Pojam stresa u znanstveno-popularnim člancima obično se prikazuje prilično pojednostavljeno, ilustrirajući ga klasičnom situacijom „borba-bijeg“ s kojom su bili suočeni naši davni preci. Znate već ono, „najednom se pred čovjekom usred šume pojavi tigar…“.
Profesor antropologije Michael Shane iz Chicaga, međutim, u svojim radovima ukazuje na neke promijenjene okolnosti koje bismo u suvremenom svijetu, kad je riječ o borbi protiv stresa, morali uzeti u obzir. Prije svega, moramo prihvatiti dvije činjenice: prvo, uglavnom su mali izgledi da ćete danas naletjeti na tigra. I drugo, možda još važnije: stres u današnjem vremenu, baš poput virusa, poprima takve oblike da ga je teško i predvidjeti i prepoznati i neutralizirati. Novo doba kao da pred nas postavlja mnogo opasnije pogibelji od običnih tigrova.
Čovjek se sa stresnim situacijama susreće već nekoliko stotina tisuća godina i tijekom tog razdoblja neprekidno razvija svoje obrambene sposobnosti. Problem je, međutim, u tome što novo doba donosi neke posve nove stresore, na koje se nismo imali prilike privikavati tijekom tisućljetne evolucije. Nikada prije, primjerice, djeca nisu imala stresne podražaje u vidu internetskog nasilja, bullyinga, a danas ova kuga već uzima danak u stopi suicida adolescenata – upozorava Michael Shane – jednako tako nikada prije ljudsku psihu nisu trovale situacije poput osjećaja „loosera“ u slučajevima poslovnog ili privatnog kraha.
Mnogo je još drugih stresora koji razaraju našu psihu i tijelo, a kojih smo uglavnom malo svjesni, jednako kao što smo malo svjesni širine djelovanja stresa na naše tijelo i duh. Dr. Redford B. Williams iz Medicinskog sveučilišnog centra Duke upozorava da stres ima sasvim određeno biološko djelovanje na stvaranje hormona i krvni tlak, na primjer, a to je pak povezano sa srčanim bolestima. Nadalje, imajmo u vidu i sljedeće: odbačenost, uznemirenost i bijes su stresne situacije koje onemogućuju tijelu da se bori i oporavi od stresora.
Širok je krug posljedica dugotrajnog stresa. Ponekad je križobolja povezana sa stresom kao što pokazuje studija Astrid Lampe i njezinih kolega sa Sveučilišta u Innsbrucku. John E. Sarno s Instituta za rehabilitacijsku medicinu Njujorškog sveučilišta zaključuje da neriješena emocionalna stanja stvaraju fizičku napetost koja zauzvrat uzrokuje bol. On ističe da križobolja zapravo služi da pacijentu skrene pozornost s potencijalnih teškoća suočavanja sa psihološkim problemima.
Stres i napetost, u mnogim svojim oblicima, predstavljaju glavni uzrok glavobolje. S postojećom fizičkom predispozicijom, glavobolja obično nastaje poslije nekog emocionalnog konflikta. Depresija, zabrinutost, napetost na poslu, ironične frustracije i nezadovoljstvo, glavni su uzročnici tenzionih glavobolja (glavobolje koje se javljaju zbog dugotrajne napetosti).
Novija znanstvena istraživanja sve češće ukazuju na to da vanjskim čimbenicima pripada samo poticaj. Stres se stvara u unutarnjoj stvarnosti – on je posljedica nametnutih pitanja samome sebi, osjećaja odgovornosti i samokriticizma. Stres je, dakle, posljedica tumačenja sebi sama pojedinog događaja. Kao primjer uzmimo javni nastup; za neke je on stresogen dok druge opušta.
Mnogi eksperti ovog područja kao jedno od rješenja, pogotovo u sferi prevencije, preporučuju jogu. Tisuće godina empirijskog iskustva, te brojna suvremena znanstvena istraživanja dokazuju učinkovitost joge u borbi sa stresom.
U savršeno zdravoj osobi, uče nas klasici joge, za svaku situaciju postoji prirodna, primjerena reakcija. To, međutim, ne mora biti neka reakcija u smislu aktivnosti. Naprotiv, učinkovit odgovor na stres vrlo često predstavlja i neaktivnost, strpljenje i mir, kao i znanje kada se treba odmoriti. Ali, kada se upinjemo da reagiramo neprirodno, kada sprečavamo reakcije koje se temelje na našoj inteligenciji, nastaju problemi. Stres nastaje kada ne živimo u skladu s našom unutarnjom inteligencijom.
Joga nam, brojnim svojim vježbama i tehnikama opuštanja, disanja i meditacije, pomaže da osvijestimo upravo svoju unutrašnju inteligenciju i da je aktiviramo na najbolji način u stresnim situacijama. Kada glavobolja ne prestaje, želudac boli ili nas steže u prsnom košu, a tegobe nemaju vidljivog tjelesnog ni psihičkog uzroka, važno je bolje upoznati vlastito tijelo. Treba pokušati razumjeti svoj organizam, upitati koji su tome uzroci. Naime, nismo uvijek svjesni činjenice da su pod stresom koji može ugroziti tjelesno zdravlje. Tijelo to „shvaća” prije nas samih. Na nama je da mu pružimo priliku da nam to priopći, navodi jogi Swami Satjananda Saraswati iz Biharske škole joge.
Svakodnevna praksa joge pokazuje još jedan zanimljiv fenomen. Čak i kad nismo u stanju svjesno definirati uzrok naše bolesti ili prepoznati sve puteve – katkad skrivene i zlokobne – kojima ta bolest polako zahvaća naše tijelo, joga nam pomaže. Ona je kao neki naš „unutrašnji liječnik i psiholog“ koja zadivljujućom senzibilnošću otkriva ono što nas ugrožava i sama pronalazi put rješenja.
A što mi trebamo činiti?
Odgovor je vrlo jednostavan, kažu jogiji. Treba se samo prepustiti vježbama joge i tehnikama opuštanja; one će učiniti sve ostalo, čak i bez našeg svjesnog upliva. Možda izgleda prejednostavno, no jedini način da se sami u to uvjerite jest da pokušate…
