Nadam se da to možete sagledati iz tog kuta. U nekim situacijama nevidljivo, no samo ako ne gledamo u pravom smjeru. Ako smo uzrujani ili ugušeni strahom, malo je vjerojatno da ćemo prepoznati kut. Ali ni tad situacija nije beznadna. Prespavat ćemo. Vrlo vjerojatno da hoćemo. Umiriti misli i sagledati situaciju, ujutro. Znate kako kažu: “Jutro je pametnije od večeri.” Vjerujem da je tako.
Nedavno sam imala prilike završiti jedan poslovni odnos. Nije važno zašto niti što se dogodilo, no u našem se timu desila jedna značajna promjena. Promjena koja je naizgled donijela mnogo obaveza. Naizgled. Bilo je potrebno samo posložiti stvari i prihvatiti je kao novi izazov. Ne bojim se izazova, nikakve vrste. Predugo sam poduzetnica da bih na njih reagirala dramatično. Za sve postoji način i najčešće taj način nađe vas.
Ostala sam bez urednice meni vrlo važnog projekta. Nema veze, rekoh, naći ću nekog. I taj netko došao je vrlo brzo, pronašla sam ga u Sandri Pocrnić Mlakar koja je u sebi donijela svježinu i entuzijazam za posao koji radi. Sandra je zagrizla u moju novu knjigu i prionula na posao kako bi je uredila. Sandra je britka na jeziku, jasna i koncizna. Zna što traži i potpuno je posvećena. Sandra je pronašla recenzente i otvorila potpuno novi prostor koji sam toliko priželjkivala blizu sebe.
I što se dogodilo? Pokazalo se da se sve događa s razlogom, nekim svojim slijedom, u nekom vremenskom tijeku kojeg jednostavno osjećamo.
I sada, kad je projekt pri kraju, kada su sve karte posložene, moje srce je mirno. Za mene vrijedi ova iz naslova – svaki kraj je jedan novi početak. Ja sam odabrala strpljivo čekati da pozavršavam sa svime kako bi se otvorio prostor za nešto drugo.
I tako redom.
Neka vam 2017. donese one krajeve od kojih nećete izvući samo deblji nego one s kojima ćete znati da ste završili jedno poglavlje i započeli nešto novo.
Želim da raširite ruke i dopustite da vas život poduči onome što vam je nužno za rast i da zaustavite eru straha, nesigurnosti i odlučite da je vrijeme za novi početak.
Idemo?
