Bonton u psećem parku

Prednost takvog parka je da psa možemo pustiti s povodnika bez bojazni da ode na cestu ili se izgubi. No to isto tako znači da postoji mogućnost da se baš u to vrijeme kada smo došli, u parku nalazi veliki broj pasa. Ponekad nismo ni svjesni ili ne znamo čitati govor psećeg tijela da bismo uvidjeli kako našem psu nije ugodno ili da drugim psima nije ugodno zbog našega psa.

 

Ako našemu psu nije ugodno, tada je zbog njega bolje otići iz parka, taj put naći alternativni prostor za šetnju ili psa na drugačiji način umoriti. Možemo otići u park kada vidimo da je u njemu manji broj pasa ili su ondje psi za koje mislite da će vašemu psu odgovarati po stilu igre, odnosno interakcije. To znači da ukoliko se vaš pas, naprimjer, voli igrati samo s manjim psima, onda mu trebate birati takve prijatelje. Ukoliko ga psi uopće ne zanimaju, tada to treba poštovati i pustiti psa da radi ono što njega zabavlja/opušta.

 

Mi često zaboravljamo da u šetnju idemo zbog psa i da odlazak u pseći park nekomu može biti veliki stres bez obzira na to što mi mislimo da bi mu tamo trebalo biti zabavno. Nije pravedno nametati psu način na koji će se opustiti i zabaviti jer je svaki pas drugačiji i odgovara mu nešto drugo. Psi bi trebali moći sami odlučivati na koji način žele provesti svoje vrijeme vani u šetnji. To možemo jasno vidjeti po psećem ponašanju i govoru tijela. 

 

 

 

 

Kada dođemo u park, moramo biti aktivni šetači, što znači da se trebamo kretati po prostoru i stalno imati svojega psa na oku, kao i nove pse koji dolaze. Nije dobro za novoga psa da se na njega nepoznati psi grupno zalijeću. Zato budite obzirni i potrudite ih se upoznati pojedinačno kako bi se novi pas što lakše uklopio u dinamiku grupe. 

 

Ukoliko je vaš pas taj koji u igri s drugim psima prednjači u tome da ih valja na tlo, sjeda po njima, grubo se hrva, grize za vrat prečesto, tada trebamo svoga psa pozvati iz igre. Takva igra je pregruba i drugi pas može razviti razne strahove, te igra može lako prijeći u okršaj. To svakako vrijedi za štenad, dakle treba pripaziti da se ne preplaše. Također postoji mogućnost da se i oni počnu tako igrati i ponašati, jer uče i imitirajući druge pse. Dobro je voditi svojega psa na razna mjesta u šetnju, ne uvijek u isti park, kako bi učio da pravila ponašanja vrijede svugdje, kako bi upoznao razne pse, te kako ne bi došlo do toga da počne biti grub u “svojem parku” jer to smatra svojim područjem.

 

Ako imate psa koji se ne slaže dobro s drugim psima ili ljudima, tada takva mjesta nisu dobar izbor i u tome slučaju potražite pomoć stručnjaka. Ukoliko se vaš pas više voli igrati s igračkama, stanite sa strane i igrajte se s njim, no pripazite kad je park prepun drugih pasa jer može doći do okršaja zbog igračke. Ako je vaš pas u procesu učenja i upotrebljavate poslastice, nemojte ih davati drugim psima, pogotovo ne bez pitanja. Poslastice također lako mogu postati izvor okršaja između pasa.

 

Ako je vaš pas od onih koji stoje kad vi stojite, svakako se trebate kretati jer ste zato i izveli psa van, da protegne noge i pronjuška. Osim što trebamo paziti na pseće odnose i osjećaje, treba pripaziti i na opću kulturu, a to je čišćenje izmeta svojega psa. Također izbjegavajte rječkanje i okršaje s drugim vlasnicima pasa. Pseće livade i parkovi često vrve raznim “stručnjacima” za pseći odgoj i lako se možete uvući u razne rasprave, a razni nestručni savjeti mogu čak biti i opasni.

 

U psećem parku je važno da smo obzirni jedni prema drugima, ne samo zbog pasa već i zbog međuljudskih odnosa. Park je namijenjen svima koji se žele koristiti njime i svi bi trebali imati jednaku mogućnost uživanja u njemu.