Radijski put Dore Srdar započeo je prije točno petnaest godina – naizgled skromno ali s puno entuzijazma. Kao srednjoškolka zaljubljena u radio, prve je korake gradila učenjem, terenskim novinarstvom, pisanjem vijesti, noćnim programima i produkcijom, upijajući znanje starijih kolega i tražeći vlastiti glas u eteru. Danas je taj glas prepoznatljiv, topao i spontan, a posljednjih osam godina dio je jutarnjeg showa pod imenom ‘Doručak na Drugom’, u kojem se ne glumi energija, nego se živi.
Dora s kolegama, svakodnevno njeguje format koji radijski eter tretira kao produžetak stvarnog života – poput jutarnje kave sa slušateljima. Upravo ta prirodnost, otvorenost prema ljudima i spremnost da se vlastite slabosti i radosti dijele bez zadrške čine njezin profesionalni potpis. U razgovoru otkriva kako nastaje kemija u studiju, zašto su slušatelji glavne zvijezde programa te kako strast prema poslu, uz dozu skromnosti i empatije, i nakon petnaest godina ostaje jednako snažna.
Jutarnji show ‘Doručak na Drugom’ vodite s Markom Bratošem i Hrvojem Kečkešom. Koja je tajna vaše kemije u eteru i na koji način ona odražava prijateljsku dinamiku i izvan studija? Možete li podijeliti neku zabavnu ili nezaboravnu situaciju koju ste zajedno doživjeli izvan etera?
– Sjećam se kad smo se Marko i ja upoznali i sjeli na prvu kavu. Odmah smo kliknuli, shvatili da imamo sličnu energiju, poglede na svijet, na radio i smisao za humor. Sjećam se da smo i tada razgovarali kako bi bilo super da nas u jednom trenu život spoji u isti radijski show jer smo radili u različitim smjenama. I godinu dana kasnije, nekako se spletom okolnosti baš to dogodilo – Marko se pridružio Hrvoju i meni u jutarnjem showu i odmah smo fantastično funkcionirali. Mnogi voditelji prolaze određenu prilagodbu jedni na druge dok se ne upoznaju, nama je to sve bilo iznimno prirodno i instantno. Od tad pa do danas prošlo je osam godina, Marko i ja smo najbolji prijatelji tako da se na našu prijateljsku dinamiku fantastično odrazilo. Sad se ta privatna i profesionalna dinamika između nas troje nadopunjuju.
Kako uspijevate svakog jutra u eteru održati spontanost, humor i energiju koja angažira slušatelje, bez osjećaja da je sve unaprijed režirano?
– Zato što je skoro sve što slušatelji mogu čuti uglavnom spontano. Volimo imati određeni unaprijed pripremljeni okvir u smislu tema i aktualnosti o kojima ćemo pričati, a tijek i sve ostalo što se može čuti u eteru prepustimo toj našoj spontanosti jer smo kroz godine zajedničkog rada shvatili da nam to bolje leži, dogode se puno zabavnije situacije. Tretiramo tih četiri sata u eteru kao (nešto pristojniju) kavu koju pijemo sa svojim slušateljima, komentiramo svijet oko nas i potpuno smo prirodni u svemu tome. Ne volimo režirane stvari bez obzira na to što imamo glumca u svojem timu. (smijeh)
Kada čitate komentare ili poruke slušatelja, kako reagirate – volite li se našaliti na svoj račun, kako primate kritike (ako ih ima) ili više volite promišljeno birati što ćete uzeti k srcu?
– Reagiramo ovisno o tome kakva je poruka – šalu na stranu, sve primamo vrlo ljudski. Puno je pohvala naših vjernih slušatelja, drago nam je to pročitati i čini nas sretnima, međutim malo nam je i neugodno jer ne znamo na to odgovoriti osim smješkanjem i konstantnim govorenjem: “Hvala… hvala… hvala”. Svatko voli pohvale pa tako i mi. Što se tiče kritika, susreli smo se i s njima i zapravo jako volimo konstruktivne komentare. Nedavno smo u eteru pozivali ljude da nam se jave uživo i daju nam povratnu informaciju oko našeg novog showa na Drugom programu Hrvatskog radija. Bilo je i pohvala i kritika i to nam je uvijek drago čuti jer sve slušamo i pokušavamo svaku od njih razumjeti i primijeniti ako je moguće. Ono što mi teško pada su uvrede i nedostatak empatije. Danas se uvrede često pakiraju u “slobodu govora” i to me zna rastužiti i pogoditi, međutim kako dođe, tako i prođe i nastavim dalje sa životom.
