Mr. sc. Elvira Mlivić Budeš, direktorica tvrtke Filaks i voditeljica programa usavršavanja Poslovnog učilišta Filaks, poduzetnica, konzultantica za razvoj malog poduzetništva, stručnjakinja za marketing i projektni menadžment – jedna je od zaposlenijih dama koje poznajem te sam se iskreno obradovala kada je u svojoj prenatrpanoj satnici pronašla vremena za moj poziv za kavicu s Naturalom.
Elvira trenutno završava doktorski studij i piše doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uz sve to organizator je i 2. Konferencije o duhovnom menadžmentu što je i bio povod našeg razgovora.
Za početak, rado bih da razjasnimo pojam duhovnog menadžmenta jer će sigurno neki od naših čitatelja pomisliti kako bi duhovni menadžment mogao podrazumijevati, primjerice, molitvu prije poslovnog sastanka ili odricanje od materijalnih dobara i slično. Koliko bi takav čitatelj bio daleko od prave definicije duhovnog menadžmenta?
– Razgovarajući o dilemama oko tog samog pojma, u šali sam s kolegicom jednom rekla da ljudi često na spomen duhovnog menadžmenta odmah zamisle osobu sjetnog pogleda koja se moli držeći krunicu ili možda meditira negdje u prirodi (smijeh). U današnjem vremenu i teškim tržišnim uvjetima, važno je osvijestiti i razviti duhovnu inteligenciju. Duhovna inteligencija je unutarnja mudrost svakog pojedinca da razmišlja izvan uhodanih životnih staza i okvira. Duhovna inteligencija na Zapadu spominje se posljednjih petnaestak godina, a od ove godine, s našom 1. konferencijom o duhovnom menadžmentu i društveno odgovornom poslovanju, sada se sustavno obrađuje i u Hrvatskoj. Znači, ako razvijamo duhovnu inteligenciju bit ćemo u miru sa samim sobom i uspješno graditi odnose s drugim ljudima, truditi se ostvarivati sve svoje snove, znati uživati u svakom dijelu svog životnog puta, kako privatnom, tako i poslovnom.
Stručnjaci Zohar i Marshall su definirali duhovni kvocijent inteligencije kroz ljudsku potrebu za smislom i vrijednostima u životu. Naša uvjerenja i vrijednosni sustav utječe na naše poslovne odluke, a istovremeno i ljude oko nas. Obzirom da na poslu provodimo najmanje 8 sati dnevno, duhovna inteligencija je od velike važnosti za razvoj uspješnih timova i postavljanje poslovnih ciljeva u koje zaposlenici, suradnici i klijenti vjeruju i koji ih motiviraju.
Može li uopće jedna takva praksa zaživjeti u ovo vrijeme previranja i financijske nesigurnosti, kada tvrtke propadaju iz dana u dan, a ljudi preživljavaju od prvog do prvog?
– Baš u teškim vremenima, ljudi počinju sve više razmišljati o smislu. Kažu da je najtamnije prije svitanja. Upravo o tome govorim na radionici Pogled s distance. Kada se pogledamo s distance, u stanju smo sebe i sve oko nas pogledati iz druge perspektive. Kroz život i stresne situacije ne zastajemo dovoljno dugo da to svjesno učinimo. Brz tempo života i brojni neugodni događaji često nam „ne daju“ da obratimo pažnju na procese i životne zakonitosti. Stephen R. Covey je zaključio da ljudi polako dolaze u dodir sa sviješću o potrebi da njihov rad bude vrijedan, da uistinu ostave nešto za sobom te da postave vrijednosti kako bi za sobom mogli ostaviti trag. Ciljevi i sredstva ne mogu se odvajati, jer su ciljevi unaprijed sadržani u sredstvima. Niti jedan vrijedan cilj nikada ne možemo ostvariti bezvrijednim sredstvima.
Dakle, ako smo fokusirani na negativnosti i sve ružno što se događa, to će biti naša stvarnost. Ako pogledamo s distance i ugledamo drugi smisao, pozitivan preokret će se sigurno dogoditi! Važno je samo svjesno procijeniti stanje i vidjeti što možemo s tim u vezi učiniti, a za one koji žele nešto poduzeti, uvijek postoji način.
Koliko poznajete menadžera koji takvu praksu primjenjuju u svom poslu gotovo svakodnevno?
