Ljudi se biljkama liječe od davnina, a najstariji tragovi korištenja biljaka u svrhu liječenja sežu daleko u samu povijest čovječanstva. Glinena pločica porijeklom iz Mezopotamije ispisana klinastim pismom, egipatski Ebersov papirus, istočnjački zapisi, Hipokratov ”Corpus Hipocraticus”, Dioskuridova ”Materia Medica” samo su neki tragovi bogate civilizacijske baštine koji svjedoče o povezanosti čovjekova zdravlja i biljke kao savršenog proizvoda prirode.
Danas se više od dvije trećine svjetskog stanovništva liječi isključivo lijekovima biljnog i mineralnog podrijetla, a tibetanska, kineska i ayurvedska medicina nezaustavljivo otkrivaju svoje tajne zapadnoj civilizaciji. U posljednje vrijeme Europa bilježi stalan porast potrošnje biljnih pripravaka i lijekova, što je vrlo izraženo u Njemačkoj, ali se rijetko ističe podatak da više od 40% konvencionalnih lijekova na tržištu ima upravo prirodno podrijetlo. U tih 40% ubrajaju se konvencionalni lijekovi koji nastaju izolacijom iz prirodnog materijala (morfin), djelovanjem mikroorganizama (antibiotici) ili sintezom spojeva koji nalikuju nekom prirodnom spoju (lidokain).