Iako je ljudski rod već odavno napustio špiljski način života, možda je vrijeme da se vratimo natrag u špilje – barem u terapijske svrhe.
Alergija, astma, bronhitis i druge bolesti dišnih puteva postale su dio naše svakodnevice, a uvelike su povezane s užurbanim gradskim načinom života. Speleoterapija (grč. speleos = pećina) je metoda koja se bazira na doziranom boravku pacijenata u posebno odabranim špiljama, a služi kao terapija za kronične i alergijske respiratorne poremećaje.
Osim ugodne tišine i opuštajuće tame, prirodni podzemni prostori nude čisti zrak, bez alergena i uzročnika bolesti, bez ozona i s visokom koncentracijom iona. Pozitivni učinci boravljenja u špiljama zamijećeni su još u doba antike. U modernom smislu, speleoterapija se počela primjenjivati pedesetih godina prošlog stoljeća na području Njemačke. Danas, u velikom broju zemalja diljem svijeta postoje centri za speleoterapiju, a neki se čak mogu naći i u susjednoj Sloveniji, Italiji i Mađarskoj.
Terapija otprilike izgleda ovako; pacijenti više puta dnevno tijekom nekoliko tjedana borave u špilji po par sati, a za boravka mogu mirovati, kretati se ili izvoditi razne vježbe disanja. Iako djeluje vrlo jednostavno, klinička istraživanja dokazala su pozitivni efekt speleoterapije na funkciju pluća za vrijeme boravka u špilji, ali i nakon izlaska iz nje.
Proučavanje utjecaja boravka u špiljskom okolišu na zdravlje čovjeka doista je složeno zbog niza medicinskih, geoloških, fizikalnih i drugih parametara koji ga karakteriziraju. Tri glavna pozitivna utjecaja špilja su: čist zrak s aerosolom (prisutnost čestica soli u zraku), zatim specifični klimatski uvjeti (konstantna niža temperatura i visoka vlažnost) te prirodna radioaktivnost (zbog prisustva plina radona). Primjerice, površinski zrak u blizini špilje Szemlohegy kraj Budimpešte vrlo je zagađen, međutim, ispitivanjima je utvrđeno da je zrak unutar same špilje potpuno čist i bez ikakvih štetnih tvari.
Analiza aerosola u špiljskom zraku pomoću x-zraka pokazala je prisutnost kalcija, kalija, magnezija, bakra, cinka, kroma i drugih vrijednih elemenata.
Hrvatska je s više od 9000 poznatih speleoloških objekata i, procjenjuje se, još barem toliko neotkrivenih, veliki potencijal za primjenu ove metode liječenja. Unatoč takvim impozantnim brojkama, speleoterapija kod nas još uvijek ne postoji. S druge strane, u gotovo svim većim gradovima u novije vrijeme niču ˝slane sobe˝ za liječenje haloterapijom.
Za razliku od speleoterapije koja podrazumijeva prirodne podzemne prostore, haloterapija koristi posebnu tehnologiju da bih stvorila mikroklimu špilje. Nadamo se da bi u skorije vrijeme i kod nas mogao osvanuti pokoji centar za speleoterapiju, a do tada možete posjetiti neku od naših turistički uređenih špilja i u njihove blagodati za zdravlje uvjeriti se i sami.
Čini se prikladnim završiti članak poznatim stihovima Vjekoslava Majera: ˝Prijatelju, zato ostavi stan i knjige: pođimo u špilju, postanimo sige.˝
