Svjetski tjedan dojenja, koji se svake godine obilježava od 1. do 7. kolovoza, podsjetnik je na važnost pružanja podrške majkama u jednoj od najprirodnijih, ali često i najizazovnijih uloga – dojenju. Iako se dojenje često promatra kao instinktivni čin, za mnoge žene ono je proces koji zahtijeva informacije, ohrabrenje i stručnu pomoć.
Strastvena zagovornica dojenja u Hrvatskoj je i dr. Ana Balažin Vučetić, liječnica i savjetnica za dojenje u Poliklinici Sabol, a koja je upravo iz osobnog iskustva i svakodnevnog rada s majkama pokrenula Savjetovalište za dojenje. Njezina je misija jasna – pružiti ženama znanje, sigurnost i podršku kako bi u prvim danima i mjesecima majčinstva osnažene donosile odluke u najboljem interesu svog djeteta i sebe. U vremenu kada društvo šalje zbunjujuće poruke, a mnoge žene osjećaju pritisak i sumnju u vlastite sposobnosti, ovo savjetovalište postaje mjesto povjerenja i podrške. Dr. Balažin Vučetić u razgovoru za Naturala.hr podsjeća koliko je dojenje temelj zdravlja, povezanosti i emocionalnog razvoja – i za bebu i za majku.
Mnogim majkama je dojenje jedna od najkompliciranijih ‘zadaća’ majčinstva. I sami ste imali puno izazova s dojenjem – pa ste se zbog toga posvetili edukacijama o laktaciji i stjecanju titule IBCLC – što je najviši rang akreditacije koji zdravstveni djelatnici mogu imati u području dojenja. Ujedno ste i voditeljica Savjetovališta za dojenje – koliko vam se majke često obraćaju za pomoć i javljaju li vam se i osobe koje se nužno ne liječe u Poliklinici Sabol?
– Da, istina je da je jedan od prvih motiva za dodatnu edukaciju u smjeru laktacije i potpore dojenju bilo vlastito iskustvo, odnosno ono što sam kasnije prepoznala, nedostatak stručne potpore dojenju u kritičnim trenucima kada mi je to bilo najpotrebnije. Drugi motiv su bili moji pacijenti. Prvo oni koji su dokaz koliko je dojenje predivno iskustvo i koliko je prirodna prehrana važna za postavljanje kvalitetnih temelja zdravlja djeteta. Nadalje, tu su bili oni koji su trebali potporu, ali im ja sa svojom pedijatrijskom edukacijom nisam znala pomoći i to mi je bilo teško. Treći motiv je bila spoznaja da je društvu u kojemu živimo, dojenje, koje bi trebalo biti primarna preventivna mjera javnog zdravstva, zapravo samo deklarativno važno te da na svim razinama, od medicinske edukacije, do medicinske skrbi, manjka interesa i stručnog znanja o dojenju.
U Poliklinici Sabol potporu dojenju pružamo svima koji nam se jave za pomoć, a osim klasičnih konzultacija u Savjetovalištu za dojenje, moguće je i online savjetovanje. Tako majke već od prvog dana kada se javi neki izazov mogu dobiti potporu, bez obzira na to gdje se nalazile, a sve što im je potrebno je mobitel s kamerom i pristup Internetu.
Idealno bi bilo da što više majki koje žele dojiti, upoznam još tijekom trudnoće na prenatalnim konzultacijama. Tako možemo predvidjeti određene izazove koji su specifični za svaku majku i njenu trudnoću, napraviti plan za prve dane s bebom, osnažiti obitelj te pružiti sigurno mjesto gdje će se moći obratiti ako se pojave izazovi.
Svi znamo da je majčino mlijeko najbolja hrana za bebe, no dojenje je ipak jedna od najaktualnijih (i najkontroverznijih) tema modernog doba, zar ne?
– Da, iako se radi o najprirodnijem procesu na svijetu, dojenje je postalo komplicirano i kontroverzno, usuđujem se reći, čak i pomalo alternativno. Puno je razloga za to. Stručne informacije o načinu kako mlijeko nastaje i kako dojenje uopće funkcionira te koje su koristi dojenja za majku i bebu, nisu dovoljno prisutne ni u edukaciji zdravstvenih radnika, ni u općem obrazovanju, niti u javnom prostoru. Kao da dojenje nije ničiji interes.
