Svaka šetnja može biti i trening, odnosno rad sa psom, to vrijeme ionako posvećujete svojem psu pa zašto ga ne biste maksimalno iskoristili? Šetnja bi trebala biti aktivna, što znači da naša pažnja treba biti usmjerena na psa – time imamo priliku na vrijeme uočiti razna pseća ponašanja koja nam govore je li psu dosadno, osjeća li se ugodno (drugi psi, djeca), je li mu vruće/hladno, je li umoran, kakve namjere ima (putem psećega govora tijela) i slično.
Ako smo u šetnji pasivni i ne obraćamo pozornost na psa, nećemo na vrijeme uočiti je li pas primijetio mačku preko ceste, dijete, psa s kojim se ne slaže, smeće na cesti, staklo na koje može nagaziti i slično. Nećemo primijetiti možda ni to da šetnja našem psu ne pruža zadovoljstvo, a ona bi trebala biti vrijeme posvećeno psu – prilika za to da pas bude pas i da uživa u prirodi. Također na taj način učimo psa da nismo vani važni, jer ga ili ignoriramo ili ga odvlačimo od stvari koje ga zabavljaju.
