„Kada bih ispustio ovaj toplomjer sa živom, svi vi koji ste sada u studiju, morali biste ga napustiti. Pa, razmislite, ako je živa toliko opasna kada se razbije toplomjer, kako to da nije opasna u našim ustima?“ – tim je riječima dr. Oz započeo svoju emisiju o toksičnosti žive u amalgamskim ispunima koje mnogi od nas još uvijek imaju u svojim ustima.
O kontroverznoj upotrebi amalgamskih ispuna tako se progovorili i u jednom od najgledanijih medicinskih show emisija u svijetu i mnogi su gledatelji tek tada shvatili kojeg su sastava srebrne ispune u njihovim ustima, a procjena je da čak 100 milijuna Amerikanaca u svojim ustima ima ovu potencijalno toksičnu bombu. Godinama se u svjetskim stomatološkim krugovima vode rasprave o sigurnosti amalgamskih ispuna pri čemu u njihovoj obrani zdušno stoji American Dental Association (ADA) dok se prigovori onog dijela struke koja smatra kako je uporaba amalgama neopravdana i opasna, odbacuju uglavnom kao prenapuhani i neosnovani. Lako bi se moglo reći kako je pitanje amalgama „stomatološki vrući krumpir“, ne samo u Americi, već i u našoj zemlji, koji je stomatologe podijelio u dva tabora: one ZA i one PROTIV.
Živa izaziva neurološke, kronične bolesti i mentalne poremećaje
Dentalni se amalgami sastoje od četiri vrste metala: žive, srebra, bakra i kositra s time da je živa ujedno i najtoksičniji element od ova četiri, a zastupljena je u najvećem postotku – više od polovice ukupne težine ispuna zauzima živa. Nekada se čak vjerovalo kako je živa „zatvorena“ u ispunu, no toksično isparavanje žive s površine ispuna je ipak dokazano, a javlja se najviše kada peremo zube, jedemo, pijemo ili pak škrgućemo zubima u snu. Isparavanje žive primjetno je i kod oštećenih i napuklih ispuna.
Živa je jaki neurotoksin, koji djeluje na centralni nervni sustav, izaziva neurološke, autoimune i brojne kronične bolesti kao i mentalne poremećaje, a pitanje oko kojeg se već dulje vrijeme lome stručna koplja je ovo: je li doista isparavanje žive iz amalgama toliko opasno po zdravlje da može pokrenuti čitav niz zdravstvenih problema uključujući i karcinome, bolesti bubrega, probleme sa štitnjačom, imunitetom, multiplu sklerozu, kardiovaskularne probleme, migrenu, dermatološke probleme, kronični umor, promjene raspoloženja, anksioznost i Alzheimerovu bolest?
Dr. Johnathan B. Levine jedan je od onih stomatologa koji već preko 20 godina u svojoj praksi ne koristi amalgame upravo zbog uvjerenosti u njenu toksičnost te često u svojim nastupima izražava zaprepaštenost činjenicom da u Americi još uvijek 47% stomatologa pacijentima ugrađuje amalgamske ispune. Dr. Levine savjetuje pacijentima u slučaju da imaju amalgamske ispune, da razmisle o njihovu uklanjanju, ali i da pripaze na simptome poput tremora, gubitka pamćenja, poteškoća s koncentracijom ili koordinacijom pokreta jer bi ti simptomi mogli ukazivati na otrovanje živom.
Norvežani, Šveđani i Danci već zabranili amalgamske ispune
Veliki protivnik zabrane amalgamskih plombi je organizacija American Dental Association (Američko Udruženje Stomatologa) koja tvrdi da se živa iz amalgamskih ispuna uopće ne apsorbira u organizam, no s Amerikancima se nipošto ne slažu europske zemlje poput Norveške, Švedske, Njemačke, Danske i američke susjede Kanade, koje su već ili zabranile ili pak preporučuju smanjenu uporabu dentalnih amalgama, pogotovo kod djece i trudnica. Spomenute Skandinavske zemlje nisu zabranile uporabu amalgama samo zato što smatraju da su opasni za ljude, već i stoga što postoje vrlo ozbiljna istraživanja o opasnosti žive iz uklonjenih amalgamskih ispuna i na okoliš.
Što kaže znanost?
Pišući ovaj članak naišla sam na golemi broj istraživanja o amalgamskim ispunima sa živom. Jedno je istraživanje pokazalo kako je izotop žive kao dio amalgamskog ispuna ugrađen u zube odrasle ovce i potom detektiran u različitim organima, a najviše u plućima, čeljusti i gastrointestinalnom sustavu životinje. Koncentracije žive u bubrezima i jetri životinje, gotovo su odmah nakon stavljanja ispuna ekstremno porasle.