Mladi su uglavnom zainteresirani za brzinska rješenja, kratke i lijepo prezentirane informacije, a nisu baš povezani s prirodom, sa svojim tijelom niti sa svojom intuicijom. Kao da nemaju senzibiliteta i strpljenja za prirodne procese. Osim toga, dojenje se ponekad portretira kao gubitak osobne slobode žene i nametanje tradicionalne uloge.
Kao posljedica svega toga, unatoč brojnim dokazanim benefitima dojenja za majku i bebu i u konačnici cijelu obitelj, dojenje, kao jedan prirodan proces, paradoksalno postaje sve manje popularno, a sve više alternativno.
Koji su najčešći mitovi o dojenju s kojima se susrećete u praksi?
– Prvi mit je da majka neće imati mlijeka i da ništa neće biti od dojenja ako mlijeko nije u većoj količini pojavilo još u rodilištu.
Nažalost to su poruke koje majke dobivaju svakodnevno. Majka koja je rodila prvi puta, ona koja je rodila uz pomoć lijekova ili carskim rezom, kao i ona koja ima metaboličke ili hormonske izazove, gotovo sigurno neće u prva 2-3 dana, a možda niti koji dan dulje moći stvarati veću količinu mlijeka, jer joj to ne dopuštaju zakoni fiziologije i farmakologije. Znači, to je očekivano i može se predvidjeti i pripremiti majku na to prije porođaja. To ne znači da će beba gladovati, već za to vrijeme, dok se ne počne stvarati veća količina mlijeka, često će se hraniti na prsima (8-12 x) i dojiti svoj kolostrum, stimulirati daljnje stvaranje mlijeka i vježbati vještinu dojenja ispravnim položajem i dubokim prihvatom dojke.
Za to vrijeme, dok majci nije došla značajnija količina mlijeka koja bi zadovoljila sve bebine potrebe, beba mora biti pod nadzorom i primati dodatno mlijeko. Način hranjenja u tom periodu morao bi podržavati dojenje, što znači da se beba hrani polako i sporim protokom ili na neki od alternativnih načina, uz stručnu pomoć.
Moramo znati da pojedine majke, zbog određenih okolnosti, jednostavno neće moći stvoriti dovoljnu količinu mlijeka za isključivo dojenje, ali to nikako ne znači da njihova beba ne može uspješno dojiti u određenoj mjeri, ako to maka želi, uz stručnu pomoć i određene prilagodbe kod hranjenja.
Drugi mit je da je dojenje prirodno pa mora biti i lagano. Iako je dojenje prirodan proces, on ipak zahtjeva da su mama i beba zdrave i usklađene, ne samo emocionalno, već i anatomski. Učenje dojenja je proces i to je vještina koju moraju savladati i mama i beba. Tako nekima treba više, a nekima manje vremena za usklađivanje. Majke koje su dojile više djece znaju reći da je sa svakim djetetom proces usklađivanja bio drugačiji.
Veliki broj traumatičnih, bolnih i neuspjelih dojenja može se spriječiti edukacijom u trudnoći i pripremom za porođaj i za prve dane s bebom te stručnom podrškom od prvog susreta majke i bebe. Nije normalno da majka iz rodilišta dolazi kući s krvavim i oštećenim bradavicama, jer joj nitko nije pokazao kako namjestiti bebu na prsa. Što mislite kakva je šansa da će ta majka dojiti? IBCLC savjetnice bi trebale biti dio tima svakog rodilišta i baviti se isključivo dojenjem.
Majka koja želi dojiti doista treba puno potpore, kako one stručne, tako i one kućne. Prvih 4-6 tjedana predstavljaju period prilagodbe i uspostave dojenja i iscrpljujuća su sama po sebi. No, uz dobru pripremu i potporu u tom periodu, šanse za uspješno dojenje se višestruko povećavaju.
Treći mit je da bebe koje doje manje spavaju po noći. Kada se uspostavilo dojenje, odnosno beba uspješno i često prenosi mlijeko iz dojki pravilnim, dubokim prihvatom dojke, ona će imati vrlo malo probavnih poteškoća, bit će sita i zadovoljna i spavat će mirno i baš onoliko koliko je to očekivano za njen razvojni stadij. Majčino se mlijeko brže i lakše probavlja i za bebu je inače normalno da ima češće, ali manje obroke.
