Kad sam ja bila mala, igrali smo se Indijanaca, vozili bicikle, stalno bili vani, obožavali smo sve vrste životinja, valjali se po travi, gradili gradove u pijesku, kuhali otpalo lišće i pekli kolače od blata, pili sirup od bazge…
Imali smo samo jedan grm bazge koja je rasla uz vrt, na međi, u sjeni susjedove drvene štale. Meni se uvijek činilo da je taj grm čaroban jer je mama od njega svake godine napravila oko 25 litara soka od bazge, tj. sirupa, od njenih bobica. Bobice su bile krupne, a nakon što smo ih mama i ja skinule s peteljki, ruke su nam bile ljubičaste i meni je to bilo divno. Kasnije smo na bunaru prale ruke i skidale boju tatinom pastom za ruke. Ta je pasta skidale sve: od masnog mazuta do sirove nafte, al boja od bazginih ljubičastih bobica bila joj je izazov. Tako sam još nekoliko dana pomalo skrivala ruke od pogleda dok se ne bi vratile u normalu. Više mi je bilo žao maminih inače savršenih ruku. Bobice se mogu skidati i vilicom ili češljem, a ruke možete zaštititi običnim rukavicama, no nekako mi se taj dodir sviđa. Uz malo soka limuna i sode, ako odmah operete toplom vodom, koža će biti kao prije.
I danas, uz svu moguću pomoć aparata i sokovnika koje napokon imam, sirup od bazge radim i dalje isto kako ga moja mama radi, čisto iz straha da mu nekim slučajem ne promijenim okus i izgubim to dragocjeno madeleinovsko sjećanje na djetinjstvo utopljeno u čaši bazginog soka. Sirup je nevjerojatno sličan sirupu od kupina, no ima neku prepoznatljivu sumporastu notu za koju ne bih znala reći hoće li se svidjeti svima. No upravo je to pravi okus i opis bazge: tajni napitak koji je izuzetno zdrav. Naime, može pomoći kod gripe i prehlade. Tek nekoliko zrelih bobica dovoljno je da otjera gripu već kod prvih naznaka, no previše bobica može izazvati proljev ili probleme s probavom.
Također se koriste samo zrele bobice, a preporučuje se i njihovo kuhanje kako bi njihov otrov bio bezopasan za čovjeka. Tako je to u prirodi: neke izuzetno ljekovite biljke sadrže i malu količinu otrova. Jing i jang. Način na koji nas priroda podsjeća da budemo skromni i umjereni. Ništa nije ni dobro ni zdravo u velikoj količini. Tako svaki plod ili sjeme sadrži barem malenu količinu "otrova" kako bi spasilo sebe da ga u potpunosti netko ne pojede. Čisto preživljavanje. I mi ljudi imamo sigurno otrova u sebi, a ponekad nas neki nagon za preživljavanje ili zaštita potomaka natjera da izbacimo taj otrov iz sebe. Najčešće ipak riječima, no i one su vrlo moćne.
Recept za sirup od bobica: Zrele bazgine bobice prokuhati u vodi u omjeru 1:3 u korist vode. Procijediti ili propasirati pa u sok dodati limun ili limunsku kiselinu po želji te šećer (najbolje smeđi u omjeru 1:2 u korist soka ili 1:1 ako volite gusti slatki sirup). Otopite šećer i sirup ponovno zagrijavajte do vrenja, a onda ga prelijte u staklene boce i čuvajte na hladnijem mjestu. Od takvog sirupa može se napraviti džem ili žele ako se smanji količina vode i doda želin kod drugog kuhanja. Baš me takvim domaćim džemom nedavno razveselio prijatelj iz Češke.
Čaj od bazge je ukusan i potiče znojenje – zato se koristi za snižavanje previsoke temperature kod djece i odraslih. A ugodna je i kupka u bazginom čaju (cvijet) koja ima isti učinak kao i čaj, ali je pogodna za snižavanje temperatura kod male djece.
U proljeće i jesen na drvetu bazge može se primijetiti i jedna zanimljiva želatinasta gljiva. Gljiva je poznata pod nazivom Judino uho i jestiva je, no pripremite se na kiselkast okus. Ako ju pak ne želite jesti, možete uživati u njenoj posebnoj ljepoti i neobičnosti. Podsjeća naime na ljudsko uho. Možda tako pomaže bazgi da bolje osluškuje šumu kako bi se probudila na vrijeme i svojim zanosno bijelim čipkastim cvjetićima privukla pčele.
Sirup od cvijeta bazge također je i zdrav i ukusan, no njega možemo raditi tek u proljeće kad bazga cvjeta. Tada se cvijet može brati za čaj, tj. za sušenje, ili možete od cvijeta napraviti ukusan desert umakanjem cvijeta u smjesu za palačinke i prženjem u ulju. Za sirup je potrebno ubrati cvjetove i odstraniti što je moguće više peteljke. Nježne bijele cvjetiće potopiti u vodi preko noći s narezanim limunom. Sutradan zagrijemo procijeđenu otopinu i dodamo šećer. Neki dodaju med, a drugi zaslađivač poput agavinog sirupa. Ako ne želite dodati šećer ni bilo koji drugi zaslađivač, sirup može stajati u hladnjaku do 3 dana ili ga jednostavno u plastičnim bocama možete zalediti. Taj recept je toliko poznat da se za sve hladne izrade sirupa jednostavno kaže da se radi kao i sirup od bazge!
Valja reći da postoji više vrsta bazge, a mene se posebno dojmila crvena bazga koju sam prvi put vidjela na Velebitu prije dvije godine. Iz nekih pomalo sentimentalnih razloga ostavili smo bazgin grm da nam štiti naše povišene gredice od prejakog ljetnog sunca. Neki nam je unutarnji glas šapnuo da ga pustimo da živi. Sad nas i hrani i čuva naše povrće od žege. Bazga je drvo i koje u paganizmu ima sveto mjesto. Smatra se drvom Božice vjerojatno zbog svojih regenerativnih sposobnosti da se brzo oporavi i regenerira. Stih iz Vještičje pouke glasi: "Bazga je Božičino drvo, ne pali ga ili bi se ukleti mogao."
