Davno sam čula da si bogat onoliko koliko imaš prijatelja. No, isto tako čula sam prijatelji ostaju za čitav život. Često smo skloni uzimati stvari zdravo za gotovo. Da, naravno da imamo prijatelje, no što zapravo znači prijateljstvo? Je li to nešto što se podrazumijeva samo po sebi? Ili se možda oko njega vrijedi potruditi?
Koliko imate pravih prijatelja? Uzmite papir i olovku i zapišite imena svojih prijatelja, ali onih pravih. Onih koje možete nazvati usred noći jer ste nesretni, jer vam je krepao auto na cesti, jer vas je ostavio dečko ili cura i koji će uvijek imati za vas razumijevanja. Koliko ih doista poznajete? Znate li doista što se krije iza dragih vam lica? Zapravo, kad bolje razmislite, pretpostavljam da ćete zaključiti da imate nekoliko pravih dobrih prijatelja, a ostalo su ipak poznanici s kojima možete popričati, popiti kavu, no s njima nećete podijeliti svoje najdublje misli, osjećaje, strahove i sreću zar ne?
Kroz moj su život prošli mnogi prijatelji. Neki su bili kvartovski. S njima sam igrala gumi-gumi, lovice, školice, šetala lutke u kolicima, slavila rođendane… Svatko je od nas otišao svojim putem. Ili se barem to tako činilo jer, eto, baš pred nekoliko dana na svemogućem Facebooku javila mi se „frendica“ iz vrtića. Koliko god mi bilo drago, ta simpatična žena s djetetom zapravo mi je stranac, a bile smo si super. Zatim su tu prijatelji iz škole, pa fakulteta…
Nažalost nekoliko sam prijateljica i izgubila zbog čistog nerazumijevanja. Nisu nikako mogle shvatiti zašto ne želim cijeli dan biti na dječjem rođendanu na kojem sretne mame pričaju o dječjoj hrani, broju novih zubića, gugutanju i slično… To je svijet kojem ne pripadam i ma koliko jako voljela djecu jednostavno se u tim temama ne snalazim jer nemam djece. No, prihvaćam da se moji interesi uvelike razlikuju od interesa mojih prijateljica koje su majke. Samo što ljudi često ne mogu vidjeti izvan svojih života i prihvatiti da smo se promijenili i da smo postali prerazličiti da bismo se i dalje družili.
Mnogi ne vjeruju u muško ženska prijateljstva, no s time se ne mogu složiti. To je sasvim moguće ali jedino ako ne postoji fizička privlačnost, jer u tom slučaju takva prijateljstva prerastu u nešto više.
Mislim da svi ljudi koji nam ulaze u živote, u bilo kojem svojstvu – prijatelja, poznanika, osobe koju ne trpimo – zapravo to čine s razlogom. Vrlo često su oni zapravo naš odraz – baš kao ogledala . U njima se često možemo prepoznati jer nose neke od osobina koje i sami posjedujemo. Koliko puta vas je živciralo neko ponašanje ili razmišljanje vaših prijatelja? A jeste li se zapitali zašto vas smeta? Kažu stručnjaci da je to zato što zapravo prepoznajemo neke osobine koje nam se ne sviđaju kod nas samih.
Prijatelji nisu nužno u naših životima zauvijek. Kako se mi mijenjamo tako se mijenjaju i oni, putevi nam više nisu slični, život nas odvede na različite strane, no svakako vrijedi pamtiti lijepe trenutke i osvijestiti što smo naučili od njih. I da, prijatelji su tu da nas ohrabre, da nam pomognu, da se s nama vesele i da nas tješe kad nam je teško, no nemojte zlorabiti njihovu dobrotu i očekivati da rješavaju vaše probleme jer to ćete ipak morati učiniti sami.
Želim vam još puno prekrasnih prijateljstava,
Vaša Ema Jurić
