Sjećate li se kad ste prvi put uzgojili biljku? Niste? Ipak vrlo vjerojatno jeste. Većina nas prvo iskustvo s uzgojem biljaka imala je u nižim razredima osnovne škole – domaća zadaća je bila posijati par zrna graha u teglicu. Još danas živo se sjećam kako sam uzgajala svoj prvi grah. Bilo je inspirativno i uzbudljivo, iščekivanje kad će se pojaviti nešto iz tih sjemenki koje sam posijala u teglicu. Jednostavno, jedna prazna šalica jogurta, dvije šake zemlje, tri zrna graha, malo vode – i eto divnog čuda života. Zatim nestrpljivo čekanje….kad će već jednom te sjemenke proviriti iz zemlje, hoće li se što dogoditi???. Svaki dan poslije škole prvo provjera graha….i zašto još ništa…je li sve u redu?? Konačno, taj trenutak kad je zrno provirilo iz zemlje: To!!!! Počelo je 🙂
Nakon što su se zrna oslobodila vanjske ljuske, pojavile su se blijedozelene supke između kojih su se skrivali mladi listići, zgužvani, nježni i tako malecki…pa su se otvorile supke i uspravili su listići, i pojavila još dva…i još dva. Kako su biljke rasle i crpile potrebnu energiju iz supki dok nisu razvile vlastito korijenje, tako su se supke polako počele smežuravati, i na kraju su otpale…a biljke graha se razvile prekrasne zelene listove… Tu negdje smo ih odnjeli u školi – na uvid učiteljici.
Na kraju su te biljke jedno vrijeme bile na prozoru učionice, i onda smo ih morali odnjeti doma… i tu u toj priči mi nešto jako fali. Nikad nam nisu pokazali cijeli proces života biljke. Nitko nakon ovog «pokusa» s klijanjem i rastom graha nije pokazao djeci da te biljke narastu, cvatu, imaju plodove, daju sjeme i tek onda završe svoj životni cilkus. Bilo je samo ono…to je to, sad to nosite doma, nema više mjesta tu na prozorima?!? Koga god pitam što se je dogodilo s grahom, nitko mi na to pitanje nezna odgovoriti. Mislim da je ovo veliki propust onoga tko je osmislio ovaj zadatak za djecu kako ih upoznati s biljnim svijetom, jer ne uči poštivanju života. Ako već želiš djecu upoznati s čudom života iz sjemenke, nije u redu da tu istu biljku baciš. I kakva je to lekcija djeci – o odgovornosti, o poštivanju života, o očuvanju prirode, o potrebi racionalnosti i održivosti? Čudo života trebalo bi biti prikazano od početka do kraja, na način da svako dijete nauči kako biljke također imaju svoj prirodni ciklus, od početka života pa sve do smrti, a ne do trenutka kad ih bacimo. Djecu treba učiti kako je svaki život oko nas dragocjeni, i svaki posebno – pravo malo čudo.
Ali, nešto mi je iz te priče ipak ostalo, utisnuta emocija u sjećanje, emocija koja mi se ponavlja svaki put kad vidim da niče grah na vrtu. Ponovo kao malo dijete zatreperim od sreće, a usta mi se razvuku u veliki osmijeh….To!!! Niknuo je grah!! 🙂
