Prema posljednjim statistikama u Hrvatskoj jasno je kako broj prekomjerno teške i pretile djece neprestano raste. Naime, statistike su pokazale kako u Hrvatskoj ima 18% prekomjerno teške djece i 7% pretile djece s time da je nedovoljno pažnje posvećeno pravilnoj prehrani kao i tjelesnoj aktivnosti što zbog nedovoljne informiranosti, ali i zbog različitih socioloških i ekonomskih razloga.
Sva nezadovoljstva i neznanje vezano uz pravilnu prehranu rezultiraju kod djece pretjeranim unosom visokokalorične, a nutritivno vrlo siromašne hrane. Takva prehrana uzrokuje pretjerano debljanje, ali i niz bolesti kao što je dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, bolesti jetre, artritis, poremećaj disanja, pojave tumora u vrlo ranim godinama, a stvara na psihičkoj razini asocijalno dijete sa svim frustracijama odraslog čovjeka.
Vezano uz problem dječje pretilosti, obaviješteni smo kako Udruga za prevenciju prekomjerne težine pokreće veliki projekt vezan uz edukaciju djece i mladih pa smo zamolili gospođu Sonju Njunjić, predsjednicu Udruge te urednicu i voditeljicu emisije „Čovjek i zdravstvena kultura“ koja se emitira na TV Jabuka, da nam objasni o kakvom se točno projektu radi.
Udruga za prevenciju prekomjerne težine osnovana je u listopadu 2002. godine od kada surađuje s brojnim stručnjacima i relevantnim hrvatskim institucijama u cilju podizanja svijesti o debljini kroz brojne akcije, organizacijom Europskog dana borbe protiv debljine, tribine i savjetovalište za debljinu koja se održavaju na Trgu francuske republike 11 (više na www.uppt.hr).
Gospođo Njunjić, budući da godinama radite na edukaciji svih dobnih skupina i neprestano ističete važnost prevencije prekomjerne težine, kao i utjecaj debljine na brojne bolesti, kako vidite rješavanje ovoga problema kod djece i mladih?
– Radi se o problemu koji se mora rješavati na nacionalnoj razini, kroz Zdravstveni odgoj u osnovnim i srednjim školama, gdje svakako treba uvrstiti i edukaciju o Tjelesnoj aktivnosti kao nezaobilaznom čimbeniku zdravlja na psihičkoj, duhovnoj i tjelesnoj razini. Udruga za prevenciju prekomjerne težine svojim će se angažmanom uključiti u jednu takvu akciju stoga što smatramo da se upravo u dječjoj dobi osnovne i srednje naobrazbe trebaju razvijati navike o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Osim što djeluje na rano stjecanje pravilnih navika, takve edukacije mogu spriječiti poremećaje u prehrani naročito izražene kod adolescenata (kao što su bulimija i anoreksija).
Zvuči kao vrlo kompleksan projekt u koji će se sigurno uključiti brojni stručnjaci. Imate li možda već neku viziju kako bi projekt mogli prihvatiti i sami učenici?
– Ostvarili smo vrlo pozitivna iskustva u suradnji s učenicima 12. gimnazije, i Upravno-birotehničkom školom, koji su pokrenuli svoj projekt „Pravilnom prehranom do optimalne težine“ i Poremećaji prehrane». Smatramo da je upravo suradnja s učenicima ključna te da se u projekt treba umrežiti i sustav i civilna inicijativa te educirati grupe učenika i nastavnika-entuzijasta koji bi u svim školama provodili slične projekte. Kao početak takvog obrasca edukacije, naša Udruga bi mobilizirala studente kineziologe, studente nutricioniste, liječnike-endokrinologe, koji bi na djelomično volonterskoj bazi sudjelovali u procesu edukacije.
Za jedan dio loših navika kod djece sigurno je zaslužna i škola koja ne nudi učenicima dovoljno velik izbor zdrave hrane, potom društvo u kojemu se dijete nalazi jer ponekad nije cool pojesti jabuku ili neki drugi zdravi zalogaj. Međutim, neosporno je da veliki broj nezdravih navika potječe i iz roditeljskog doma. Smatrate li da i roditelje treba educirati i uključiti u ovaj projekt, i kao dio problema, ali i kao dio rješenja?
