Kad sam bila djevojčica, baka me je naučila poznatu molitvu anđelu čuvaru u stihu koju mnoga djeca toliko vole: "Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili…". Ne mogu se sjetiti kako sam zamišljala svog anđela, je li imao krila ili nije, no bilo mi je lijepo vjerovati da je Bog samo za mene odredio čuvara koji je uvijek tu.
Danas imam dvoje djece, Mihovila i Gabrijelu, male arhanđele za koje volim reći da umjesto krila imaju rožiće, ali se ne vide zbog kose. Tako su anđeli ostali sastavni dio mog života i ne mogu reći da me nije privukla pomisao da bih možda s njima mogla stupiti u kontakt.
No, teško je pisati o toj temi bez da zađemo na "sklisko tlo" – razgovori s anđelima predmet su brojnih rasprava, često se spominje da u današnje vrijeme vlada prava angelomanija, mistična iskustva spontanih susreta tumače se raznim poremećajima, pa čak i opsjednutošću, a oni koji održavaju radionice na kojima se prakticiraju "anđeoske meditacije" često su izloženi oštrim kritikama i vjernika i nevjernika. Stoga i ne čudi da je moja sugovornica Martina Tišljar Delić dugi niz godina izbjegavala govoriti o svojim iskustvima, a i meni osobno su trebali dani da se prihvatim teksta razmišljajući o formi i njegovoj poruci. No prava je istina da želim izbjeći nametanje osobnog stava iako ga je nemoguće ne naslutiti, ako već ne iz svega dosad spomenutog, tada i zbog petnaestak različitih prikaza anđela kojima sam okružena u vlastitom domu.
Dodir anđela
Pa ipak, ovom prilikom želim ispričati priču, priču o ženi koja je prepoznala svoj poziv u razgovoru s anđelima i koja je imala hrabrosti suočiti se s dobrim i lošim stranama svog izbora. Ženi koja je i sama vodila unutarnje bitke, koja je u jednom razdoblju svog života u potpunosti prekinula kontakt s bićima svjetla odbijajući slušati njihove poruke, da bi im se kasnije vratila. Da, za tako nešto sasvim sigurno treba imati hrabrosti. No, Martina će svakome rado odgovoriti da se tih iskustava nikada ne bi odrekla jer u njima nalazi svoje ispunjenje, uživajući u ljubavi i miru.
– Anđeli su bića svjetla. Oni su čista ljubav i radost, znači da egzistiraju u vrlo visokim vibracijama. Oni su posrednici između nas i Boga i kao što njihovo ime govori, oni na neki način jesu prenositelji poruka. To su poruke ljubavi, radosti, nade. Poruke da nismo sami, poruke da smo snažniji, moćniji nego mislimo… – kaže mi zaneseno Martina. I da, potvrdila mi je da imaju krila te da će ih većina vidjeti upravo s krilima. – Volim misliti kako imaju krila zato da bi nas mogli bolje zagrliti – nasmijala se.
Martina odmalena vjeruje u anđele te je oduvijek osjećala prisutnost "nečega" što tada nije znala objasniti. Prvi joj se, kaže, pojavio arhanđeo Mihael kojeg je vidjela u snažnom svjetlu, veličanstvenog, s mačem u ruci. Nekoliko sljedećih dana bila je u stanju povišene svijesti, zaljubljena u sebe, život i sve ljude na Zemlji, stanju za koje teško nalazi prave riječi. No, razgovore je počela tek godinu dana kasnije, 2006. kad je počela spontano zapisivati svoje misli i priče koje su joj naprosto "dolazile". Postavljala bi pitanja, a kada bi kasnije pročitala odgovore, oni su bili jednostavni i mudri, drugačiji od svega što je tada bila. Ipak, većina nas susrete s anđelima neće doživjeti tako vizualno snažno, najčešće u njima nema ničega nadnaravnog.
– Dodir anđela može biti sličan trzanju mišića, kao kad vas netko nakratko stisne za ruku i odmah pusti. To može biti neki lijepi miris, možda čak i zvuk, a može biti samo osjećaj beskrajne radosti i mira, preplavljenost mirom, prođu vas trnci ili vam čak krenu i suze – objašnjavala je hrvatska šaptačica anđelima na jednoj od svojih radionica na koju sam bila pozvana. Iako mnogi od nas, budimo iskreni, žele dobiti poruke iz budućnosti, proročanstva nisu svrha komunikacije s ovim bićima svjetla.- kaže Martina. – Njihove su poruke na neki način upute, savjeti. Daju nam smjernice tako da nas podsjećaju na ono što je važno, što ne želimo vidjeti, što izbjegavamo i slično. Anđeli su uvijek tu, spremni za razgovor i strpljivi, za takvu vrstu komunikacije čak i ne moramo imati poseban povod. No ako ne očekujete ikakav odgovor, mogli biste se iznenaditi mislima koje su stigle "ni od kuda", a kojima se niste nadali. – otkrila mi je u razgovoru.
