Prva subota proljeća već je tradicionalno rezervirana za Dan narcisa. Javnozdravstvena akcija, koja se ove godine obilježava 24. ožujka, redovito poziva na podizanje svijesti o važnosti kontrolnih pregleda i samopregleda za prevenciju raka dojke, što predstavlja ključ borbe protiv ove podmukle bolesti.
Rak dojke ubraja se među najčešće zloćudne bolesti kod žena – prema posljednjim podacima Registra za rak, u Hrvatskoj je 2014. godine zabilježeno 2644 slučajeva novooboljelih žena, a ranim se otkrivanjem ove bolesti drastično povećava uspješnost izlječenja. Jednom kad je bolest pobijeđena, žene i dalje nose vidljiv podsjetnik svoje borbe – odstranjenje dijela ili cijele dojke sada otvara nove strahove i pitanja kako dalje, te predstavlja dodatnu traumu.
Iako rekonstrukcija dojke oboljelim ženama može pomoći da se lakše nose s bolešću i gubitkom dijela tijela, kao i podići samopouzdanje te omogućiti kvalitetnije odnose u obitelji i u društvu, i dalje se mali broj žena odlučuje za taj potez. Razlozi mogu biti mnogobrojni, otkriva dr. Dinko Bagatin, opći i plastični rekonstruktivni kirurg Poliklinike Bagatin, koji ujedno razbija još neke predrasude vezane uz rekonstrukciju dojke.
Zbog čega se još uvijek velik broj žena ne odlučuje na kiruršku rekonstrukciju? Koje su njihove bojazni?
– Ono što znamo je da se kod 1 do 8 žena u SAD-u kroz život razvije karcinom dojke, od čega samo 23% žena zna za široki raspon rekonstrukcijskih opcija koje su im dostupne. Ono što nam mora biti primarni cilj je povećati znanje pacijentica o karcinomima dojke te o mogućnostima rekonstrukcije nakon operacija. Mi moramo pomoći ženama da razumiju koje su njihove opcije. Ovdje su važne i priče o nadi, hrabrosti i inovacijama iz perspektive pacijenata i liječnika, pritom mislim na iskustva pacijenata, ali i liječnika koji se bave rekonstrukcijama dojki.
Neznanje je još uvijek glavni razlog zašto se mali broj žena odlučuje za rekonstrukciju nakon karcinoma dojke. Siguran sam i da postoje predrasude vezane uz sami zahvat rekonstrukcije. Kao i da žena, nakon tako teške bolesti, ne želi prolaziti kroz nikakve druge dodatne zahvate. Rekonstrukcija se, također, ponekad čini kao nešto prekomplicirano i kao nešto što možda ženama neće dati onakav rezultat kakav bi željele.
Postoje li neki mitovi o rekonstrukciji koje biste voljeli razbiti?
– Da, naravno, nekoliko ih je! Prvi mit je da se rekonstrukcija može napraviti samo nakon mastektomije (uklanjanja cijele dojke) što nije istina. Ona se može napraviti u isto vrijeme kada i mastektomija, što je i preporuka u situacijama kada se može. Naravno, to nije moguće u svim slučajevima i dijelom može ovisiti i o terapiji koja se planira nakon zahvata. Ali pacijentice trebaju znati ovu informaciju.
Drugi mit koji bih spomenuo je da su implantati za grudi jedina mogućnost za rekonstrukciju dojke. Nisu. Treba znati da su jedna od opcija, ali i da uz tu opciju postoji još i kombinacija implantata i vlastitog živog tkiva kao i rekonstrukcija vlastitim živim tkivom s leđa, trbuha, stražnjice ili natkoljenice.
Nadalje, mit je da rekonstrukcija nije opcija kada je radijacija dio tretmana karcinoma dojke. Često se u ovom slučaju preporučuje kasnija rekonstrukcija da se smanji rizik od komplikacija. Spomenuo bih još i mit koji kaže da rekonstruirana dojka izgleda neprirodno. Ovo može biti slučaj kod nekih rekonstrukcija s implantatima, kao i kod pacijentica koje žele imati umjetni ‘augmentirani’ izgled. Rekonstrukcija vlastitim tkivom daje prirodniji izgled.
Koliko smo daleko napredovali u tom području? Obavlja li se taj postupak jednako danas kao i prije 10 godina?
– Mi napredujemo kao i ostatak razvijenog svijeta u smislu korištenja svih naprednih tehnika koje koriste i drugi, a koje su se pokazale kao dobre kod rekonstrukcije dojke. Cilj rekonstrukcije je vratiti izgled blizu normalnom obliku, izgledu i veličini nakon uklanjanja dojke. Same tehnike su se poboljšale kao i materijali koji se koriste. Smatram da smo u Hrvatskoj na istoj razini kao što su i, recimo, u SAD-u.