– Vrijeme u kojem živimo doista nas potiče na donošenje novih etičkih mjerila koja su prije nekoliko desetljeća bila nezamisliva i suvišna. Etika i gospodarstvo mogu i trebaju biti u uzajamnom odnosu. Etičnost u poslovanju dugoročno je isplativa, jer daje osjećaj sigurnosti i stvara priliku za razvoj. Međutim, nije lako i jednostavno pred današnjim svjetskim gospodarstvom i rastućom konkurencijom najprije misliti na lijepo ponašanje. Koncentracija na profitabilnost dovodi do brojnih prigovora pa tvrtke smatraju da konkurencija određuje oblik borbe na tržištu, a da slijepo i temeljito održanje etičkih principa usporava razvoj. Međutim, poslovna etika i društveno odgovorno poslovanje imaju brojne prednosti u odnosu na kratkoročni uspjeh. One se posebno odnose na stvaranje pozitivne slike u javnosti i društvu, stvaranje pozitivnog ozračja unutar poduzeća te jačanje povjerenja i lojalnosti među zaposlenicima i potrošačima. Koliko menadžera znam? Nažalost, vrlo malo obzirom na potrebu koliko je takva praksa nužna u našoj svakodnevici. Zato se i trudim o tome toliko govoriti.
Nedavno sam pročitala knjigu Donalda Trumpa, evidentno jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, koji kaže: I prijatelji te žele zeznuti, a zamisli samo što će ti učiniti neprijatelji! ili Zaposli najboljeg, ne vjeruj nikome! ili pak Svaki put kada te netko zezne – osveti se! Moram priznati da sam mu se dobro nasmijala njegovoj iskrenosti i otvorenosti, ali i morala malo i razmisliti o njegovim stavovima. Koliko se takav pogled na biznis kosi s vašim?
– Osveta se u potpunosti kosi s mojim načelima, no divim se njegovoj odlučnosti da bude ono što jest! Možemo se diviti takvim ljudima koji hrabro uzimaju od života što žele i/ili zaslužuju. Smatram da ne treba vjerovati ljudima pod svaku cijenu, jer je to pitanje naših očekivanja. Nije dobro očekivati da se ljudi ponašaju prema našim mjerilima i vrijednostima. Svako ima pravo na svoje vrijednosti i načela. Ne možemo i nemamo pravo mijenjati druge ljude. Obzirom da D. Trump tako vjeruje, za njega je to ono što najbolje i funkcionira. Međutim, kada ste obazriva osoba, sklona empatiji, takvo ponašanje ne može donijeti dobre rezultate. Zanimljivo je podsjetiti da su na početku 20. stoljeća najvažnije osobine cijenjenih ljudi bile su građanska angažiranost, odgovornost, radišnost, čast, ugled, moral, lijepo ponašanje, plemenita djela i integritet.
Nažalost, u poslovnom okružju danas se pristojni i blagi ljudi često karakteriziraju kao slabi ili nedovoljno uvjerljivi u poslovnoj komunikaciji. U društvu gdje je nadmetanje imperativ, takvi pojedinci na prvi pogled djeluju nespretno ili kao osobe koje nisu dorasle ozbiljnim bitkama. Pristojan čovjek koji oplemenjuje druge je otmjen. Dugoročno gledano, otmjene osobe s dostojanstvom imaju veći utjecaj na druge, ali i grade čvrste temelje svog posla. Ne opterećuju se povremenim napadima, uvredama ili uznemiravanjima bilo koje vrste. Pred otmjenim čovjekom bezobzirnost i vulgarnost u ophođenju jednostavno bježi, a počinju ga okruživati ljudi istih vrijednosti. To su intuitivni vođe, inspiracija onima koji idu drugim putem, svjesno i hrabro. Često se ne vide na prvi pogled, ponekad se izgube u mnoštvu, ali dovoljno pažljivi uvijek ih primijete. Biti blag u vremenu grubosti zahtijeva iznimnu snagu i volju, no ništa nije toliko moćno kao osoba koja pozitivno misli, djeluje i hrabro kroči svojim putem.
Koliko sam uspjela pročitati u vašoj biografije, radili ste puno poslova u životu i u svakom ste bili uspješni. Koja je tajna poslovnog uspjeha po vama? Rad, upornost, otvorenost, kreativnost ili naprosto – raditi ono što vam najbolje leži i u čemu najviše uživate?