I da, bebe su se oduvijek budile i budit će se noću, jer je to potpuno normalno i očekivano, dapače, poželjno, kako god se beba hranila. Noćno hranjenje kod dojenja omogućuje održavanje stvaranja mlijeka. Osim toga, dojenje, uključujući i noćno dojenje, smanjuje rizik od pojave iznenadne dojenačke smrti, a jedan od zaštitnih mehanizama je upravo taj da beba puno vremena provodi u plićem, aktivnijem snu, iz kojega se lakše budi.
Istraživanja su pokazala da majka koja doji po noći zapravo gubi manje sna od majke koja mora pripremiti adaptirano mlijeko i na bočicu hraniti bebu.
Preporuke stručnjaka govore o isključivom dojenju prvih šest mjeseci. Zašto je ta faza toliko važna?
– Isključivo dojenje na zahtjev je biološka norma koja podržava laktaciju i idealno sazrijevanje crijeva bebe uz uspostavu crijevnog mikrobioma, osnove budućeg zdravlja, a posebno imunološkog sustava. Majčino mlijeko osim nutritivne potpore, bebi donosi brojne bioaktivne molekule, poput hormona, enzima, protutijela, malih šećera – oligosaharida (hrane za dobre bakterije), faktora rasta i mnogih protuupalnih molekula, a to sve podupire i štiti maleni organizam. Ako se beba isključivo doji 6 mjeseci, sigurni smo da će te brojne bioaktivne molekule kontinuirano biti dostupne bebinom organizmu i da će pozitivni učinci dojenja tako biti maksimalni.
Stručne preporuke za hranjenje beba ističu da je važno isključivo dojenje do 6 mjeseci, a potom uz ostalu hranu, do barem 2. godine života. Naime, učinak dojenja je kumulativan, znači što dulje traje, to će koristi biti izraženije.
Preporuke uvijek predstavljaju ideal, a realnosti svakodnevnog života i obaveza često nisu kompatibilne s tim. Stoga treba ostati fleksibilan i realno.prihvatiti da povremeno hranjenje na bočicu (na način koji je kompatibilan s dojenjem), a nakon što se dojenje uspostavilo, neće upropastiti dojenje. Dapače, može majci pomoći da se odmori ili obavi nešto što je za nju važno i tako održati dojenje.
Željela bih samo spomenuti koliko je važno i dojenje nakon prve godine, s obzirom na to da su majke često pod pritiskom okoline da prestanu dojiti u tom periodu. Naime, majčino mlijeko se nakon prve godine mijenja i ponovno postaje više imunološka potpora, a manje nutritivna, kao u prvim danima, kada se beba tek rodila. Nakon prve godine dijete je samostalno pokretno i u kontaktu je sa širom okolinom koju znatiželjno istražuje na sve načine (i ustima) i u kontaktu je s više ljudi. Neke bebe, nažalost, u toj dobi kreću već i u jaslice. Sve je to velik izazov za imunološki sustav, za koji priroda ima rješenje u obliku majčinog mlijeka, koje ponovno postaje prepuno zaštitnih faktora.
Vrlo je jasno iz pedijatrijske ambulante, a to podržavaju i istraživanja, da bebe koje se doje imaju manje gastrointestinalnih i respiratornih infekcija, da se lakše oporavljaju od infekcija, npr. od RSV bronhiolitisa, a to je sve iznimno važno u prve 2 godine života.
Što biste rekli majkama koje se bore s nedostatkom mlijeka? Kada je vrijeme da potraže stručnu pomoć?
– Pravo vrijeme je istoga časa kada se postavi sumnja da majka nema dovoljno mlijeka. Uz zainteresiranu i stručnu IBCLC savjetnicu počinje ‘detektivski’ posao, čiji je cilj otkriti što je sve u datim okolnostima tog para majka i beba moglo dovesti do problema.
Vrlo često su u podlozi višestruki razlozi, od nedostatne stručne potpore u ranim danima i tjednima, preko hormonskih i anatomskih izazova majke i/ili bebe do određenih stanja kod bebe. Nakon razumijevanja uzroka, dogovori se plan za dalje, koji se tijekom narednih konzultacija prilagođava u skladu s napretkom i željama roditelja.
Kako komentirate sve češće korištenje adaptiranih mliječnih formula – kada su one opravdane?
– Iako preko tri četvrtine majki pri izlasku iz rodilišta doji svoju bebu, realnost je ta da će tek 10 % dojenčadi biti isključivo dojeno do 6 mjeseci života. Razlozi za takav drastičan pad su brojni.
