Još sredinom prošle godine Australija je na razini države preporučila svojim građanima da izbjegavaju uporabu preparata za sunčanje koji u sebi sadrže nanočestice. Pitate se zašto?
Zbog sve učestalije pojave zloćudnih promjena na koži, krajem prošlog stoljeća u cijelom je svijetu započela ˝propaganda˝ obaveznog korištenja sredstava za zaštitu od sunca. Znanost i dalje garantira sigurnost i korisnost njihove dugoročne uporabe, ali treba znati kako je u posljednje vrijeme industrija koja proizvodi takve preparate hrabro i odlučno zakoračila u vode moderne tehnologije i otkrića koji zadiru i u područje nanotehnologije. Postavlja se pitanje: je li i koliko to uopće može biti štetno za naše zdravlje?
Sudeći po australskim mjerama opreza spram nanotehnologije u sredstvima za sunčanje – mjesta za sumnju ima. Glavni problem leži u cinkovom oksidu i titanovom dioksidu. Oba spoja se već dugo koriste u preparatima za sunčanje zbog velike efikasnosti odbijanja štetnih UV zraka u svojoj izvornoj, mineralnoj, formi u kojoj, kako bi zaštitili od sunca, ostavljaju na koži karakteristične bijele tragove. Sitnije čestice cink oksida i titanovog dioksida, dobivene procesom nanotehnologije, učinile su kreme za sunčanje prihvatljivije širim masama jer nisu ostavljale uočljive bijele tragove nakon nanošenja.
Strah od štetnosti korištenja određenih preparata za sunčanje nije ograničen samo na preparate s nanočesticama. Sredstva koja sadrže titan dioksid i cinkov oksid predstavljaju fizičku blokadu koja štiti kožu od UV zraka. S druge strane, kemijski preparati češće uzrokuju iritacije i alergijske reakcije kože. Povećan oprez prouzrokovao je i retinol palmitat – derivat vitamina A koji prema jednoj studiji potiče nastajanje raka kod štakora.
Svejedno, većina recentnih znanstvenih dokaza ne potkrepljuje razlog za strah od nanotehnologije u sredstvima za sunčanje. Stručnjaci napominju da nanočestice mogu biti toksične ako dospiju u stanicu, ali pak druga struja znanstvenika naglašava da u takvim studijama nisu uzeti u obzir razni individualni faktori poput zdravlja i stanja kože, što može uvelike utjecati na potencijalnu toksičnost ovih čestica.
Skeptici spram nanotehnologije također uporno naglašavaju štetnost titanovog dioksida u nano obliku koji sa sunčevim zrakama stvara slobodne radikale, kemijski reaktivne spojeve koji mogu uvelike umanjiti učinkovitost zaštitnih sredstava za sunčanje i naštetiti čak i tjelesnim stanicama ukoliko prodru dublje kroz kožu. Takva spoznaja dovela je do potrebe za uvođenjem male količine metala mangana u sastav preparata za sunčanje s nanočesticama. Naime, mangan drastično smanjuje proizvodnju slobodnih radikala i dodatno upija UV zračenje sunca.
Svejedno, dvojbe i dalje postoje. Rezultati brojnih istraživanja i dalje daju naslutiti kolika se potencijalna opasnost krije u nanočesticama i koliko njihovo djelovanje može biti agresivno. Unatoč tome, do sada nije dokazano da slobodni radikali kao posljedica korištenja nanočestica mogu prodrijeti kroz kožu i tako uzrokovati ozbiljnu štetu stanicama.
O upotrebi nanotehnologije u kozmetičkim proizvodima pitali smo vodećeg stručnjaka za područje toksikologije prof.dr. Franju Plavšića, koji je ekskluzivno za Naturalu odgovorio na nekoliko pitanja:
N: Prof. Plavšić, nanotehnologija uzima maha na svim područjima ljudskog života pa tako i u kozmetičkim pripravcima. Gdje sve možemo pronaći nanočestice u kozmetici?
Prof. Plavšić: Kad je riječ o nanotehnologiji, prvo treba naglasiti kako se nanočestice koriste izrazito često u kozmetičkim sredstvima za razne svrhe (npr. dezinficijensi obično na bazi nanosrebra, kao perspiranti itd.). U kremama za sunčanje se obično koriste nanočestice titanova ili cinkova oksida.
N: Ima li mjesta zabrinutosti kod korištenja takvih proizvoda jer su mišljenja nekih stručnjaka na koja smo naišli oprečna?
Prof. Plavšić: Nema dovoljno podataka o otrovnosti nanočestica, barem ne kod nanošenja na kožu. Kod nanočestica titanovog oksida dokazano je da te tvari, slične prašini, kod dugotrajnog udisanja mogu na pokusnim životinjama uzrokovati titanozu. Nanočestice inače vrlo slabo prolaze kroz tjelesne barijere, a posebno kroz kožu. Smatra se da je biološka raspoloživost iz probavnog sustava u pravilu niža od 1%, a preko kože je to još znatno niže. Zapravo vjerojatno i nema apsorpcije titanovog oksida kroz intaktnu kožu, ali nije isključeno da se apsorbira kroz oštećenu kožu. Mislim konkretno na suncem opečenu kosu, kad je oštećena barijera, povišena temperatura i povećana prokrvljenost. Međutim, to je samo pretpostavka, a konkretnih radova o tome nisam vidio. Nisam vidio niti radove o učincima takvih nanočestica nakon njihova ulaska u krvotok.
N: Navodno će se od 2013. godine u Europskoj Uniji svi proizvodi s nanočesticama morati deklarirati kao takvi. Što kažete na jedan takav propis?
Prof. Plavšić: Morate znati da je nanotoksikologija znanost još u povojima i silno zaostaje za razvojem nanotehnologije. Nema dokaza o posebnim štetnim djelovanjima u organizmu, ali neki se znanstvenici boje još nepoznatih odgođenih štetnih učinaka. Zbog toga se javljaju ograde u vezi sve šire primjene nanočestica od dodataka namirnicama do tretiranja tekstilnih vlakana. Neki znanstvenici pozivaju na uvođenje obveze deklariranja svih proizvoda s većim ili manjim količinama nanočestica, jer u takvom slučaju građani barem mogu birati hoće li proizvod koristiti ili ne. No, problem je u tome što se danas različite nanočestice koriste na tisućama mjesta i skoro da ih nije moguće izbjeći u ovom našem svijetu (npr. zbog onečišćenja okoliša). Postavlja se pitanje bi li ipak trebalo polaganije uvoditi nanočestice u toliko brojne proizvode.
Znanstvenici savjetuju da potrošači sami odvažu koliko je korištenje ovakvih preparata riskantno i hoće li ih koristiti. U tom kontekstu zemlje Europske Unije će od 2013. godine od svojih članica zahtijevati da istaknu na etiketama svojih proizvoda sadržaj nanočestica.
Također, jedna od ključnih stvari koja će omogućiti ljudima da donesu pravu odluku je dovoljna informiranost. Stoga smatramo kako je potrebno javno objaviti rezultate svih studija koje se tiču ove problematike i učiniti ih što dostupnijima širem pučanstvu – o tome će vas Naturala redovito informirati.
Na pitanja o nanotehnologiji odgovorio:
prof. dr. sc. Franjo Plavšić, toksikolog
