Dan nakon Božića moja se desetogodišnja kćer probudila i rekla mi: “Mama, jako sam tužna.” Pomislila sam da se žalosti jer je Božić gotov, ali objašnjenje je bilo drugačije. Ovako je tekao razgovor.
Ona: “Sanjala sam da sam letjela i onda sam se probudila. Tužna sam jer ne mogu letjeti.”
Ja: “Ali ne moraš znati letjeti da bi imala posebne moći. Već ih sada imaš.”
Ona: “Imam? A koje?”
Ja: “Ljubav i zahvalnost.”
Ona: “To nisu nikakve posebne moći. Samo…nekog voliš i…zahvalna si na nečemu. Letjeti je kul, a ovo nije ništa.”
Ja: “Ali nije ništa. Ako možeš letjeti, to jest kul, ali ne znači da ćeš biti sretna. Ako imaš ljubav koju dijeliš i osjećaš zahvalnost na svemu što imaš, to te čini sretnom. Ja volim tebe i tatu, zahvalna sam što vas imam i zbog toga sam sretna svaki dan. Svaki dan mi je kao Božić. Ustvari, Božić kao dan mi uopće ne treba.”
Ne mislim da je ovaj razgovor previše promijenio mišljenje moje kćeri. Roditeljstvo u stvarnom životu je daleko od američkih filmova, gdje mala djeca izgovaraju veće mudrosti od onih koje bi očekivao i od odraslih osoba. Ali se nadam da sam joj usadila barem jedno malo sjeme koje će se razviti tijekom vremena – osjećaj zahvalnosti na svemu što ima, a možda i na onome što još nema, ali ima vjeru da će joj doći.
Kako postati superheroj?
Svi mi možemo biti superheroji, sa super moćima. Ne moramo znati letjeti, čitati misli, bacati plamene kugle iz dlanova ili čak imati super-kul automobile s uređajima koji bi posramili svakog dobrog James Bonda ili Batmana.
Počnimo od činjenice da svatko od nas, koliko god bili različiti u svim ostalim pogledima, imamo, bez iznimke, jednu stvar zajedničku – svi želimo biti sretni. Ali kako postići tu sreću za kojom svi težimo? Ima li jedinstven recept? Više novaca? Sigurnosti? Zabave? Putovanja? Uspjeha? Zdravlja? Ne, sve to nas može usrećiti na kratko vrijeme i vrlo površno. A mi tražimo pravu, dubinsku, cjelovitu sreću, onu koju nam nitko i ništa ne može oduzeti.
Put prema pravoj sreći je zahvalnost.
Možda ćete pomisliti – ne, to je ustvari obratno. Prvo ću ostvariti sreću, obogatiti se, dobiti posao iz snova, kupiti kuću, postati slavan…I onda ću biti zahvalan na svemu tome. Ne. Drago mi je što to mogu reći, postupak je suprotan – prvo budite zahvalni, a onda ćete biti sretni.
No kako i na čemu biti zahvalan? Pogotovo ako prvo trebamo biti zahvalni?
Prije svega budite zahvalni na svemu što trenutačno imate u životu. Mislite da nemate puno? Pa krenimo iz početka.
Imate oči kojima čitate ovaj tekst? Neki ljudi i nemaju, pa budite zahvalni na tome.
Imate li računalo ili mobitel na kojem sada ovo čitate? To znači da ste u jednom trenutku imali dovoljno novaca da to kupite. Budite zahvalni.
Idete na posao svaki dan? Znači, zdravi ste i dovoljno sposobni da možete raditi? Zahvalnost, molim.
U svom domu imate tekuću vodu? Struju? Krevet? Grijanje? Pa to je više nego što mnogo ljudi ima.
Svaki dan imate nešto za pojesti? Pitka voda vam je svakodnevno dostupna?
Da ne nabrajam dalje, mislim da ste shvatili.
Kada bi počeli svaki dan zapisivati sve stvari na kojima možete biti zahvalni, vrlo brzo bi ispunili bilježnicu i shvatili dvije stvari. Prvo, da možete biti zahvalni na bezbroj stvari. Drugo, da zaista živite u obilju.
Ako vam je teško biti zahvalni na stvarima koje inače uzimate zdravo za gotovo, poput tekuće vode, hrane ili odjeće koje nosite, onda pokušajte s malim trikom.
Je li vam se ikada dogodilo da cijeli dan nije bilo struje zbog popravaka na mreži. Ili još gore, da nije bilo vode? Jeste li ikada bili na dužem kampiranju i onda se presretni dugo tuširali kada ste se vratili doma? Jeste li ikada bili bolesni, na primjer od gripe, i dok ste ležali u krevetu pod temperaturom, a svaki mišić boli, jedva dišete od začepljenog nosa, razmišljali o tome koliko je bilo lijepo dok ste bili zdravi?