Posljednjih desetljeća hranjenje adaptiranim mlijekom postepeno se normaliziralo u društvu i na neki način, u svijesti ljudi, polako približilo prirodnoj prehrani s određenim suptilnim porukama koje industrija kontinuirano odašilje i tako djeluje na podsvijest ljudi.
S druge strane, sretni smo što danas imamo reguliranu industriju dojenačkih pripravaka koja osigurava nutritivno adekvatne i sigurne proizvode, no ti bi proizvodi ipak trebali biti rezervirani za kratkotrajno hranjenje beba kada majci još nije došla značajna količina mlijeka i za određena medicinska stanja majke ili djeteta koja onemogućuju stvaranje mlijeka ili dojenje. Naravno, ima i roditelja koji biraju dijete hraniti adaptiranim mliječnim pripravkom i to je njihov izbor, koji treba poštivati.
Koliko društveni pritisak ili osjećaj srama utječu na odluku majki da doje (ili ne doje) u javnosti?
– Roditelji se žale na obje strane, odnosno žale se da osjećaju pritisak u okolini da moraju dojiti, ali češće se ipak žale na to da nemaju potporu za dojenje u društvu, zdravstvenom sustavu niti u vlastitoj obitelji.
Dojenje polako ali sigurno nestaje iz naših života i iz javnog prostora. Današnji roditelji su generacije mladih ljudi koji vrlo vjerojatno nisu imali često priliku vidjeti ženu u svojoj okolini kako doji svoje dijete i kojima je normalno da se beba hrani na bočicu.
Isto tako, sve je manje roditelja koji su sami bili dojeni i tako imamo cijelu generaciju šire obitelji koja jednostavno ne može pružiti toliko važnu potporu majci koja želi dojiti. Dapače, to su oni članovi obitelji koji će majci reći da joj je mlijeko slabo jer dijete često traži dojiti (što je normalno, ako dijete uredno napreduje) ili zato što se dijete budi po noći kako bi dojilo (što je isto tako normalno).
Mladi roditelji su svakako pod velikim pritiskom. Olakšanje leži u edukaciji i razumijevanju onoga što je najbolje za njihovo dijete, za njihovu obitelj i njihove specifične okolnosti.
Smatrate li da trudnice i novopečene majke dobivaju dovoljno informacija o dojenju kroz sustav?
– Vrlo je mali broj kvalitetno educiranih stručnjaka za dojenje u našoj zemlji. Svega 30 zdravstvenih stručnjakinja je u ovom času dovoljno educirano da može nositi titulu IBCLC savjetnice.
Tema dojenja je isto tako vrlo slabo zastupljena u medicinskoj edukaciji, tako da se usuđujem reći, jer to svakodnevno vidim u svojoj praksi, da su informacije o dojenju koje dolaze kroz sustav često u rangu nestručnih laičkih informacija.
Koje biste izvore informacija preporučili majkama, kao one kojima mogu najviše vjerovati?
– To bi bile isključivo informacije koje dolaze od osoba koje su educirane u području dojenja, odnosno IBCLC savjetnice.
Što mislite o društvenim mrežama i grupama za podršku dojenju – na koje načine pomažu ili pak više odmažu?
– Grupe za podršku dojenju vode educirane osobe i one su prepoznate kao iznimno korisne i važne i povećavaju postotak dojene djece, koji bi bez njih bi bio znatno manji. Mislim da je predivno da živimo u vremenu kada se lako povezujemo jedni s drugima neovisno o lokaciji. Majke pronalaze podršku i razumijevanje u grupama za dojenje i forumima. Dijeljenje osobnih iskustava stvara osjećaj da nisu same, a ponekad je samo to ono što im je potrebno da ustraju s dojenjem. Ne vidim kako grupa za potporu dojenju može nekome odmoći.
Što se tiče društvenih mreža i profila, osobna je odgovornost pojedinca kome će dati svoje vrijeme, pažnju i povjerenje, no svakako savjetujem provjeriti tko točno stoji iza određenog profila i s kojim ciljem.
Pročitaj i ovo:
- Dr. Petra Podobnik: “Porod kod nas nije samo medicinski događaj – to je početak novog života, ali i rođenje žene kao majke”
- Sonja Buzov: “Humor je ponekad jedini način da preživimo nerealna očekivanja vezana uz majčinstvo”
- AI u službi roditelja: Kako SENDD pomaže u ranom prepoznavanju neurorazvojnih odstupanja?
