Pimpinella anisum L., Apiaceae, anis ili aniš u nekim krajevima, biljka je čiji se plod često koristi u mješavinama za razrjeđivanje guste sluzi kod respiratornih infekcija. Koristi se i kao spazmolitik i karminativ i kod respiratornih i kod probavnih smetnji. Često se koristi kod bronhijalnog katara, hripavca, spazmičkog kašlja, flatulentnih kolika, a topikalno kod ušljivosti i svraba.
Najvažnija primjena mu je kod bronhitisa, traheitisa s uznapredovalim kašljem i kao prevencija probavnih kolika uzrokovanih upotrebom laksativa. Koristio se i kao estrogeni dodatak koji povećava proizvodnju mlijeka, potiče menstruaciju, olakšava porođaj, smanjuje simptome muškog klimakterija i pojačava libido.
Sastav
Kumarini, flavonoidi, 1,5-5% eteričnog ulja (trans-anetol), ugljikohidrati, lipidi, triterpeni (β-amirin), fitosteroli (stigmasterol).
Doziranje
Odrasli 1-5 g zdrobljenog suhog ploda u 200 mL vode kao infuz nekoliko puta dnevno.
Farmakološko djelovanje
Za farmakološko djelovanje zaslužan je anetol koji je strukturni analog adrenalina, noradrenalina i dopamina. Istraživanja na životinjama pokazala su antimikrobno, antifungalno, insekticidno, spazmolitičko, sekretolitičko, ekspektorantno, antitumorsko djelovanje, djelovanje na središnji živčani sustav (slabije antikonvulzivno od standardnog tretmana) i pomoć pri oporavku jetre. Nedostaje kontroliranih kliničkih istraživanja koja bi ova djelovanja potvrdila na ljudima.
Nuspojave
Anetol uzrokuje kontaktni dermatitis, a bergapten fotoosjetljivost. Unošenje 1-5 mL aniševog ulja uzrokuje povraćanje, mučninu, napadaje i plućni edem. Letalna doza aniševog ulja je 2.7 g/kg tjelesne mase, a trans-anetola 2-3g/kg. Koncentracije veće od 0,1% tjelesne mase su hepatotoksične. Terapijske doze pokazuju zanemarivu hepatotoksičnost. Istraživanja na životinjama pokazala su da dugotrajno uzimanje visokih doza uzrokuje citotoksičnost, ali ne i genotoksičnost. Tvar koja je problematična je razgradni produkt anetola: anetol-epoksid, ali njega osim u kontinuirano iznimno visokim dozama nastaje zanemarivo malo pa je upotreba anisa kao začina i lijeka u propisanim dozama bezopasna.
Kontraindikacije
Upotreba anisa treba se izbjegavati kod dermatitisa, upala kože i alergijskih kožnih reakcija te kod poznate osjetljivosti na anetol. Anis se treba izbjegavati prije izlaganja suncu. Pošto je anetol strukturni analog miristicina, velike količine anisa mogu imati slične neurološke nuspojave kao i muškatni oraščić. Anis se smatra abortivom i potiče izlučivanje mlijeka pa je veće količine potrebno izbjegavati u trudnoći, ali preporučene količine anisa sigurne su kod laktacije. Izbjegavati kod estrogen-ovisnih tumora.
Receptura za čaj s anisom
U čajevima za ublažavanje kašlja anis se dobro slaže s plodom komorača.
Sastojci:
– zelen majčine dušice 30g (Thymus serpyllum)
– list bijelog sljeza 30 g (Althea officinalis)
– plod komorača 20 g (Foeniculum vulgare)
– plod anisa 20 g
Plodove anisa i komorača istrljati u mužaru. Dvije čajne žličice mješavine pripremiti kao infuz s 250 ml vruće vode, ostaviti da odstoji i piti dvije do tri šalice dnevno zaslađene medom.
