Grad Zagreb se pitkom vodom snabdijeva iz podzemnih voda koje pripadaju Savskom slivu. Na širem području grada nalaze se brojna crpilišta koja opskrbljuju gradsku vodovodnu mrežu vodom iz podzemlja. Iako su podzemne vode svrstane u I. kategoriju kvalitete (najčišće) i zaštićene.
Planom za zaštitu voda Grada Zagreba, kojim se zabranjuje ispuštanje otpadnih voda iz bilo kojih izvora, mogućnost njihova zagađenja i dalje postoji.
Glavni uzroci tome su nekontrolirana odlagališta otpada i njihovo oborinsko ispiranje na vodozaštitnim područjima i u blizini crpilišta, vodopropusna kanalizacija, industrijski pogoni smješteni u zonama zaštite, poljoprivredna djelatnost u rubnim i prigradskim područjima, ispiranje tla onečišćenog raznim industrijskim i/ili komunalnim otpadom, i slično.
Vode II. do IV. kategorije čistoće
Površinske vode u Zagrebu i okolici (rijeka Sava, potoci i jezera) su uglavnom vode II. do IV. kategorije čistoće, jer su mjestimično ugrožene direktnim ispustima iz proizvodnih pogona, komunalnim ispustima i povremenim direktnim ispustima iz domaćinstava (Sava i potoci), a djelomice i zbog povećanih mikrobioloških pokazatelja koji povremeno prekoračuju dopuštene vrijednosti.
Nerijetko su zamijećena prekoračenja i drugih parametara kakvoće, kao što su sadržaj ukupnog fosfata, nitrata, mineralnih ulja, režim kisika, hranjivih tvari i slično. Onečišćenje tla je značajan izvor mogućeg zagađenja podzemnih voda. Najnoviji podaci o analizi teških metala u površinskom sloju poljoprivrednih tala grada Zagreba ukazuju na prisutnost kadmija, kroma, bakra, nikla, olova, i cinka.
Osim teških metala, površine na kojima se obavljaju djelatnosti poljodjelstva i vinogradarstva opterećene su sadržajem pesticida, herbicida, mineralnih gnojiva, i slično. Izmjerene vrijednosti nisu alarmantno povišene, ali se očekuje da će pokazivati trend rasta uslijed razvoja industrijalizacije i zbog poljodjelskih aktivnosti na širem području grada.
Prisutnost zagađivala raznih vrsta
Budući da zagađenje iz površinskih voda i površinskog tla neminovno dospijeva u podzemlje, Planom za zaštitu voda od zagađivanja iz 1986. godine i Planom za zaštitu voda Grada Zagreba propisana je i obveza kontrole kakvoće podzemnih voda na području grada. Rezultati analiza podzemnih voda na priljevnim područjima izvorišta vode za piće pokazuju prisutnost zagađivala raznih vrsta: teških metala (krom, kadmij, bakar, mangan, olovo, živa), nitrata, nitrita, herbicida atrazina, organskih otapala, cijanida.
Značajan udio uzoraka redovito je i mikrobiološki neispravan. Prema postojećem katastru zagađivača ukupan broj evidentiranih izvora zagađenja u priljevnim područjima crpilišta razmjerno je velik, i uključuje dvjestotinjak divljih smetlišta i šljunčara te gotovo tisuću zagađivača iz grupe industrijskih postrojenja, obrtničkih radionica i skladišta.
Taj podatak rječito govori o nužnosti neprestane i striktne kontrole podzemnih i pitkih voda, a tome u prilog mogu se navesti i neki odlomci iz dokumenta “Izvješće o stanju okoliša Grada Zagreba” kojeg je izradio Gradski zavod za prostorno uređenje 2006. godine.
Savski sliv na području Zagreba: Premda je okoliš vrijednih prirodnih cjelina očuvaniji nego na ostalom području Grada Zagreba i na ovim su prostorima prisutni negativni utjecaji na okoliš što je posljedica necjelovitog pristupa njihovu očuvanju i zaštiti, nedovoljno učinkovite provedbe propisanih mjera zaštite, nedostatnog financiranja i štetnih utjecaja šireg okruženja.
(…)
Savska nizina, smještena između razvedenih blagih padina Vukomeričkih gorica na jugozapadu i prigorja s Medvedničkim masivom na sjeveru, izdvaja se posebnim prirodnim, ekološkim, estetskim i kulturno-povijesnim obilježjima. Za Grad Zagreb posebno su važne hidrološke značajke savskog prostora. Prirodna obilježja Save i Prisavlja u najvećoj su mjeri izgubljena gradnjom nasipa za obranu od poplava i širenjem grada na desnu obalu rijeke.
U ovom resursno vrijednom prostoru danas se izmjenjuju rekreativne površine uz obale, manji prostori autohtone vegetacije, kvalitetna tla, djelomično sačuvani meandri, ali su prisutni i znatni pritisci (odlagalište otpada Jakuševec-Prudinec, divlja odlagališta otpada i nedopuštena eksploatacija šljunka, nova gradnja i gospodarska aktivnost, te infrastrukturni i prometni koridori) što sve ugrožava prostore priljevnih područja vodocrpilištima.
Na vode zagrebačkih crpilišta utječu onečišćenja zbog čega dolazi do isključivanja (povremenog ili stalnog) zagađenih zdenaca iz vodoopskrbnog sustava. Procjenjuje se da su najveći onečišćivači javni kanalizacijski sustav i industrija.