Sjetite se takvih situacija svaki put kada otvorite slavinu i voda procuri, kada pritisnete prekidač i upali se svjetlo, kada odlazite na posao i fizički se dobro osjećate.
Samo taj osjećaj zahvalnosti na svemu što imamo u ovom trenutku je dovoljan da nas učini sretnima. Bez obzira na to što nam se loše dogodi, uvijek postoji još stvari na kojima možemo biti zahvalni – znači našu sreću nam nitko i ništa ne može oduzeti.
Ali, dobrobiti svakodnevne zahvalnosti se ne zaustavljaju samo na tome. Svojim osjećajima, mislima i riječima uvijek privlačite još više istog. Ako ste ljubazni i brzo opraštate, privlačite iste takve ljude i situacije u svoj život. Ako ste velikodušni, vrlo brzo stvarate situacije oko sebe u kojima će i drugi biti velikodušni prema vama. To je zakon svemira. Ne morate vjerovati u to, on će svejedno djelovati.
Što ste više zahvalni na stvarima koje imate, to će ih više biti. To je neprikosnovena istina.
Kako zaustaviti hrkanje jednim jednostavnim korakom?
Ispričat ću vam jednu priču o zahvalnosti, koja će vam se možda u prvi tren činiti pomalo bizarna, ali je dobar (iako pomalo smiješan) primjer kako zahvalnost funkcionira.
Moj muž je divna osoba i čak nakon više od dvadeset godina što smo zajedno, ne sramim se priznati da sam luda za njim. Dobar je, pametan, duhovit, zgodan, dobar otac…Ali što hrče!
Znate ono hrkanje kada imate osjećaj da se stakla tresu?
Otprilike tako, pa još pomnožite sa šest.
Dugo samo znali spavati odvojeno, jedan u spavaćoj sobi, drugi na kauču – čak kroz dvoja zatvorena vrata sam se znala probuditi usred noći zbog grozomornog, neumoljivog glasnog hrkanja. Godinama sam ga pokušavala nagovoriti da posjeti liječnika, da koristi ovu ili onu novotariju protiv hrkanja koju sam vidjela na reklami. Nikada to nije htio jer je on uvjeren da ustvari uopće ne hrče. I čak ako hrče, to je samo “tiho predenje” koje mi ne bi smjelo smetati.
Strašno me to smetalo, bila sam ljuta na njega, naročito usred noći kada sam budna ležala (uglavnom s jastukom preko glave) i slušala to neprekidno hrkanje.
I onda se dogodilo čudo. (Ne, nije spontano prestao hrkati.)
Jedne noći sam ležala budna pored njega, ponavljajući svoju uobičajenu mantru (jednostavna mantra koja glasi: Prestani! Prestani! Preeeeeeestaaaaani!). Razmišljala sam kako bi bilo divno da prestane hrkati, da se konačno pošteno naspavam.
I odjednom mi je došla misao: “Ali on hrče od kada ga poznam. Ako prestane hrkati, to bi možda značilo…da više ne bi bio tu, pored mene?” Ta pomisao, koja je prošla jednako brzo kao što je i došla, mi je u djeliću sekunde potpuno promijenila cijeli stav prema mojoj situaciji. Moja nova mantra, svaki puta kada sam ga čula, bila je: “Hvala što imam muža koji hrče.” Naglasak na "Imam". Prvo što mi se dogodilo je osjećaj sreće koji sam osjećala, a koji je potpuno zamijenio dosadašnji osjećaj ljutnje i ogorčenosti.
Ali to nije sve. Otprilike mjesec dana nakon moje nove mantre, on je samoinicijativno kupio umetak za zube protiv hrkanja (koji sada redovito nosi), a ja sam otkrila pjenaste čepiće za uši.
I živjeli su sretno…
Ako to nisu superherojske moći, onda stvarno ne znam što jesu. Kada potpuno shvatite moć zahvalnosti, kao i zakon privlačenja, postajete ono što zapravo i trebate biti – bića bez ikakvih granica ili ograničenja. Sretni u svakom trenutku.
Moja kćer i dalje misli da je letjeti daleko veća fora od bilo čega drugog, ali mislim da će jednog dana, kada odraste, shvatiti da svi mi ustvari imamo moći koje bi posramile svakog Supermana, Batmana i X-mana.
www.philosophyofaromatherapy.com