U vremenu kada estetska medicina sve više balansira između prirodnog izgleda i diktata društvenih mreža, dr. Dejan Šimičević pripada novoj generaciji estetskih kirurga koji naglasak stavljaju na suptilnost, individualnost i dostojanstveno starenje. Specijalist opće kirurgije i subspecijalist plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, iskustvo je gradio u hrvatskim bolnicama, ali i kroz međunarodne edukacije i rad u inozemstvu.
Danas djeluje u Poliklinici Sinteza, a u svom radu posebno ističe važnost prirodnog rezultata nakon estetskih zahvata, odgovorne medicine i ‘well-aging’ pristupa koji ne briše godine, nego naglašava svježinu i karakter lica. U intervjuu za Naturalu govori o granici između estetike i pretjerivanja, utjecaju društvenih mreža na percepciju ljepote, psihologiji modernih pacijenata te zašto smatra da je era prenaglašenih estetskih zahvata konačno iza nas.
Granica je tamo gdje trendovi ugrožavaju prirodnu anatomiju i ljepotu. Ako prestanemo vraćati ono što je vrijeme odnijelo i počnemo stvarati ono što na tom licu/tijelu nikada nije postojalo. Onog trenutka kada okolina na osobi prvo primijeti zahvat a ne svježinu i odmorenost, granica autentičnosti je grubo prijeđena
Sve se više govori o ‘well-agingu’, a ne anti-ageingu – kako se ta promjena reflektira u vašem radu s pacijentima?
‘Anti-aging’ je zastarjeli rat protiv biologije koji se ne može dobiti. ‘Well-aging’ je realnost i elegancija. Ne borimo se protiv godina, nego upravljamo načinom na koji starimo. U praksi to znači da više ne ‘peglamo’ svaku boru pod svaku cijenu, nego restrukturiramo lice tako da zadrži volumen, svježinu i karakter. Po meni veliki dio well ageinga je i rad na sebi, mentalnom zdravlju, i dostojanstvenom starenju kroz sve periode života.
Koji su trenutačno najtraženiji estetski zahvati u Hrvatskoj – i što nam taj trend govori o promjeni ideala ljepote?
Hrvatice imaju izuzetno istančano oko za estetiku i trend se drastično miče od prenaglašenih, ‘prenapunjenih’ lica koja smo imali prije par godina, prema dubinskom, puno kvalitetnijem pomlađivanju. Najtraženiji su napredni i strukturalni zahvati FaceLiftinga i decentne augmentacije grudi. To nam govori da je ideal ljepote konačno evoluirao u eru vrhunskog, nevidljivog luksuza gdje okolina vidi sjajan rezultat, ali ne i kirurgov potpis.
Koliko su današnji pacijenti informirani – dolaze li s realnim očekivanjima ili pod utjecajem društvenih mreža?
Pacijenti nikada nisu bili informiraniji, ali su prečesto informirani na pogrešnom mjestu, kroz nerealne filtere i algoritme društvenih mreža a nekad i loše kirurge. Moj posao na konzultacijama je ugasiti TikTok, a upaliti dobar ukus i premium kirurgiju kroz odgovornu medicinu. Kirurgija rješava stvarne anatomske probleme, a ne piksele na ekranu; stoga je uspostavljanje nekad surove, ali dobronamjerne realnosti uvijek prvi korak do uspjeha.
Često naglašavate prirodan rezultat nakon esteskih zahvata – što to konkretno znači u praksi i zašto je to danas važnije nego ikad?
Prirodan rezultat u praksi znači imati i estetsko i kirurško oko za prepoznati kod svakog pacijenta što su mu prirodno jake strane koje treba naglasiti i manje jake strane koje treba korigirati ili čak sakriti. U tome je umijeće, jer ljudi dolaze u svim oblicima, a vrhunac umijeća je postići da se kroz kirurški zahvat pogodi baš ono što je pacijent kod sebe želio postići tim zahvatom, a da mu ne naškodimo ili ga promijenimo tako da izgubi ono nešto što mu daje individualnost i što svaki pacijent kod sebe voli, makar bilo i nesavršeno.
Postoji li razlika u potražnji između kirurških i neinvazivnih tretmana – i koje biste izdvojili kao najpopularnije u vašoj praksi?
Neinvazivni tretmani su i dalje vrlo traženi, pogotovo vječni botox, tretman bez kojeg pomlađivanje nekih regija nije moguće, međutim sve više populariziram i CO2 laser koji je fantastičan alat u tretiranju kože u regijama gdje ne pomaže ni botox, ni kirurgija ni kozmetika u užem smislu.
