Kad sam bila mlađa već mjesec dana prije dočeka hvatala me euforija. Ma koja škola, koji ispiti, jedino me zanimao doček i tko će sve doći i kod koga će biti tulum. I danas mi je simpatično kad čujem mlađahne kako se dogovaraju gdje će na doček, djevojčice se dogovaraju što će odjenuti, gdje će kupiti šljokičasti lak za nokte, je li bolji ovaj ili onaj shimmer i slično. Nisu ni dečki puno bolji, jedino što oni raspravljaju hoće li odabir za novogodišnju noć biti Žuja ili Pan.
Kako vi volite dočekati Novu godinu? Pripremate li se opako ili se prepuštate spontanosti jer jednostavno ne volite ništa isforsirano? Jer ta večer zapravo je isforsirana do ludila. Kako drugačije objasniti da xy dana, 31.12 od 20 sati morate biti urnebesno veseli, skockani i spremni za ludovanje?
Da ne spominjem da su neki spremni iskeširati nevjerojatan novac za tu jednu noć! No, za što zapravo? Za recimo hotelsku zabavu na kojoj ćete dobiti doduše finu hranu i to onako puno previše, svirat će neki više ili manje poznati bend, oko ponoći 2/3 gostiju bit će već lagano omamljeno alkoholnim parama i zamagljenog pogleda, nestat će onog početnog glamura i uglađenosti koju ste mogli vidjeti oko 20 h.
I sama sam bila nekoliko puta u restoranu na dočeku i jednom sam krepala od gladi. Naime prvo je jelo došlo tek oko 22 h, neka tusta juhica s naslagama masti koja je plutala po površini i koja mi baš nije bila jestiva, pa onda nešto malo žilavo – zvali su ga bečki, a u ponoć je stigla svinja na koju su se svi bacili brzinom svjetlosti i jedino što sam uspjela uopće vidjeti bilo je jedno praseće uho i njuškica. No, vjerujem da ima i sjajne klope u luksuznim hotelima gdje za cijenu jednog dočeka možete otputovati negdje na tjedan dana, ali tko voli nek izvoli.
Postoji u svemu ovome još jedan fenomen, a zove se svečana odjeća. Je li vam poznata ona odjeća koju čuvate u ormaru za svadbe, pogrebe i novogodišnje dočeke? Vjerojatno ju svi imamo, no zna se dogoditi da se u zadnji tren ipak sjetite da biste mogli haljinu, koju niste nosili već dugo, probati i… uskaaaaaaa je, mehanizam panike budi se u vama, para vam izlazi na uši jer gdje ćete sada 5 do 12 pronaći večernju haljinu? A nisu baš niti jeftine. Kupiti novu haljinu ili ne pitanje je sad, ili ako vam je draže po Shakespeare-u „biti ili ne biti“. Jer ne možete se pojaviti u nečemu što su već svi vidjeli. Uf, eto to je već problem.
Isplati li se potrošiti hrpu novaca za novu haljinu koju ćete obući dva puta godišnje? Mnogi će vam reći baš i ne, no ako vas to doista jako veseli i ako će vam to uljepšati tu noć kojoj se toliko veselite, ma kupite tu haljinu, jer jednom se živi i sigurno ionako često donosite odluke na temelju razuma, pa barem jednom godišnje udovoljite svojim emocijama.
Jeste li vi spremni kupiti novu odjeću za doček ili ste spremniji za scenarije npr. negdje na snijegu uz kuhano vino ili kod kuće na toplome ušuškani u mekanu dekicu s dragom osobom kraj sebe?
Vaša Ema Jurić
