Što su davni ljudi ostavili uklesano na kamenim stećcima dalekog Kavkaza? Kakve su ih misli zaokupljale u susretu s prolaznošću? Kako one odjekuju u stihovima suvremenih pjesnika koji nisu poricali smrtnost niti su okretali glavu pri samom spomenu konačnosti postojanja? I na koji je način ovu vječnu tabu temu likovno interpretirao zagrebački umjetnik Boris Pecigoš?
U ciklusu slika pod nazivom “Post mortem”, inspiriranom starim azerbajdžanskim epitafima na stećcima iz 16. i 17. stoljeća, Boris Pecigoš se u deset prizora bavio vlastitom smrtnošću i strahom od nje, pitanjima (bes)mislenosti postojanja, te je usput, kako sam kaže “lijepo pokopao neka svoja beživotna i već poluraspadnuta trupla vjerovanja.”
Post mortem će biti predstavljen publici na dvije jednodnevne izložbe:
U Kastvu u subotu 31.08.2013. u Gradskoj loži Kastav iz 16. st., koja je prikladno suvremenik spomenutim stećcima. Loža se nalazi odmah ispred glavnih vrata u Kastav. Dobrodošli ste u vremenu od 12 do 20 sati posjetiti izložbu, razgledati slike i družiti se s autorom. Izložba je dio kastavske manifestacije “Pod Ložom – Iznad svih”, koja se održava uz potporu Grada Kastva i Turističke zajednice Grada Kastva. Organizatorica i idejna začetnica manifestacije je Morana Knez-Trobec.
U Zagrebu će ovaj ciklus biti predstavljen u utorak 3.09.2013. na Strossmayerovom šetalištu. Dođite od 12 do 19 sati na zagrebački “Strossmartre” razgledati slike, saznati odgovore na pitanja iz uvoda i družiti se s autorom. Ova ulična izložba se održava u sklopu “Gornjogradske likovne kolonije Stross 2013” u organizaciji HDLU Zagreb i Turističke zajednice grada Zagreba. U slučaju kiše izložba će biti pomaknuta na neki idući dan.
Boris Pecigoš je rođen 1974. u Zagrebu, gdje živi i stvara. Ozbiljno je počeo slikati tek s 31 godinom. Kasnije upisuje studij slikarstva na ljubljanskom Arthouseu, kojeg je sada apsolvent. U međuvremenu se počinje zanimati i za land art instalacije i skulpture u prirodi. Osnivač je i voditelj Ateliera Hayat, na čijim stranicama su online izloženi njegovi ciklusi slika, otvorene serije i pojedinačni radovi.
Mr. art Krešimira Gojanović u svojoj recenziji Borisovih radova, kaže:
"Prolazeći u meditaciji kroz prizore Borisovog ciklusa, prisjećamo se i svojih osobnih susreta sa smrću kada je nešto bitno odlazilo iz našeg života, usuđujemo se zaroniti u veliku samoću osobnih gubitaka i oproštaja, u podzemni svijet skrivenih strahova, ali i novih inspirativnih nadahnuća, sa sviješću da nema svjetla bez prolaska kroz tamnu dolinu i nema istinske autentičnosti bića koje nije sposobno spoznati sebe u svojim mračnim dubinama, podjednako kao i u svojim najsvijetlijim uzletima. Tražeći odgovore u samoći i ako su dovoljno hrabri da ne pobjegnu od vlastitih strahova, neki ljudi pronaći će i izgubljene dijelove vlastite duše, te će ih pretočiti u riječ, u sliku, u kreativno iskustvo kao simbol regeneracije, baš kao i na Borisovim slikama, koje nas pozivaju na još jedno “svjesno putovanje” i dublji susret sa samim sobom."