Kako izgleda psihološki profil modernog pacijenta – dolaze li ljudi zbog sebe ili zbog pritiska okoline?
Moderni pacijent je visoko informirana, funkcionalna, ostvarena osoba koja operacijom želi uskladiti svoj unutarnji osjećaj vitalnosti s onim što vidi u ogledalu. Ako tijekom razgovora detektiram da netko dolazi zbog pritiska partnera, okoline ili trenutačnih trendova, moj odgovor je najčešće ‘ne’. Skalpel popravlja formu, ali samopouzdanje se mora izgraditi iznutra.
Koliko je važno da estetski zahvati prate i unutarnji rad na sebi – i vidite li razliku kod pacijenata koji to osvijeste?
Estetska kirurgija je vrlo moćan katalizator, ali nije zamjena za osobno zadovoljstvo, životnu radost ili mentalno zdravlje. Pacijenti koji su stabilni i svjesni sebe nakon zahvata doslovno nekad procvjetaju jer operaciju doživljavaju kao zasluženi vjetar u leđa, a ne kao čarobni štapić koji će im riješiti životne probleme. Ta razlika u energiji i konačnom rezultatu je vidljiva s kilometra, a interesantno je da unutarnje stanje pacijenta nekad čak utječe i na stopu komplikacija, doživljaj operacije i cjelokupni ‘patient journey’.
Radili ste i u inozemstvu – koje su najveće razlike u pristupu ljepoti između Hrvatske i, primjerice, Irske?
Irska me naučila visokim standardima očekivanja pacijenata, golemom volumenu rada i zapadnim, strogim standardima učinkovitosti. Međutim, domaća publika ima drugačiji, razvijeniji estetski senzibilitet i traži i jednu drugu vrstu preciznosti kao i pristupu estetici, pogotovo estetici lica. Trendovi su dosta različiti, kao i utjecaji. Hrvatska njeguje jedan drugi, mediteranski tip ljepote i elegancije, dok se u sjevernim zemljama traži vidljiviji i drastičniji pristup promjeni, uz izrazito visoka očekivanja sigurnosti, preciznosti i nultu toleranciju na komplikacije.
Minimalno invazivni tretmani sve su popularniji – jesu li oni zaista “brza rješenja” ili zahtijevaju jednaku razinu odgovornosti kao i operativni zahvati?
Iluzija o ‘brzim rješenjima’ u pauzi za ručak je najveća opasnost današnje estetske medicine a kamoli ‘lunch time’ kirurgije. Srećom to su trendovi koji polako nestaju, međutim igla u rukama i ubrizgavanje filera zahtijevaju jednako rigorozno poznavanje anatomije, facijalnih živaca i opasnih zona kao i sam skalpel. Kada se neinvazivnim tretmanima pristupa olako i bez kirurškog predznanja, dobivamo natečena, deformirana lica koja je kasnije izuzetno teško anatomski spasiti.
Koliko se ideal ljepote promijenio u posljednjih 10 godina – i što mislite, idemo li u smjeru prirodnijeg izgleda?
Prije 5-10 godina vladala je era agresivnog, vidljivog i ‘plastičnog’ luksuza gdje je estetski zahvat morao vrištati s lica kako bi bio primijećen. Danas se situacija na sreću, vraća prema ekstremnoj prirodnosti i dubokom poštovanju individualne anatomije. Budućnost definitivno pripada suptilnosti i tehnikama koje vraćaju mladost bez mijenjanja osobnog opisa.
Što biste savjetovali osobama koje razmišljaju o estetskom zahvatu, ali nisu sigurne rade li to iz pravih razloga?
Moj savjet je jednostavan: dajte toj odluci vremena i testirajte je u tišini, daleko od tuđih mišljenja i ekrana. Ako estetski zahvat želite isključivo zbog sebe, kako biste uklonili anatomski detalj koji vas godinama sputava da se osjećate slobodno u vlastitoj koži, onda ste na pravom putu. Ako je odluka potaknuta trenutačnim životnim krizama ili željom da impresionirate druge, stanite, jer kirurgija tu ne može pomoći.
Pročitaj i ovo:
- Zašto je “otvaranje pogleda” postalo jedan od najtraženijih estetskih i funkcionalnih zahvata današnjice?
- Sinteza Skin Clinic nova je zagrebačka destinacija za holistički pristup brizi kože
- Estetika 360° okupila stručnjake i otvorila važno pitanje: koji je pravi redoslijed ljepote?