– Imamo u planu i edukaciju za roditelje. Organizirali bismo, osim laganih-opisnih predavanja za djecu, i edukacije za roditelje gdje bi naučili kako da s djetetom pripreme namirnice koje bi dijete konzumiralo tijekom svojih aktivnosti npr. sušeno voće, orašidi…itd. Primjer učenika iz 12. gimnazije je izuzetno važan, jer oni ustvari pokreću i razbijaju tradiciju prihvaćenog mišljenja: da je roditelj uvijek najpametniji. Učenici postaju edukatori svojih roditelja te na taj način oni uče svoje roditelje zdravstvenoj kulturi, jer evolucija ide naprijed i traži nova pravila u svakodnevnom životu. Edukacijom bi se dijete postepeno odvikavalo od kupovine „prazne hrane“ koja mu se nudi kroz pekarsku i sličnu ponudu, a u posljednje vrijeme sve češće i kroz automate koji su smješteni po školama. Moram napomenuti, što se tiče automata, uspjeli smo kao Udruga senzibilizirati odgovorne da ih se što više izbaci iz škola, ali nažalost još uvijek ih je previše.
Često naglašavate da debljina nije estetski problem, kako to javnost najviše voli percipirati, već da se radi prvenstveno o zdravstvenom problemu koji može utjecati na sve aspekte života nekog pojedinca, uključujući i samopouzdanje. Kako komentirate podatak da u Hrvatskoj, u trenutku dok razgovaramo, više od četvrtine djece ima prekomjernu težinu ili je pretilo?
– Prehrana u školskoj dobi je izuzetno važna jer je to dob kad se djeca najviše počnu debljati i kasnije izrastaju u debele odrasle osobe i cijeli život, od školske dobi nadalje, imaju probleme s prihvaćanjem svoje debljine. Često roditelji ne primjećuju kod svoje djece da se radi o pretilosti i nadaju se da će u nekom stadiju rasta smršavjeti. Međutim, dijete se osjeća psihički vrlo loše, ne želi dodatno fizički vježbati u školi zbog kompleksa koje mu druga djeca nameću, počinje se sve više povlačiti u sebe i tu je dužnost roditelja da svoj dijete aktivira, da ga nauči pravilnoj prehrani kroz svoj primjer, to znači cijela obitelj mora primjenjivati pravilnu prehranu.
Važno je napomenuti da jednim satom gledanja TV-a dnevno, godišnje dijete dobije 7 kilograma, a isto tako jednom čašom Coca-Cole dnevno deblja se 7 kilograma godišnje. Od 11. godine i u pubertetu izražena percepcija o vlastitom izgledu je vrlo nerealna. Dovoljna je jedna opaska sa strane i ona može potaknuti dijete da previše jede ili da uopće ne jede. Dužnosti psihologa u školi i roditelja kod kuće je znati da se nikakvim prisilama ili nametanjima nekih pravila ne postižu pravilni rezultati kod djece. Rezultati se postižu jedino i isključivo roditeljskim primjerom (i primjerom drugih odraslih osoba u njegovoj okolini), jer očekivati od djeteta da radi nešto što mi ne radimo je apsurd.
Kada možemo očekivati značajnije pomake nabolje?
– Uvodeći ovakvu vrstu odgoja, sigurno jest da se rezultati ne mogu očekivati odmah, niti za 2 ili 4 godine, ali će se očitovati pozitivni pomaci kroz 10 godina i tako djelovati na stvaranje jedne zdrave nacije, koja će biti spremnija i pozitivnija, te s tim i iznjedriti zdravog čovjeka i bolju ekonomsku blagodat. Očekujemo, da će učenici koji prođu naše edukacije, biti fantastična nova generacija koja će indirektno biti pioniri u mijenjanju prehrambenih navika na našem području, primjenjivati tjelesnu aktivnost kao izvor zadovoljstva i zdravlja.