Ključ je u traženju
Uspješnost komunikacije općenito ovisi o našem povjerenju i spremnosti na prepuštanje. Ipak, mnogi misle kako su „otvoreni“ za komunikaciju s njima i to je dobro, no na jednoj razini pokušavaju to kontrolirati pretjeranim analiziranjem, pokazalo je Martinino iskustvo. Um je, kaže, divan, no kada se radi o komunikaciji s anđelima treba ga poslati na godišnji odmor. – Ponekad su „uspješniji“ u tome oni koji nikada nisu ni meditirali, niti imaju iza sebe bilo kakvu duhovnu praksu jer su povezani sa svojim osjećajima i nemaju prevelika očekivanja – objasnila je. Anđeli nam u svakodnevnom životu pomažu na puno načina. Osim što nam mogu pomoći savjetom kroz poruke, meditaciju, anđeoske kartice i slično, njihovo djelovanje može biti i puno izravnije. – Iskusila sam nebrojeno puta kako se s lakoćom otvaraju vrata i rješavaju problemi kada ih zamolim za pomoć i zovem da idu sa mnom. Primjerice, jednom sam ih zvala da idu sa mnom na faks kako bih prijavila ispit za rok na koji sam kasnila i to se riješilo s takvom lakoćom da sam bila zapanjena, a dodirivali su me kada sam učila i „pokazivali“ mi stranice knjige koje su bile povezane s ispitima koje sam polagala. I prolazila sam ispite…
I među polaznicima njezinih radionica bilo je različitih primjera o svakodnevnom utjecaju anđela na naš život. Primjerice, jedna je djevojka u meditaciji vidjela muškarca koji joj se jako svidio i sramežljivo je priznala da je umjesto anđela vidjela zgodnog muškarca kakvog si priželjkuje. Upoznala ga je nekoliko dana kasnije, a njen problem bio je upravo taj da ne uspijeva pronaći partnera. Jedan je pak čovjek dobio vrlo jasnu poruku o dijelu grada koji bi mu više odgovarao. Doista se i preselio u taj kvart, a potom se u njegovom životu odigralo puno pozitivnih promjena.
– Takvih malih primjera ima dosta, ali najveći dar koji dolazi kroz druženja s anđelima jesu radost, mir, spoznaja da nismo sami. Često nakon meditacije ljudi koji su po prvi puta na radionici kažu da osjećaju samo mir. Kada ih pitam koliko puta tijekom dana osjete mir, odgovaraju mi da ga baš i ne osjete… – ispričala je Martina.
Anđeli povezuju i ljude, zato se ne biste trebali oglušiti na iznenadnu misao kako biste se trebali javiti nekome koga možda niste čuli godinama, niti bi vas trebalo iznenaditi ako sretnete nekoga tko će vam pomoći u pronalaženju posla baš nedugo nakon što ste anđele zamolili za pomoć. Oni, naravno, mogu pomoći i kod vrlo ozbiljnih životnih situacija kao što su bolest, problemi na poslu, u obitelji… Ključ je u traženju pomoći. Anđeli nemaju slobodnu volju i neće se miješati u naš život ako im mi to ne dopustimo. Ipak, treba znati da postoje i situacije u kojima nam oni neće pomoći, čak i kada ih tražimo jer je riječ o lekcijama koje su nužne za naš osobni rast, pa ih trebamo sami prevladati. Ali čak i tada će biti s nama, bodrit će nas, štititi, utješiti, uvjerava me Martina. S druge strane, postoje i situacije u koje će se umiješati nepozvani jer nam je, primjerice, ugrožen život, a još nije stiglo naše vrijeme da napustimo Zemlju. U iznimnim slučajevima anđeli će se pojaviti i u ljudskom obliku.
Ništa nije jače od ljubavi
Naravno, postoje i ljudi koji se boje otvoriti razgovoru s anđelima strahujući da će možda prizvati bića koja nemaju dobre namjere ili da možda tako izražavaju manjak svoje vjere u Boga. – Znam da je mnogima teško u to povjerovati, ali anđeli su s nama i svi imamo svog anđela čuvara. To ne znači da ih trebamo obožavati i zamijeniti za Boga. Želim naglasiti da molitve izgovaramo Bogu, a anđeli su posrednici koji mu naše molitve odnose kako bi stigle brže. Oni ne umanjuju naš odnos s Bogom; štoviše, oni oplemenjuju naš odnos sa sobom, a time i s Bogom – strah od zlih bića je pak odraz vremena u kojem živimo, uvijek se nečega bojimo, pojašnjava Martina. Anđeli su čista ljubav i radost, vrlo visoka vibracija postojanja i u njihovoj prisutnost strah ne može egzistirati. Dakle, moj odgovor je da čovjek itekako može i treba biti siguran u prisutnost anđela jer ne postoji ništa snažnije od ljubavi!
Također naglašava da je svatko od nas sposoban sam i na svoj način povezati se s anđelima. Za to nije potreban medij, bilo kakav posrednik, a Martina samo pomaže onima koji to žele da osvijeste tu svoju sposobnost. Razgovor s našom šaptačicom anđelima trajao je doista dugo, a iskustvo s radionice teško je opisati jer svatko takve susrete i meditacije doživljava drugačije.
Nažalost, nisam vidjela krilato biće, niti mogu reći da sam osjetila ikakav fizički dodir. Čak nisam osjetila niti mir, ali svakako nisam otišla "praznih ruku" ili, točnije rečeno, praznog srca. Osobno se naprosto nisam mogla prestati smijati, a u tome nisam bila jedina. – Čini se da večeras ovdje ima puno anđela radosti – rekla je Martina pozdravljajući njihovu prisutnost. I složila bih se s njome, s lakoćom ih mogu zamisliti, a osobno bih najradije da i moj anđeo čuvar pripada upravo ovom veselom anđeoskom redu. S njima se svaka muka lakše podnosi.
Napisala i intervjuirala: Vladimira Šimić