Intenzivna urbanizacija potiskuje prirodnu komponentu, pa se slobodne površine zelenila, poljoprivredne i šumske površine stalno smanjuju, iako je upravo na tom prostoru najveći broj zaštićenih dijelova prirodne (i kulturne) baštine. Unutar gradskog prostora nalaze se zelene oaze i prostori očuvane biološke raznolikosti koji su prostornom dokumentacijom zaštićeni kao ekološki vrijedna područja.
(…)
Količina otpada u stalnom je porastu. Sanacijom odlagališta Prudinec-Jakuševec osigurani su prihvatljivi uvjeti za prihvat otpada, ali u ograničenom razdoblju od nekoliko godina. Istodobno, nedovoljni su pomaci na području sprječavanja nastanka otpada, njegove oporabe i obrade. Nastali tehnološki otpad, opasni i neopasni, privremeno se skladišti na lokacijama proizvodnih pogona.
(…)
U Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće iz 2004. godine navedeni su svi parametri koji se mjere radi utvrđivanja kakvoće vode koju pijemo. Tu su uključeni osnovni mikrobiološki pokazatelji i kemijski parametri svrstani u više kategorija: obavezni, dopunski, indikatorski, pokazatelji za monitoring i periodična ispitivanja, pa i takvi za koje nije određena metoda ispitivanja.
Organski spojevi najopasniji po zdravlje
Iako su liste iscrpne, one ne mogu obuhvatiti sve moguće tvari koje su potencijalna zagađivala vodenog okoliša, posebice kad se radi o organskim spojevima, kojih u okolišu može biti vrlo velik broj. A upravo su oni i najopasniji po ljudsko zdravlje, jer znatnim dijelom uključuju visoko toksične i biološki aktivne spojeve kao što su pesticidi i herbicidi, proizvodi farmaceutske industrije, hormoni, postojani klorirani spojevi, aromatski derivati i slično.
Treba naglasiti da sve organske spojeve koji se mogu istovremeno naći u vodi nije moguće sve identificirati i izmjeriti, jer ih ima previše i pripadaju vrlo različitim klasama zagađivala, a nerijetko su prisutni u vrlo niskim (ali unatoč tome moguće škodljivim) koncentracijama. Posebice to nije praktično za rutinsku kontrolu kakvoće pitke vode, u kojoj nisu ni uključene sve stavke iz Pravilnika.
Analize vode vrlo često obuhvaćaju samo manji broj parametara iz navedene liste.
Detaljna analiza vode koja bi obuhvatila sve ili veći broj organskih zagađivala bila bi vrlo složena i izuzetno skupa, pa ne bi bilo praktično redovito ju provoditi na svim prikupljenim uzorcima pitke vode.
Takve se analize provode samo u izuzetnim okolnostima (u slučajevima masovnih trovanja, velikih havarija i ekoloških katastrofa, ili za potrebe znanstvenih istraživanja novootkrivenih zagađivala), i tada uključuju timove stručnjaka koji za taj posao koriste vrlo osjetljive i skupe analitičke uređaje.
Kakvoća vode se procjenjuje, a ne utvrđuje
Stoga, kad se govori o analizi vode za piće koja je dostupna individualnom korisniku, ispravnije bi bilo reći da se kakvoća vode procjenjuje a ne utvrđuje. Takva se procjena temelji najčešće na općenitim, nespecifičnim i najlakše dostupnim zbirnim, ali zato nužno i nepotpunim pokazateljima, koji mogu ali i ne moraju pružati potpunu informaciju o zdravstvenim rizicima.
Ekonomski je opravdanije analizirati veći broj uzoraka prema ograničenom broju općih parametara, nego jedan ili dva uzorka specifičnim mjerenjima svih mogućih parametara, što će svojom visokom cijenom iscrpsti mogućnosti naručitelja.
Zato se rezultati analiza često interpretiraju statistički, ukazujući na tzv. “prosječnu” kakvoću vode dobivenu analizom velikog broja uzoraka prikupljenih na većem području.
Takvo uprosječenje dopušta procjenu kakvoće vode u općim karakteristikama, kao što su primjerice mutnoća, kiselost ili ukupni sadržaj fosfata, ali ne govori ništa o mogućoj prisutnosti zagađivala (pa i onih najopasnijih) koji nisu uključeni u rezultat ispitivanja jer nisu bili obuhvaćeni postupkom analize.
Napisao: dr.sc. Zlatko Fröbe, dipl. ing. kemije
Diplomirao je kemiju 1977. godine na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Od tada pa do 1997. godine, radi na Institutu za Medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, gdje je magistrirao 1982. i doktorirao 1990. godine, na temama vezanim uz zaštitu okoliša i očuvanje prirodne i radne sredine. Posebice je uključen u razvijanje metoda za kontrolu i utvrđivanje onečišćenosti prirodnih voda. Od 1997. godine živi i radi u inozemstvu.
Pokrovitelj članka:
NOBEL Corporation Hrvatska je tvrtka čija je osnovna djelatnost prodaja uređaja za poboljšanje kvalitete vode u domaćinstvima, uredima i poslovnim prostorima, a dio je grupacije Nobel corporation koja svoje poslovne aktivnosti obavlja u desetak zemalja Europe.