Na koje načine se rekonstrukcija izvodi? Možete li kratko opisati postupak?
– Rekonstrukcija obično uključuje više zahvata koji se izvode u stadijima; može početi u vrijeme mastektomije ili se može odgoditi za neko kasnije vrijeme. Dijeli se u dvije vrste – rekonstrukcija bazirana na implantatima i rekonstrukcija bazirana na vlastitom živom tkivu (režnjevima). U prvom slučaju, s implantatima, prvi korak je mastektomija, odnosno, uklanjanje cijelog tkiva dojke, a zatim se odmah radi rekonstrukcija implantatom koji zamjenjuje izgubljeno tkivo dojke.
U sljedećem aktu dojka se još dorađuje, točnije, stvara se nova bradavice, dodaje se još volumena u smislu fat graftinga i slično. Druga opcija je uzimanje vlastitog živog tkiva iz jedne regije na tijelu i korištenje tog tkiva za rekonstrukciju dojke. Govorimo o opciji rekonstrukcije s vlastitim živim tkivom koje se, također, može kombinirati s implantatom.
Koje implantate koristite?
– U Poliklinici Bagatin koristimo Mentor implantate proizvođača Johnson&Johnson, koristimo i okrugle i anatomske jer smatramo da su oni najbolji implantati na svijetu. U Poliklinici koristimo uređaj Vectra XT 3D, jedinstveni fotosimulator koji može pokazati kako ćete izgledati nakon operacije. Kod povećanja grudi silikonskim implantatima simulacije su temeljene na stvarnim implantatima koje koristimo za vrijeme zahvata, a koji su trenutno najkvalitetniji implantati na tržištu. Vrlo lako, uz pomoć VECTRA 3D aparata, možemo na tijelu pacijentice vizualizirati različite veličine i oblike grudi te tako doći do idealnog rješenja.
Postoji li rok trajanja implantata?
– Preporuka je da se implantati zamijene nakon 10 godina. Ali ako je sve u redu i pacijenti nemaju nikakvih problema s njima, što utvrđujemo na redovitim kontrolama, mogu se ostaviti i dugoročno.
Postoji li alternativa implantatima? Možda masno tkivo s drugog dijela tijela?
– Naravno da implantati nisu jedina opcija kod rekonstrukcije dojke, ali su zasigurno najčešća opcija. Za rekonstrukciju dojke može se koristiti i vlastiti masno tkivo koje se ujedno može i kombinirati s implantatom. A kako sam već spomenuo, tu je i opcija korištenja vlastitog živog tkiva koje se isto često kombinira s implantatima.
Ako je pacijentici odstranjena jedna dojka, morate li raditi kirurške zahvate i na drugoj, zdravoj dojci kako bi dojke izgledale jednako?
– Naravno, uvijek je preporuka da se neki tip korekcije napravi na drugoj dojci. To može biti podizanje, podizanje i smanjenje, kao i podizanje i povećanje duge dojke. Sve ovisi o tome kolika je asimetrija dojki nakon rekonstrukcije bolesne dojke. U Poliklinici Bagatin izvodim sve navedene zahvate, a koji je za pacijenticu najbolji, odlučit ćemo na konzultacijama koje obavezno prethode bilo kojem sljedećem koraku.
Postoje li pacijentice koje biste odbili za kiruršku rekonstrukciju grudi? Tko predstavlja dobrog kandidata za rekonstrukciju?
– Većina pacijentica je dobar kandidat za rekonstrukciju, samo je pitanje koja je najbolja tehnika za njihovu rekonstrukciju. Tko nije dobar kandidat? Spomenuo bih ovdje da pušenje smanjuje cirkulaciju u ostatnom tkivu dojke i znatno povećava mogućnost komplikacija za 2 do 3 puta, pa i više.
Kada se podvrgnuti zahvatu? Koliko bi vremena trebalo proći nakon mastektomije?
– Najbolje bi bilo podvrgnuti se zahvatu odmah kada se radi i mastektomija, ali naravno to nije uvijek moguće. Razloga zašto se zahvat ponekad radi nakon nekog vremena je i dodatna terapija koju je potrebno uzimati nakon operacije, npr. zračenje dojke ili uznapredovala bolest dojke.
Koje promjene vidite na ženama nakon rekonstrukcije? U kojoj mjeri ona utječe na njihovo psihičko zdravlje?
– Nakon rekonstrukcije žene su doista zadovoljne sobom. Imaju dojku bez obzira što su preboljele karcinom i ta dojka, najčešće, izgleda prirodno. Nemaju osjećaj gubitka, kao ni bolan podsjetnik da su imale karcinom. Rekonstrukcijom se postiže rezultat sličan onome izgledu kakav su imale prije bolesti. Cilj rekonstrukcije je dobiti što prirodniji i ljepši izgled.
