Autoimuna bolesti Hashimotov tireoiditis razvija se uslijed kronične upale štitne žlijezde, što u konačnici dovodi do smanjene funkcije štitnjače. Kao i kod svake autoimune bolesti, vlastiti imunološki sustav okreće se protiv tijela te, u ovom slučaju napada štitnu žlijezdu, zbog čega ona više ne može proizvoditi odgovarajuće količine hormona. Uslijed bolesti dolazi do kroničnog uništenja tkiva štitnjače koje se može popunjavati limfocitima i fibroznim tkivom. Znakovi koji ukazuju na Hashimotov tireoiditis uključuju osjećaj hladnoće, umor, depresivno raspoloženje, suhu kožu i natečene oči, debljanje, zatvor, usporen rad srca te bol u zglobovima i mišićima. Dijagnosticira se pomoću povišenih vrijednostima antitijela na tireoglobulin (anti-Tg) i tireoidnu peroksidazu (anti-TPO).
Bolest se češće javlja kod žena nego muškaraca, njena učestalost raste s dobi, a kod nekih obitelji postoji sklonost obolijevanja. Život s bolešću može dodatno otežavati istodobno obolijevanje od drugih autoimunih bolesti, kao što su vitiligo, reumatoidni artritis i dijabetes tipa 1. Iako bolest ne zahtijeva uvijek liječenje, terapija uključuje davanje zamjenskih hormona štitnjače. Ali, ne smijemo zaboravit niti na selen. Selen je esencijalni element potreban našem imunološkom sustavu i štitnoj žlijezdi za normalno funkcioniranje.
Zbog previše ili premalo hormona štitnjače, naše tijelo nije u mogućnosti potpuno iskoristiti energiju koju dobiva putem hrane. Kod problema sa štitnjačom, pogotovo kod Hashimotovog tireoiditisa, selen pomaže smanjiti broj antitijela koja napadaju štitnjaču i uzrokuju bolest. Namirnice bogate selenom su brazilski oraščić, ribe poput tune i bakalara te škampi, zatim puretina, piletina, zob, smeđa riža, pšenične klice i sjemenke suncokreta. No, razina selena u hrani ovisi o njegovoj koncentraciji u tlu.
Usprkos pozitivnim rezultatima u liječenju Hashimotova tireoiditisa, uzimanje selena u slučaju smanjene funkcije štitnjače ili hipotireoze nije preporučljivo. U tom slučaju može doći do pogoršanja stanja, posebno ako je uzrok bolesti nedostatak joda, pa svaka uzimanje selena zahtijeva konzultacije s liječnikom.
Dnevni unos selena ovisi o uzroku, odnosno bolesti zbog koje se koristi. Za Hashimotov tireoiditis preporučuje se dnevna doza od 200 µg. Selen je siguran ako se ne prekorači dnevna doza od 400 µg. Međutim, kod nekih ljudi dolazi do nuspojava i to u vidu tremora, osjetljivosti mišića, problema s jetrom i bubrezima te krvnih ugrušaka. Doza veća od 400 µg izaziva mučninu, povraćanje, gubitak energije, osjetljivost i promjene na noktima. Visoka doza dugotrajnog uzimanja selena razvija simptome slične trovanju arsenom – gubitak kose, dah po češnjaku, metalan okus u ustima i umor. Sa selenom općenito treba pripaziti i treba ga se uzimati isključivo u preporučenim dozama, pogotovo ako uz bolest štitnjače imate i neki drugi medicinski problem.
