Mržnja između Hrvata i Srba je itekako živa, na životu je uporno održavaju političke elite, ratovi iz devedesetih još nisu završili te, točnije, naši političari još uvijek nas drže u tim mentalnim ratovima, a Hrvati i Srbi, koje karakterizira frojdovski narcizam malih razlika, mrze se zato što su – slični. Ovo su teze svjetski poznatog antropologa i etnologa Ivana Čolovića, izdavača iz Beograda i znanstvenog savjetnika Etnografskog instituta SANU, koje su se mogle čuti jučer na Anatomiji hrvatsko-srpske mržnje, trećoj od 11 javnih tribina iz ciklusa Zašto se mrzimo?, u prepunoj dvorani zagrebačkog CineStar Branimir Centra.
Uz njega su odgovore na pitanja čime su određene i uvjetovane međunacionalne mržnje na prostoru bivše Jugoslavije te je li hrvatsko-srpska mržnja povijesna, kulturološka ili socijalna kategorija, ponudili i prof. dr. sc. Drago Roksandić, povjesničar, umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu; doc. dr. sc. Željko Krušelj, publicist i povjesničar, profesor na Sveučilištu Sjever u Koprivnici i prof. dr. sc. Renato Matić, sociolog, redovni profesor na Hrvatskim studijima u Zagrebu, a moderatorica tribine bila je Jasmina Popović, komentatorica HRT-a.
U Hrvatskoj bi, pokazalo je istraživanje, petina Hrvata istjerala Srbe iz države, no čak 80% nema nikakvih problema sa Srbima, istaknuo je Renato Matić i dodao kako u odnosima između država, čak i u ratnim okolnostima, ne upravljaju ljubav ili mržnja, već isključivo interes onih društvenih aktera koji u rukama drže poluge moći.
– Osjećaj mržnje prema nekome nije urođen ni zadan, što u hrvatsko-srpskom slučaju znači da je bit problema u povijesnom nasljeđu i specifičnim interesima oba naroda. Upravo to govori da problem ne samo da nije brzo i jednostavno rješiv, već da je puno realnije pitanje može li on ikada biti maknut s političke scene i stranica mainstream medija – izjavio je Željko Krušelj.
– Moderne nacije – da bi imale budućnost – moraju vladati prošlošću. Današnje hrvatsko-srpske isključivosti i nerazumijevanja reflektiraju monumentalne razmjere isključivosti i nerazumijevanja u prošlosti, nadasve tragedija i trauma, ali i beznadno neuspješne pokušaje da se različitim jugoslavenskim transnacionalnim formulama osigura ovladavanje prošlošću te bilateralno i multilateralno prihvatljivo shvaćanje budućnosti – dodao je Roksandić.
Kao uvod u raspravu održana je projekcija potresnog nagrađivanog dokumentarnog filma Srbenka, redatelja i scenariste Nebojše Slijepčevića, koji je prisustvovao projekciji. Srbenka je film o vršnjačkom nasilju prema djeci druge nacionalnosti u Hrvatskoj. U sklopu tribine održan je i sjajan performans glumaca Mije Melcher, Vilija Matule i Zorana Pribičevića.
– 19. prosinca, kada će se održati četvrta tribina ciklusa Zašto se mrzimo?, u fokusu će nam biti individualna i grupna mržnja, te vas pozivamo da nas i dalje pratite u istraživanju mržnje u različitim područjima svakodnevnog života hrvatskog društva – najavila je Nataša Popović, ravnateljica Centara za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust.
