Često nam u ljekarnu dođu zabrinuti roditelji i pitaju za ibuprofen: kada se koristi, kako se koristi i koliko dugo? Veliku ulogu u savjetovanju i odgovorima na takva pitanja imaju ljekarnici koji će kao visokoobrazovani zdravstveni stručnjaci roditeljima pružiti pravu informaciju o samoliječenju ibuprofenom. Samoliječenje označava odabir i uporabu lijekova od strane pacijenata kako bi liječili prepoznate simptome lakših bolesti.
Ibuprofen je nesteroidni antireumatski lijek, derivat propionske kiseline s analgetskim, protuupalnim i antipiretskim učinkom. Zbog njegovog inhibitornog učinka na enzim ciklooksigenazu, ne dolazi do sinteze prostaglandina, što omogućuje snižavanje vrućice, smanjenje boli i upale.
Oblici koji su prikladni za djecu su sirupi, čepići za rektalnu primjenu i tablete za žvakanje. Sirupi su indicirani za primjenu kod djece s navršenih 3 mjeseca starosti i tjelesne mase više od 3 kg. Koriste se za snižavanje tjelesne temperature koja se javlja uslijed prehlade i gripe ili kao reakcija na primljeno cjepivo, te kod kratkotrajne i umjerene boli npr. rast zubiju, glavobolja, bol uslijed ozljede, menstruacijska bol i bolovi reumatskog podrijetla. Čepići imaju istu indikaciju kao i sirup te se mogu se koristiti od 3. mjeseca života djeteta. Na tržištu postoje tablete za žvakanje ibuprofena koje se koriste od 7. godine života i tjelesne mase više od 20 kg. Imaju istu namjenu kao sirupi i čepići za rektalnu primjenu.
Izuzetno je važno korištenje primjerenih doza lijeka u djece. U pravilu se u samoliječenju daje 5 do 10 mg ibuprofen po kg tjelesne mase u pojedinačnoj dozi. Najveća dnevna doza ibuprofena u djece može biti 20 do 30 mg po kg tjelesne mase i ovu dozu određuje liječnik. U većini slučajeva uz ibuprofen u obliku sirupa dolazi štrcaljka od 5 ml što dodatno omogućuje ispravnije doziranje i jednostavniju primjenu lijeka kod djece koja još ne mogu koristiti tablete za žvakanje ili imaju poteškoće s gutanjem. Ako simptomi unatoč korištenju lijeka traju dulje od 3 dana i/ili se pogoršaju, roditelji se moraju obratiti liječniku.
Komunikacija između ljekarnika i pacijenta (u ovom slučaju roditelja) je od izuzetne važnosti za pravilno korištenje lijekova, pogotovo kad se radi o djeci. Stručnim i odgovornim savjetom možemo uvelike pomoći roditeljima što će za posljedicu imati povoljne ishode prilikom samoliječenja djece.
Autor:
Robert Jerinić, mag. pharm.
ZU Farmacia
Robert.Jerinic@atlanticgrupa.com
