Toliko je superlativa kojima se može opisati grad na Vltavi, zlatni Prag, grad stotinu tornjeva i mostova. Poznata prijestolnica piva, bogata povijest, prekrasna arhitektura, kozmopolitski ugođaj i živi duh grada razlog su zašto Prag redovito udomljuje rijeke turista. U češkoj se prijestolnici možete jednako razonoditi bilo da je vaš cilj umjetnost i starine, kultura i povijest, ili kvalitetan noćni provod obilježen chic kafićima i kavanama, klubovima i pivnicama.
I mi smo poželjeli otkriti sva lica ovog čarobnog grada i istražiti sve što on ima za ponuditi. Za vrijeme našeg boravka, odlučili smo odsjesti u hotelu Panorama, izgrađenom s druge strane Vltave s kojeg puca pogled na centar Praga. Ime je zaista i opravdao, jer se iz svake iz svake od 440 soba ovog hotela pruža fantastičan pogled na grad. Lokacija se također pokazala kao pun pogodak jer nas je od centra Praga dijelilo tek pet metro stanica. Praški metro ujedno je i najbolji način da se uputite u obilazak – njegove tri linije premrežuju cijeli grad, a radi se o najbržoj vrsti prijevoza. Zapravo, praški je metro sedmi najkorišteniji metro sustav u Europi koji dnevno preveze oko 1.600.000 putnika. Karta od 90 minuta će vas ispasti 32 krune (nešto manje od 10 kuna), a baš kao i Zagreb, i Prag ima polusatnu kartu koja stoji 24 krune (oko 7 kuna).
Krug po Pragu
Ako izađete na stanici Hlavní nádraží, tek ste par minuta hoda udaljeni od Václavskih náměstí, trga koji nosi ime sv. Vjenceslava, zaštitnika grada. Odatle će vas lagana šetnja dovesti do starog dijela grada i Starogradskog trga (Staroměstské náměstí), povijesnog srca Praga koji je uvršten i na popis UNESCO-ove baštine. Tu se nalazi Týnský chrám, Crkva presvete Bogorodice s dva prepoznatljiva tornja, crkva sv. Nikole te gradska vijećnica s poznatim Astronomskim satom (Orloj). Ako želite vidjeti „šetnju apostola“ procesiju kipova koja se odvija svaku put sat, preporuka je da dođete ranije jer ćete se za dobro mjesto morati natjecati s još tisuću drugih turista. Za ljubitelje Beatlesa, obavezan je posjet Lazenskoj ulici – tu se nalazi Lennonov zid, prekriven grafitima koji su posvećeni poznatom glazbeniku.
Šetnja Karlovim mostom je must, a odvest će vas na drugu stranu rijeke gdje se nalazi barokna četvrt Malá Strana te povijesni Praški dvorac (Hradčany). Potječe još iz 9. stoljeća, a radi se o najvećem dvorskom kompleksu na svijetu. Ovdje svaka građevina predstavlja atrakciju za sebe, poput Katedrale sv. Vida i crkve sv. Jurja. Tu se nalazi i kultna Zlatna ulica koju je proslavio Franz Kafka jer poznati je književnik živio u jednoj od žarko obojenih kuća. Ako želite istražiti Prag tragovima Kafke, posjetite i Muzej Franza Kafke u čijem se dvorištu nalazi još jedna umjetnička poslastica – dvije brončane skulpture mokre u bazen u obliku Češke Republike, rad češkog umjetnika Davida Černyja.
Umjetničke će duše uživati u posjetu kojem od muzeja – Muzej grada Praga, Muzej dekorativnih umjetnosti, Muzej Mucha ili Galerija Kinsky samo su neki od prijedloga. S druge strane, kakav bi to bio posjet prijestolnici piva da se ne degustira poznato češko pivo? Iz Češke potječe originalni Budweiser i Pilsner, a predlažemo da isprobate Flek 13, tamno pivo koje se poslužuje u pivnici U Fleků i Braník, pivo koje se radi s vodom iz Vltave.
Greška prva: „Može jedno tamno?”
Ovog smo puta odlučili, uz šetnju, zaviriti u lokalne pivnice, u kojima se okupljaju samo Pražani, no bili smo pomalo obeshrabreni ocjenama i komentarima koje su neke pivnice imale na Trip Advisoru. Posebno smo se zainteresirali za onu Kod zlatnog tigra (U Zlateho Tygra), no saznali smo iz komentara kako je osoblje izuzetno neljubazno i kako posjet ne vrijedi niti vremena niti novaca. No, bilo je i nekoliko komentara koji su pivnicu obasipali samo riječima hvale i upravo zbog toga smo odlučili provjeriti o čemu se radi.
Šećući centrom, drugoga dana našeg boravka u Pragu, naišli smo na dugačak red pred U Zlateho Tygra, točno u tri popodne kada se pivnica otvara. Stali smo pristojno u već formirani red i odlučili pričekati, a s nama je, osim lokalaca, strpljivo stajao mladi španjolski par i jedan Japanac. Čavrljali smo s njima sve do tri sata kada su se vrata U Zlateho Tygra konačno otvorila i kada su ljudi nahrupili u pivnicu koja se popunila u svega nekoliko sekundi. Imali smo sreću što smo ugrabili stol u kutu, a pridružili su nam se i naši novopečeni prijatelji Španjolci.
I ubrzo, do nas je prišao jedan od najneljubaznijih konobara koje uopće možete zamisliti. Namrštenog lica i povećeg pivskog trbuha, u rukama je nosio poslužavnik pun krigli svijetlog piva, a kako ja baš nisam ljubitelj svijetlog, upitala sam: „Oprostite, imate li tamno pivo?“ I to je bila greška broj jedan. Možda i najveća. Ošinuo je neuku plavušu pogledom, promrmljao da je ovo na pladnju jedino što možemo dobiti i – okrenuo se na peti, ne ostavivši nam pivo na stolu.