Slično istraživanje provedeno je i na majmunima te su se i kod njih, ubrzo nakon postavljanja ispuna, naglo povisile koncentracije žive u bubrezima, gastrointestinalnom traktu i čeljusti. Dr. Gary Null i dr. Martin Feldman 2002. javnosti su predočili dokaz kako živa neprestano curi iz amalgamskih ispuna te da je zbog toga kod nekih pojedinaca razina žive 10-50 puta veća od dozvoljene koncentracije.
Talijanski istraživači s Catholic University u Rimu potvrdili su pak da pacijenti koji imaju problema sa srcem, u svom srčanom mišiću, imaju jako povišene razine žive. Naišli smo i na istraživanja koja dovode u vezu multiplu sklerozu i živu, bolesti bubrega i živu, depresiju i živu, ispadanje kose i živu – no, previše ih je da bismo ih sada sve nabrojali. Naravno, naišli smo i na ona istraživanja koja smatraju potpuno sigurnim korištenje žive, pa čak i kod djece. Naš toksikolog dr. Plavšić i sam tvrdi kako nije u potpunosti siguran, ali smatra da se zbog amalgamskih živinih plombi ne treba bojati otrovanja živom i ostavlja mogućnost da se radi o „trgovinskim ratovima“ budući su amalgamske plombe jeftinije od novih ispuna.
Što kažu hrvatski stomatolozi?
Budući da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje još uvijek nije donio propis o zabrani amalgama u stomatološkim ordinacijama te još uvijek kod nas možete očekivati da će vam stomatolog ugraditi amalgam, ako popravljate zube preko HZZO-a i ne želite izdvojiti dodatan novac za bijelu plombu (bijela plomba se stavlja samo u prva tri zuba), zanimalo nas je što o toj praksi misle naši stomatolozi.
Porazgovarali smo stoga s dr. med.dent. Zdenkom Trampušem iz Ortoimplanta koji nam je rekao:
– Morate znati kako je živa najtoksičniji neradioaktivni element na Zemlji. Pacijente se uvjerava kako tzv. “srebrna plomba” koja zapravo sadrži 50% žive i sasvim malo srebra, nije opasna kad je u vašim ustima, no to nikako nije točno. Nove amalgamske plombe nikada ne bi trebalo stavljati trudnicama, djeci i osobama s oštećenim bubrezima i svakako preporučujem da se stari amalgami uklone, no nije dobro uklanjati ih često ni previše odjednom jer je i to šok za organizam – koncentracija žive u krvi se enormno poveća kad se uklanjaju. Preporučujem kontinuirano otklanjanje svaka dva mjeseca u stomatološkim ordinacijama po 2-3 komada u jednoj posjeti. – naglašava dr. Trampuš.
Nemojte paničariti, ali niti stavljati nove amalgamske ispune
Nakon svih proučenih materijala, izjava FDA, ADA, liječnika koji zastupaju tezu za i protiv amalgama, pregledanih istraživanja – moj je stav kako ne treba paničariti ako već imate amalgame, ali niti riskirati s novim amalgamskim ispunima jer postoji dovoljno novih i netoksičnih materijala kod kojih ne morate razbijati glavu o potencijalnoj opasnosti po zdravlje.
Zaista nisam paničar po pitanju zdravlja, niti smatram kako si možemo osigurati idealan okoliš bez toksina jer su toksini svuda oko nas, ali ako se dobro zna kako djeluje živa i ako se dokazalo da se živine pare iz amalgama oslobađaju i u kojim koncentracijama (pogledaj video) – bilo bi iluzija vjerovati da je živa u našim ustima potpuno sigurna. Trgovinski ratovi, interesne skupine ili nešto treće što može biti u pozadini toga da amalgami još uvijek nisu zabranjeni – potpuno je nevažno. Za vas, kao i za mene, jedino što je važno jest preuzeti svoje zdravlje u svoje ruke.
Svojih sam nekoliko starih ispuna uklonila, ali tek kad sam se dobro raspitala koji je najsigurniji način da se to učini. Najboljim mi se učinilo stomatološko pomagalo s elestičnom zaštitom, koje pomalo liči na spravicu za mučenje (ne boli uopće) koje više-manje koriste već svi stomatolozi, a omogućuje da niti komadić žive prilikom brušenja ne dospije u vaš probavni sustav ili na sluznicu. Prije samog uklanjanja i nekoliko tjedana poslije uključila sam u prehranu algu Chlorellu koja je poznata upravo po svojstvu vezanja toksičnih metala i zaista nisam osjetila niti jedan simptom koji bih mogla povezati s eventualnim otrovanjem živom. Osim ove alge, kao mjeru predostrožnosti, možete uzeti i tablete aktivnog ugljena.
Foto: Wikipedia, Livingnetwork
Napisala:
Andrea Šitum, urednica portala Naturala.hr, fitoaromaterapeutkinja