Ima osoba koje preferiraju jedan, samo svoj parfem, s njim se osjećaju dobro i sigurno, nose ga poput talismana i nemaju potrebe za varijacijama i promjenom mirisnog doživljaja. Mislim da razumijem logiku komfora iza takvog izbora. Nezahtjevan je i udoban.
Drugi vole mijenjati mirise. Kod odlučivanja koji miris nositi se pridržavaju najrazličitijih kriterija: godišnjeg doba ili doba dana, vlastitog raspoloženja, vrste prigode kojoj nazoče, diktata industrije parfema, sadržaja brbljavih članaka u pomodnim časopisima ili nekih drugih, sebi znanih načina odabira.
Po mome, preferiranje osobnog mirisnog pečata ne mora značiti nošenje jednog, zauvijek odabranog parfema od jutra do mraka, u svako doba godine, u svakoj prigodi i pri svakom raspoloženju. Biranje osobne mirisne garderobe, baš kao i kreiranje vlastitog stila odijevanja, zahtijeva promišljanje i posvećenost zadatku. Ako je mirisna garderoba pomno odabrana, njenu okosnicu sačinjavaju mirisi koje preferiramo, ona odslikava našu osobnost i ukus. I tako se, zapravo, vraćamo temi (proširenog) osobnog mirisnog pečata.
Dakle, mirisna garderoba je kolekcija parfema izabranih prema osobnom ukusu i namijenjenih nošenju u raznim prilikama. Nju može sačinjavati svaki broj bočica: od 3 nadalje – ovisno o financijskim mogućnostima, životnom stilu i prioritetima.
Najčešća je praksa da mirisnu garderobu sačinjavaju bočice s mirisima koji pokrivaju nekoliko parfemskih koncepata. To omogućava prilagođavanje mirisnog outfita sadržaju dnevnih obaveza i raspoloženju. Uobičajeni trend je da se u proljeće i ljeti nose svježi, voćni, cvjetni i citrusni parfemi dok su za sezonu jesen/zima rezervirani koncepti drvenastih, orijentalnih i malo “začinjenijih” parfema. Danju i u poslovnim prilikama se nose laganiji, a navečer, u post-radnim aktivnostima, snažniji mirisi.
Međutim, tko kaže da sa svojim kolekcijama parfema ne možemo eksperimentirati i kombinirati mirise prema vlastitim zamislima? Pravila kojih bismo se trebali pridržavati je ionako previše u svačijem životu, a u nečemu tako efemernom kao što je doživljaj mirisa ona jedva da mogu postojati. Pokušajte naslojavati parfeme (nanositi ih jedan preko drugog), pa vidite kako/što će vam se dopasti. Pri ruci, tj. nosu vam je zanimljiva količina mirisnih doživljaja!
Korištenje moje mirisne garderobe izgleda otprilike ovako: kad krećem u dan provjerim kakvi su zadaci preda mnom i kako se osjećam, pa razmislim kakva bi mi mirisna podloga najviše godila. Dnevnu mirisnu temu dana prekrcanog obavezama postavljam tako da me raduje i inspirira, da me parfem zabljesne zrakom svjetlosti i optimizma svaki put kad u potrazi za motivacijom (ili samo za dobrodošlim trenutkom mirisnog predaha) pomirišim zapešće, šal ili neki komad mirisnog nakita.
U danima kad mi je tempo opušteniji biram mekanije, pudrastije mirise koji će me uvesti u snatrenje i malo primiriti one vječno dežurne beta-valove moga mozga. Navečer puštam nosu na volju, pomirišim 2-3 mogućnosti, pa izaberem što će me uljuljkati u snove. Najčešće je to nešto toplo i drvenasto, ali se dogodi i neki zamamno vanilijasti izlet…
Kako se vi otiskujete u dan? Ima li u tom ritualu mjesta za određivanje mirisne teme?
