blog Daisy Pozitivka