– Da, počela sam raditi još na 2. godini Ekonomskog fakulteta želeći što prije steći iskustvo u praksi i bez obzira na stalni posao, diplomirala prva u svojoj grupi. Imala sam silnu volju. Kako smo u ratnim stradanjima ostali bez svega materijalnog što smo imali, ostala mi je samo moja volja i želja da ostvarim život kakav želim. I tako sam odlučila ulagati u sebe i ići naprijed. U međuvremenu sam i magistrirala na Ekonomskom fakultetu, a sada evo završavam doktorski studij na Filozofskom fakultetu. Radila sam i učila puno, posebno kada sam krenula u poduzetničke vode, nekada po 16 sati dnevno. Ne smatram da je to bilo pametno, no tada je to bilo jedino što sam mogla učiniti da pokrenem posao. Kada razmislim o tom svom poslovnom putu, sjetim se poslova koji su ponekad bili i banalni ili je na poslu vladala nemoguća atmosfera, međutim svakodnevno primjećujem vještine koje sam tamo stekla ili uočim znanje koje je uslijedilo nakon proživljavanja tih situacija. Ta znanja i vještine mi danas itekako koriste, jer cijeli život je mozaik i sve je povezano. Ljudi su mi često znali reći da imam puno sreće. Možda je i to u pitanju, no uvjerena sam da sreća prati sve one koji nešto poduzimaju i mijenjaju. Kad razmišljam o svom uspjehu, mislim da me je uvijek držala misao i ideja da mogu postići sve što hoću i da ne postoje granice. Uvijek sam to znala, svjesno ili nesvjesno – mogu sve što hoću! Bit našeg života je stalni rast i razvoj, a ne cilj kojem težimo.
Moram priznati da sam se i sama našla u zamci koja se zove: „Eh, kad bih imala…“ Znate onu staru priču: „Kad bih imala sredstava – pokrenula bih ovo, kad bih imala još malo više sredstava – poboljšala bih ono…“, no u jednom sam momentu morala stati na loptu, sagledati svoje realne mogućnosti, preispitati ciljeve i želje i učiniti najbolje s onim što mi je na raspolaganju upravo – sada. Shvatila sam da je Rim sagrađen ciglicu po ciglicu, pa tako i svaki biznis, a do poslovnog uspjeha vodi jako puno truda i rada. Shvatila sam i da je jako važno dobro odvagati svaku odluku, jer upravo u ovim vremenima krize, samo jedna jedina „krupnija“ pogrešna odluka može odvesti tvrtku u propast. Odajte nam tajnu, kako izgleda proces donošenja odluke kod uspješnog menadžera i smatrate li da se treba osloniti i na intuiciju ili samo na realne fakte?
– Važno je uzeti i jedno i drugo u obzir, no vaganje ne treba trajati unedogled. Često kod ljudi uočavam taj problem. Inicijativa i proaktivnost, kao i fleksibilnost važne su osobine uspješnih ljudi. Ja sam procijenila da mogu krenuti u poduzetnički projekt jer sam imala znanje i vještine, ali volja je bila presudna. Posudila sam oko 22.000 kuna i krenula hrabro, unajmila mali ured od 20-ak kvadrata i kupila rabljeni namještaj i osnovnu opremu. Bilo je teško, jer sam se tada nakon posla u marketinškoj agenciji suočila sa zastrašujućom tišinom. Nitko me nije tražio, nitko me nije zvao, nije bilo upita. Onda sam odlučila da moram nešto poduzeti i nisam izlazila iz ureda dok svaki dan nisam poslala 100 ponuda, ali osmišljenih, prilagođenih primatelju. Onda je došao prvi klijent, osvjedočio se da posao radim profesionalno i kvalitetno i ostali klijenti su se samo „dogodili“. Počela sam s obrtom Ars marketing, no zbog razvoja poslovanja sam odlučila otvoriti tvrtku Filaks d.o.o. i nakon toga brzo i Poslovno učilište Filaks, ustanovu za obrazovanje odraslih.
Kao što moramo znati da nitko za nas ne može vježbati trbušnjake niti naučiti njemački jezik, tako ne može za nas definirati niti životni cilj. To moramo sami. Dakle, preuzimanje odgovornosti za svoj vlastiti život je jedan od najvažnijih zadataka koje moramo prihvatiti u životu.
Vodite poslovno učilište, držite radionice i predavanja u Filaksu koji posjećuje veliki broj ljudi. Za kraj, idemo čitateljima, koji će se odlučiti za jednu takvu poslovnu edukaciju i uživo upoznati Elviru Mlivić Budeš, približiti malo vas kao osobu. Recite mi, kako biste sebe opisali u samo tri riječi?
– U programima prodaje uvijek učim ljude da se moraju moći jasno predstaviti u 1 rečenici ili u par riječi. Zato je i za mene ovo veliki izazov (smijeh). Ako bih sada morala predstaviti sebe u 3 riječi, a obzirom na povratne informacije brojnih polaznika, to bi bilo: poduzetnica koja inspirira!
S Elvirom Mlivić Budeš porazgovarala je Andrea Šitum, urednica portala Naturala.hr