Koliko vaši osobni interesi i hobiji, poput kuhanja ili opuštanja, utječu na ton i stil vaše emisije? Postoje li trenuci kada privatno iskustvo direktno inspirira sadržaj u eteru?
– Naravno! Nas apsolutno sve inspirira za sadržaj u eteru. Radeći ovaj posao, s vremenom u svemu svjesno ili nesvjesno tražiš radijski sadržaj i inspiraciju. A pokazalo se da je to i dobitna formula jer ljudi vole slušati o stvarima koje su njima bliske, u kojima se prepoznaju i kojima pokazujemo da nismo ništa drugačiji od svih njih. Lakše nam se onda šaliti na vlastiti račun jer znamo da uvijek postoji netko tko razumije i tko se može poistovjetiti.
Koji su vaši jutarnji rituali prije nego što uključite mikrofon i preuzmete kontrolu nad radijskim programom?
– Buđenje oko 4:40 koje jako teško odrađujem, tu i tamo malo pomaknem taj alarm i ukradem si još pet minuta, brzo spremanje, oblačenje, odvedem svoju kujicu Mayu da obavi svoj jutarnji ritual u travi ispred zgrade. Onda ona lijepo nastavi spavati i uživati, a ja odlazim na posao. Kavu pijem tek kad dođem na radio. Srećom HRT ima jaaaako puno aparata za kavu pa nema straha da će je ponestati.
Koji dio emisije osobno najviše volite voditi – glazbene dijelove, intervjue, humoristični sadržaj ili direktnu interakciju sa slušateljima?
– Sve ima svoju čar, ali interakcija sa slušateljima je ipak na prvom mjestu. Kad se ljudima da dovoljno prostora, zaista ima fantastičnih priča koje samo čekaju biti ispričane. Upoznali smo na ovom našem radijskom putu prekrasne i prezabavne ljude koji nas uvijek oduševe svojim razmišljanjima. Sad ih, na novom radiju, možemo i nešto više uključivati u sami program pa nam se često javljaju uživo i dijele svoje priče i razmišljanja oko tema o kojima razgovaramo. Zahvalni smo na svim slušateljima koji su uz nas i koji nam se javljaju jer zaista mislimo kad kažemo da su oni glavne zvijezde našeg showa. Zbog njih smo i tu gdje jesmo.
Što najčešće radite u slobodno vrijeme? Postoje li neka vaša omiljena mjesta ili aktivnosti koje vam pomažu da se opustite i napunite energijom?
– Sami ste gore u pitanju spomenuli kuhanje koje mi je baš jako drag način za učenje, opuštanje i razveseljavanje ljudi oko sebe. Volim isprobavati nove recepte, tehnike kuhanja i volim kuhati za drage ljude. To mi je nekako najljepši način za izraziti ljubav. Osim toga, prije neki dan sam dobila bojanku za odrasle pa sam se bacila na to čisto da si malo odvratim misli i radim nešto gdje mozak uopće ne treba biti u pogonu. I volim duge šetnje sa psom, ali s obzirom na trenutačno vrijeme i temperature, to je na čekanju. Ni jedna ni druga ne volimo zimu.
Kako ste doživjeli prelazak s privatnog radija na Hrvatski radio i na koji način vam je to iskustvo otvorilo nove profesionalne izazove ili prilike za rast?
– Pa u samom pitanju ste zapravo dali djelomičan odgovor na to pitanje. Vidjeli smo to kao izazov ili priliku za rast. Dugo smo bili na istom mjestu, postigli sve što smo htjeli i nismo htjeli stagnirati već se baciti u nešto novo, drugačije i vidjeti kako bismo plivali u tim vodama. Ima određenih razlika, naravno, međutim vjerujem da smo donijeli ispravnu odluku. I dalje uživamo u svojem poslu, radimo ga s velikom strašću, a i dalje nas puno ljudi sluša i to nam je zapravo dovoljno. Skromni smo.
Naslovna fotografija: Vladimir Urban
Pročitaj i ovo:
- Dobrota kao svakodnevna praksa: Branimir Ramljak otkriva kako male geste mogu imati snažan društveni odjek
- Desetljeće edukacije umjesto dezinformacija: Kako Different mijenja odnos prema prehrani
- Saša Šekoranja: “Najvažnije mi je ostati vjeran emociji iz koje stvaram”