170 kuna za ručak za troje
Zbunjena, pogledala sam na brzaka njihovu stranicu na internetu koja otkriva da su poznati po svom Pilsneru te da osim njega imaju u ponudi još samo tamni Kozel („Aha, ipak imaju tamnog piva u ponudi!“) i bezalkoholni Birell. I to je bilo to! No, shvatila sam odmah da je pitati nekoga tko je ponosan na svoju tradiciju ima li u ponudi i nešto drugo bilo ravno bogohuljenju. No, i dalje me zbunjivalo lice konobara koji je u ophođenju s lokalcima bio izuzetno srdačan, nasmijan i simpatičan, ali čim bi se okrenuo našem stolu promijenio lice i postao namrgođen i neljubazan.
Ipak smo ga, nakon nekog vremena, uspjeli zaustaviti i zatražili pivo. Pilsner, dakako. Spustio ga je pred nas, bez riječi, bez „Izvolite“, bez „Uzdravlje“ i upisao u naš „kartončić“ da nam je ostavio tri pivice. Pivo nas je, budući da ima 12 %, vrlo brzo opustilo i zagrijalo te je s prvim pivicama koje su se popile u lokalu, atmosfera automatski postala opuštenija, a čak se i naš konobar malko „odledio“ kada nam je donio jedan od najboljih gulaša koje sam probala u životu. Tada mu je u kutu usana zatitralo nešto što bi se čak moglo nazvati smiješkom dok nam je servirao jelo. Mljackali smo, uživali u obroku te popili još jednu pivicu i tada već dobrano opušteni zamolili za račun.
Naravno, ne primaju kreditne kartice pa smo skočili do obližnjeg bankomata po češke krune (greška druga je bila pretpostavka da su kartice uobičajeno sredstvo plaćanja u pivnici). Preračunato u kune, večera od tri gulaša i šest piva došla nas je 170 kuna. Ostavili smo konobaru napojnicu od 30 kuna što mu je izmamilo prvi pravi osmijeh te večeri. Ah, konačno se „odledio“! Čak nam je i mahnuo kuhinjskom krpom na odlasku. Ili mi se to samo učinilo kao pozdrav?
No, krajičkom oka sam na izlasku „ulovila“ kako je, odmah nakon nas, na stol postavio oznaku „rezervirano“ i odbio nekoliko turista koji su željeli ući u pivnicu s obrazloženjem da nema slobodnih stolova, iako je oko pet popodne pivnica bila poluprazna. Bilo mi je jasno da će se prazni stolovi s natpisom „rezervirano“ popuniti tek predvečer.
(Neljubazni) čuvari tradicije
Što sam naučila iz ove priče? Naučila sam da se naš posjet pivnici mogao odigrati na dva načina – prvi je da bio odemo iz nje zadovoljni i sretni, baš kako smo i otišli. Ili da odemo prepuni negativnih komentara i s riječima pokude. I taj je scenarij bio itekako moguć, ali smo odlučili da nam nitko i ništa neće pokvariti naše putovanje. Također, da nismo pristali na ovu malu „igru“ s neljubaznim konobarima, danas ne bih za vas imala popis pivnica koje preporučuju lokalci. Naime, u razgovoru s Čehom koji nas je zamolio može li on i njegova obitelj sjesti za naš stol, otkriven mi je popis pivnica u kojima ćete doživjeti onaj istinski Prag, baš kao da ste u njemu u njemu rođeni.
Naučila sam i da su Pražani pravi čuvari tradicije te da neka mjesta u Pragu čuvaju kao svoju svetinju i jednostavno ih odbijaju pretvoriti u turističku atrakciju. I zbog toga U Zlateho Tygra ćete kao turist ući samo u vrijeme kada se pivnica otvara jer ako dođete poslije tri sata popodne, provirit ćete nosom u lokal i to će biti jedino iskustvo pivnice koje ćete dobiti. Konobari, koji su presimpatični i dragi s lokalcima, prema vama će namjerno staviti masku neljubaznosti kako bi vas što prije otjerali iz lokala jer, ruku na srce, to im je i misija – što manje turista i što više lokalaca. Zašto je to tako, ne znam, voljela bih saznati od vlasnika restorana, ali ako malo zavirite ispod te maske, vidjet ćete Čehe koji se bore za očuvanje svoje tradicije. Možda to čine na pomalo neprimjeren način, ali to je način koji su odabrali. I koji poručuje: „Hej, nije ovdje baš sve na prodaju turistima“.
Uz to ćete popiti odlično pivo, pojesti jedan od najboljih gulaša koje ste ikad kušali i uz to iskušati dokle sežu granice vašeg šarma. Jer ako uspijete „otopiti“ namrgođeno lice konobara u U Zlateho Tygra, ne postoji lice koje nećete moći šarmirati. Vjerujte mi. I zato, ako se idući put nađemo u Pragu, vjerojatno ćete nas ponovno vidjeti kako u tri sata strpljivo čekamo u redu za pivo i gulaš, na istom mjestu u centru Praga, u Husovoj ulici, na broju 228. Vidimo se?
Pročitaj i ovo:
- Galicija: Zemlja svetaca, termalnih izvora i odlične hrane
- Australija: Zima bez urbanih čuda i maestralnih prizora netaknute prirode
- Beograd – tako životan, tako kreativan, toliko drugačiji…
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
